Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 4 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Glazba

“Patologija poniznosti” (Muka): Konzumirati uz enciklopediju

"Patologija poniznosti" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Negacija višestaničnih organizama doživjela je svoju treću inkarnaciju. Nakon albuma(nominalno svi nose EP prefikse) „Svi šute” iz 2014. godine te „Sveta stoka” iz 2017. godine, u formatu 5 pjesama po albumu, „Patologija poniznosti” donosi u 2021. godini novih 5 uprizorenja ovog peteročlanog zagrebačkog benda nastalog na zalasku 2012. godine.

U odnosu na prethodna izdanja, recentni album je prvi s Marinom Lelasom na bubnjevima, dok ostatak benda čine Stjepan Dianić (bass), Goran Tatalović (gitara), Edin Karabašić (gitara) te Ivan Borčić, čovjek koji prosipa muku aka vokal.

Kronično dijagnosticiranje

Muka je…pa jebiga, muka. Nedostatak suštinskog predznanja i poimanja na razini kolokvijalno ‘ekstremne glazbe’ (ma što to značilo) te izostanak opće društvene svijesti i, poslovično tome, bilo kakvog oblika kritičke misli i individualizma na uštrb kolektivnog imuniteta ludila gurnut će Muku na margine onoga što se u nekom zaista širokom obrascu može definirati kao popularna kultura.

Kao netko dovoljno pretenciozan da sebi pridajem postojanje suštinskog predznanja i dovoljne razine kritičke misli i potrebe za individualnim seciranjem društvenih pojava i, konačno, rasapa, za mene Muka predstavlja – terminalnu fazu, konačno dijagnosticiranje i upražnjavanje osjećaja bezumlja i gađenja spram već spomenutog kolektivnog mediokritetskog ludila.

Prevedeno – supruga otvara vrata kuće, gospodin Borčić iz zvučnika povraća „Ljudiiiiiiiiiiiii” – trenutak koji bi možda bilo lakše objasniti da se Pornhub buttplug selection vrti na monitoru, nego izreći nešto suvislo na upitan pogled: „Što je jebote to?”. Konačno, možda ona tri seta u kratkom vremenu dobivenih bežičnih slušalica šalju neku poruku.

Upute za korištenje: otvori enciklopediju

Nego, „Patologija poniznosti” – prvo preslušavanje ovog albuma (inače na hrvatskom jeziku) toplo preporučujem uz korištenje Encyclopaediae Metallum na čijim stranicama možete naći tekstove koji su u kasnijoj fazi slušanja puno razumljiviji ako ih se nekoliko puta prođe na ovakav način.

Lirika kao takva je, očekivano, prepuna srdžbe, prezira, mučnine, tjeskobe, čemera, mulja, ćumura i pjesničkih metafora u kojima svaki obezvrijeđeni pojedinac može pronaći svoj hamperčić izmeta prosut na razvaline nepostojećeg dostojanstva potmule gomile poniznih slugovana.

Intenzitet i žestina Borčićevog vokalnog izlaganja su usporedivi s onom Nergala iz Behemotha u kombinaciji s Barneyem Greenwayem iz Napalm Deatha, dok se muzički bend kreće između black i death metala s primjesama dooma uz izostanak one (najčešće suvišne) prateće ikonografije i klišeja koji prate navedene žanrove.

U tom smislu ovo bi komotno mogao biti casual vomiting blackened metal praćen često arhaičnim liričkim primjesama u kojima bi se mogle naći reference na bolesničko uzglavlje Đure Sudete ili A.G. Matoša u svojim izljevima bijesa i nedostatka motiva da se parazitskoj bezumnoj gomili pokloni još jedan izlazak sunca.

„Patologija poniznosti” je na koncu upravo to. Urlik ljutnje, nemoći, srdžbe i gađenja koji izaziva jezu, ponajprije u onima kojih se najviše tiče – sužnjevima vlastite nemoći da istresu pijesak iz oka. Oba.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari