Dubioza kolektiv (pulska Arena): Odmak od ignorancije, tupila, zadrtosti, zadojenosti, javašluka
Ako bi svaku riječ koja će se naći u tekstu koji slijedi zamijenili s riječju “jump”, to bi bio najbliži mogući i najrelevantniji prikaz onoga što se sinoć dogodilo u Puli. Kada se tome pridoda sparna i vruća ljetna večer nadomak mora i (kažu rasprodan u fotofinišu) puni amfiteatar, koktel buke, prašine i znoja je jedini mogući ishod.
Odavno prerasli sve okvire i barijere
Dubioza kolektiv je najveća regionalna muzička atrakcija, o tome zaista nema previše dvojbi, šarolikost publike (doslovce od 7 – 77) pristigle iz čitave Europe (sezona je pa ima i u tome nešto) govori u prilog činjenici kako je ovaj bend odavno prerastao okvire i barijere s kojima se susreće većina izvođača s “ovih prostora”.
Taj proces nije prošao bez kolateralnih žrtava, poznata je prispodoba o “Thompsonu za ljevičare” i ne baš pretjerane naklonosti dijela alternativne publike (i scene) spram ovog benda. Ipak, potpisnih ovih redova nije išao na koncert ne bi li razbio kakav mit o bendu ili prokazao “užasan vid površnosti i komercijalizacije”, motiv je bio puno pragmatičniji – ovo je bio prvi koncert mog osmogodišnjeg sina koji poprilično voli većinu Dubiozinih hitova, voli energiju koju bend isporučuje i njegov sud kako je bilo “fantastično” je puno relevantniji od mogućeg očevog palamuđenja o stvarima ne toliko vezanima za sam koncert od sinoć.
Definicija “fantastičnosti”
A koncert je počeo nešto iza 21:30 h s Volio BiH i od tog trenutka pa nadalje je krenuo karusel lasera, ska ritmova, elektronike, skakanja i općeg delirija u kojem da biste aktivno sudjelovali morate biti u barem solidnoj fizičkoj formi. Kako je i najavljeno, setlista je donijela sve najveće hitove benda a očekivano u prvom dijelu koncerta najveća pomutnja je nastala tokom The pirate bay song, Kažu te Rijaliti.
Mali predah je došao tek prilikom najave snimanja spota za novu pjesmu koja izlazi u siječnju a spot će činiti kadrovi sinoćnjeg nastupa uživo, nisam zapamtio naziv pjesme, ali i sam bend kaže da je stvar sranje tako da nije ni bitno. Igrokaz s demokratičnim nadglasavanjem lijevog dijela Arene s desnim između kojih je za tu priliku napravljen koridor te nešto kasniji izlazak dječjeg zbora Pulskog rock kampa i Pionirska zakletva te opjevavanje odlaska u Irsku bili su svojevrsna pauza prije početka drugog dijela koncerta koji se nastavio u još fanatičnijem ritmu s pjesmama Kokuz, Firma ilegal, Himna generacije, Walter, Blam, Balkan funk.
Jump! Jump! Jump!
U pojedinim trenucima je bilo zaista teško upratiti kada koja pjesma počinje a kada završava. Ipak, ono što je potpisnik ovih redova naučio sinoć jest to da ako se slučajno izgubiš u setlisti Dubioze kolektiv samo kreni vikati „jump!jump!jump!“ i već ćeš se nekako ukrpiti natrag u ludilo koje je ipak naposlijetku – pozitivno. I nekako, gledajući razdraganu djecu, žene, starce, ja ovako “umjetnički prosvijećen” osjetih djelić te radosti. U moru negativnosti s kojima se kao društvo sudaramo svakodnevno, sinoćnjih tri sata ludila u Areni nisu štit koji će nas zaštititim ali jesu pozitivan odmak od mora ignorancije, tupila, zadrtosti, zadojenosti, javašluka.
Dodatak: Iz opravdanih razloga potpisnih ovih redova je bis odslušao odmičući polako od velebne Arene prema centru grada, tako da nisam svjedočio samom završetku koji se zbio dvadesetak minuta iza ponoći + treba spomenuti kako je kao predgrupa nastupio bend Saša 21 kojeg predvodi Saša “Sale” Veruda svima poznat kao osnivač kultnog pulskog punk benda KUD Idijoti.
