Istaknuto
20.10.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

18.10.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute „Toma” je jedan stvarno dugi film i nitko tko ima zanimljiv život ne bi ga trebao pogledati.

Film

Krimi kutak: Aileen Wuornos kao najpoznatija žena serijski ubojica

18.08.2020. Simona LukmanFoto: crimeandinvestigation.co.uk
Vrijeme čitanja: 7 minute

Kao ljudi po prirodi smo izrazito znatiželjna bića zbog čega nas intrigiraju one teme koje bi nam u praksi bile isuviše odbojne i degutantne. Dotaknemo li se serijskih ubojstava, većina će se složiti kako ih zanima što je dovelo čovjeka u stanje u kojem je sposoban ubiti drugo biće svoje vrste.

Premda su nam najpoznatiji serijski ubojice muškog spola, nije novost da su i žene svoje ubilačke sklonosti itekako jasno pokazivale. Budući da muškarci i žene posjeduju različite genetski posjedovane nesvjesne nagone, možemo zaključiti da će i njihov modus operandi biti drugačiji, ali i motivi kojima su potaknuti na takve nehumane zločine.

Istraživanja su pokazala kako žene prvenstveno ubijaju zbog novca, a muškarci zbog zadovoljenja seksualnih požuda. Žene su sklonije ubijanju osoba koje poznaju (čak 80% žrtava većina je njih poznavala), dok su muškarci ipak nešto slobodniji u odabiru potencijalnog plijena. Osim toga, žene su i predanije svome radu – dulji se period zadržavaju na ubojstvima.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina Sjedinjene Američke Države potresla su umorstva koja je počinila Aileen Wuornos. Nakon turbulentnog djetinjstva ispunjenog razočarenjima i stalnim poniženjima, Aileen je oduzela život sedmorici muškaraca.

Premda su prije nje postojale žene-ubojice, Wuornos je svojim drugačijim pristupom dobila titulu prve žene serijske ubojice, jer se nije uklapala u standardni profil. Činjenica da je njen život nekoliko puta ekraniziran dokazuje nam kako je zbog svoje različitosti i neobičnosti postala privlačna tema šire javnosti.

Odrastanje u nepoticajnoj okolini

Zlostavljana u djetinjstvu i potlačena od strane muškaraca, Aileen Wuornos, punim imenom Aileen Carole Wuornos, bila je prisiljena odrasti mnogo brže no većina njenih vršnjakinja. Kao dijete vodila je vrlo težak život, a ulazak u svijet odraslih nije joj donio ništa bolje.

Imala je oca kojeg gotovo i nije poznavala jer je počinio samoubojstvo tijekom služenja zatvorske kazne zbog zlostavljanja djece kada su Wuornos bile samo dvije godine. Stariji brat Keith i Aileen bili su dijete rastavljenih roditelja, a majka Diane ih je, kada je Wuornos bilo šest, a Keithu osam godina, ostavila djedu i baki kako bi se o njima brinuli.

Naravno, priča bi imala sretan kraj kad bih vam rekla da su njihovi djed i baka bili brižni i dobrohotni skrbnici. Realnost je ipak bila drugačija – dok je baka bila okorjela alkoholičarka, djed je, poput oca, bio nasilan i nagao. Okruženje u kojem su djeca odrastala nije bilo zdravo za razvijanje još uvijek neizgrađenih ličnosti.

Čak je i znanstveno dokazano da boravak u nepoticajnoj okolini može na dijete ostaviti vrlo značajne tragove – kako na njegovu ponašanju, tako i na inteligenciji. Wuornos je u nekoliko navrata izjavila kako ju je djed i seksualno zlostavljao, a priznala je da se u seksualne radnje upuštala i s vlastitim bratom.

Trudnoća i smrt brata

Sa samo 11 godina, Wuornos je započela pružati svoje seksualne usluge za novac, pivo i cigarete. Dvije je godine nakon toga silovana te je ubrzo saznala kako je u drugom stanju. Pretpostavlja se da je otac njenog jedinog djeteta bio stariji prijatelj njena djeda.

Dijete je bila prisiljena dati na usvajanje, a nakon što je napustila školu, u dobi od 14 godina, izbačena je iz kuće djeda i bake. Tada je ionako većinu vremena provodila na ulici, uzdržavajući se od prodavanja svog tijela.

U ranim osamdesetima njen brat Keith preminuo je od raka, nakon čega se preselila na Floridu kako bi radila kao prostitutka, zbog čega je često bila u sukobu sa zakonom. Osim bavljenja prostitucijom, Wuornos se upuštala i u brojne kriminalne radnje, te je do 1991. bila optužena za nekoliko kaznenih djela, poput ilegalnog posjedovanja vatrenog oružja, krivotvorenja, napada i pljački.

Ljubavne spletke između ubojstava

Kakva bi to životna priča bila kada ne bi postojalo ljubavnih zapleta? Prije negoli se okušala u ubijanju, Wuornos je 1976. godine na Floridi upoznala bogatog 69-godišnjeg predsjednika jaht-kluba Lewisa Gratza Fella.

Ljubav je ubrzo zapečaćena bračnim zavjetima, a njihove su zaruke bile objavljene i u stranicama lokalnih novina. Premda se u početku njihov brak činio idiličnim, stvari su se vrlo brzo promijenile zbog Wuornosinih naglih istupa. Neprestano se miješala u sukobe u obližnjem kafiću zbog čega je nakratko završila u zatvoru, a vlastitog je supruga udarila štapom, zbog čega je Fell tražio zabranu pristupa.

Nakon samo devet mjeseci bračnog života, Wuornos i Fell raskinuli su brak. Čini se kako je nakon toga Wuornos puštena s lanca – u narednim je godinama optužena za krađu, pokušaj prijenosa krivotvorenih čekova, pružanje identifikacijske iskaznice njene tete, ometanje pravde te odupiranje uhićenju.

Tyria Moore i izdaja

Desetljeće nakon okončanja prvog braka, započela je vezu s Tyriom Moore, hotelskom sobaricom koju je upoznala u lezbijskom baru Daytona Beach, također na Floridi. Zajedno su se preselile, a Wournos je preuzela odgovornost za uzdržavanje, što joj je omogućavala zarada od prostitucije.

U strahu da ju ne izgubi, Wuornos je bila u stanju učiniti sve kako bi njihova ljubav opstala. U tom je razdoblju bila sretna što je napokon pronašla osobu koja joj je spremna pružiti bezuvjetnu ljubav. Znajući da će tako prehraniti svoju djevojku, koju je nazivala i suprugom, lakše je prebrodila bavljenje prostitucijom.

Moore je svjedočila i na Wuornosinu suđenju za počinjene zločine te ju je izdala ispričavši istinu. Wuornos je rezignirano rekla kako joj upravo zbog toga nije uopće stalo hoće li biti smaknuta i napustiti ovu planetu. Bilo joj je u potpunosti svejedno.

Sedam ubojstava u godinu dana

„Opljačkala sam ih i ubila hladna kao led, kao što bih učinila i ponovno, i znam da bih ubila i drugu osobu jer sam mrzila ljude duže vrijeme.” rekla je Wuornos samo dan prije izvršenja smrtne kazne. Pretpostavlja se kako je zaslužna za smrt sedmorice muškaraca, na autocestama duž cijele Floride, u razdoblju od samo godinu dana (1989. – 1990.), nakon što ih je kao autostoper namamila na udaljena područja.

Za njenu prvu žrtvu, 51-godišnjeg Richarda Malloryja, vlasnika trgovine elektronikom, tvrdila je kako je ubijen u samoobrani jer je već bio osuđivani silovatelj. Wuornos je u njega pucala pištoljem kalibra .22 nekoliko puta, a dva su metka u lijevo plućno krilo bila presudna. Nakon što ga je ubila, uzela je sav novac koji je imao te je odlučila priznati svojoj tadašnjoj djevojci Moore da je počinila zločin.

Sljedećeg su dana zajedno opljačkale njegov stan i otišle na drugo mjesto, gdje su ostavile auto i opljačkane stvari prekrile pijeskom. Policija je nekoliko dana kasnije pronašla tijelo u Volusia Countyju, no bez ikakvih tragova. Slučaj se mogao proglasiti zatvorenim.

Moore nikad nije otišla na policiju vjerujući da su frustracija i razočarenje u društvo bili trenutačni te da će se Wuornos nakon počinjenog ubojstva osjećati bolje. Tyrina predviđanja nisu se obistinila. Wuornos je, svjesna kako je uspjela pobjeći policiji, smatrala da će joj to poći za rukom i u drugim slučajevima. Nakon gotovo pola godine zatišja, ponovno je započela s ubojstvima. Ostali muškarci ubijeni su na slični način, a jedino tijelo Petera Abrahama Siemsa, njene četvrte žrtve, nikada nije pronađeno, no prema otiscima prstiju ostavljenima na kvaki vratiju potvrđeno je kako ga je ubila Wuornos.

Uhićenje

Samo godinu nakon što je počinila posljednje ubojstvo koje nam je poznato, Wuornos je uhićena u kafiću u Port Orangeu na Floridi. Svoja ubojstva nije pokušavala zanijekati, no dugo je vremena tvrdila kako je muškarce ubila u samoobrani nakon što su je napali.

Kriveći policiju da ju je pretvorila u serijskog ubojicu jer je zataškala otiske prstiju koje je pronašla na tijelu Richarda Malloryja, Wuornos je smatrala kako nije svojevoljno postala masovnom ubojicom, već da ju je okolina na to prisilila.

pištolj kalibra .22 kojim je Wuornos upucala svoje žrtve

Foto: pinterest.com

Šesterostruka smrtna presuda

27.siječnja 1992.godine bio je presudan dan u životu tada 36-godišnje Wuornos. Porota ju je osudila na smrtnu kaznu za ubojstvo prvog stupnja u slučaju Richarda Malloryja. Priznala je ubojstva i ostalih petero muškaraca za koja je optužena te je šest puta osuđena na smrtnu kaznu.

Kasnije je izvan suda priznala i Siemsovo ubojstvo čije tijelo nikada nije pronađeno. Premda je u početku tvrdila kako su njena ubojstva bila u samoobrani, naposljetku je ipak priznala da je ubijala u svrhu profita.

Nakon što je cijelo desetljeće provela na smrtnoj presudi, dijagnosticirana joj je psihopatija s graničnim poremećajem ličnosti te je 2001. izravno zatražila sud da ubrza izvršenje smrtne kazne tvrdeći kako joj je tijelo i glavu srušilo „zvučno oružje”.

Jeb Bush, guverner Floride, 2002. ukinuo je privremeni prekid smaknuća nakon što su trojica psihijatra ocijenila da je Wuornos mentalno sposobna kako bi razumjela smrtnu kaznu i razloge njene provedbe.

„Htjela bih samo reći da plovim kamenom i vratit ću se poput Dana neovisnosti s Isusom 6.lipnja. Kao i film, veliki matični brod i sve ostalo. Vratit ću se.”

Bile su to posljednje riječi koje je Wuornos izrekla prije negoli je pogubljena smrtonosnom injekcijom, ujutro 9. listopada 2002. Njeni su posthumni ostatci kremirani te razasuti drvetom u njenom rodnom Rochesteru, u saveznoj državi Michigan.

suđenje Aileen Wuornos

Foto: dailymail.co.uk

Izdana i napuštena

Osoba kojoj je pružila svoju ljubav i najviše joj vjerovala naposljetku ju je izdala. Kako bi sa sebe isprala svu krivnju, Tyria Moore, Wuornosina djevojka, odlučila je surađivati s policijom koja je iz nje uspjela izvući validne informacije dostatne za Wuornosino uhićenje.

Moore je telefonskim pozivom uspjela nagovoriti Wuornos da prizna zločine, što je policiji uvelike olakšalo posao. Premda je tako okrutno napuštena od sviju, Wuornos je do posljednjeg trenutka tvrdila kako voli Moore i branila ju je od mogućih napada. Wuornos je bila podvrgnuta nehumanim uvjetima u zatvoru te je osjećala kako su se protiv nje okrenuli osoblje i zatvorenici.

Zbog uvjerenosti u to da joj se servira kontaminirana hrana, štrajkala je glađu, a fascinira i činjenica kako je odbila svoj posljednji obrok te umjesto njega naručila šalicu kave. U moru delicija koje su odabrali neki od najpoznatijih serijskih ubojica kao svoj posljednji obrok, Wuornos se svojim neobičnim odabirom neupitno istaknula, zbog čega mnogi i danas diskutiraju o njenoj naravi.

„Monster” („Čudovište”, 2003.)

Život najpoznatije žene serijske ubojice prikazan je u biografsko-kriminalističkoj drami „Čudovište” iz 2003. godine. Popularna američka glumica (ujedno i producentica filma) Charlize Theron utjelovila je Aileen Wuornos, za što je zadobila mnogobrojna priznanja, od kojih je najprestižnija bila nagrada Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu.

Sam je film uvršten na listu top 10 najboljih filmova 2003. godine. Filmski kritičar Rogert Eber usudio se reći kako je Theronin performans jedan od najboljih u cjelokupnoj povijesti kinematografije. Premda je film dobio izrazito pozitivne komentare, oni koji su dobro poznavali Wuornos zamjeraju Patty Jenkins, redateljici i scenaristici filma, na prikazu Aileen kao žrtve, a njenih žrtava kao zlikovaca. Usprkos tome, važnost takvih dokumentarno orijentiranih filmova nikako se ne dovodi u pitanje.

Charlize Theron u ulozi Aileen Wuornos u filmu Monster iz 2003.

Foto: mojtv.hr

Ubojstvo ne možemo opravdati

U komentarima na internetskim stranicama vidljivo je kako ljudi diljem svijeta gaje empatiju prema Wuornos te mnogi smatraju kako je nepravedno osuđena na smrt. Neki zaboravljaju na to kako je, premda je živjela nemilosrdnim životom, ipak prouzročila smrt sedmorice muškaraca, koliko god oni možda i nisu bili toliko nevini.

Razumljivo je da su na njena djela utjecale traume iz djetinjstva, zbog čega se nastojala osvetiti muškarcima koji su je za života mnogo puta podcijenili i zbog kojih se u mnogim situacijama osjećala inferiornom. Može li to biti opravdanje za masovna ubojstva? Kada bi se svi oni koji su se u nekom periodu svog života borili s nedaćama okrenuli zločinu, bi li tada naša planeta uopće bila sigurna za život?

Ako ubojstvo nije bilo u samoobrani, ono se ne može opravdati. To nije zapisano u ustavu, već u nama samima. To je zakon čovječanstva.

(Visited 1.838 times, 11 visits today)

Komentari