„Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” (Šiza): S debi albumom odmah u vrh domaćeg rocka
Bruno Antolić (Letarg) i Marko Kuhar (Overflow) čine bass/bubanj duo Šiza koji Koprivnicu još jednom ucrtava na mapu naše alternativne scene i to na zavidnoj razini.
Mislim da posljednjih 15-ak i više godina nisam čuo relevantan i kvalitetan domaći bend koji bi se barem na kolokvijalnoj razini mogao smjestiti u okvire općeg mjesta sirovog klupskog/garažnog rokenrola. Štoviše, od samih natruha i pokušaja (recimo Gatuzo) mi je i ovo malo kose na glavi kopnjelo, pa je iznenađenje debitantskim albumom Šize, „Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”, tim veće.
Glasni garažni urlik
Upravo je paralela s Gatuzom zanimljiva, jer tamo gdje je Šiljo sa svojim nejakim i neuvjerljivim vapajem zapinjao, Antolić melje i gazi i iako pleše na rubu, ne pada u zamku redikuloznosti i neuvjerljivog pokušaja da se angažirana lirika isporuči na adekvatan način.
U svemu tome Antolićev osjećaj za pop na punk pogon Marka Kuhara čini ovo izdanje himničnim i lepršavim bučnim ostvarenjem nekakvog divljeg hibridnog pop punk power drum&bass garažnog urlika.
QOTSA i Death From Above 1979 se nameću kao utjecaji na zvuk ovog dvojca, ali ono što iznenađuje jest doista zavidna razina energije i tutnjave kojom ovladavaju i manevriraju na tako dominantan način da se čini kako je to upravo lako, a nije. Znamo da nije. Iza nas je diskografsko groblje neuspjelih pokušaja i na domaćoj sceni skoro da i nemamo relevantan bend sličnog kalibra koji ima moć da na ovako pitak, a opet suveren način artikulira i kanalizira valove žestine i buke.
Usporedbe s važnim imenima regionalne scene
Od početne Skromnost nikad nije bila fer, preko Hvala, zavijam ipak sam i Suze sina oca razmetnog do Prsa će kosti čuvati te konačno nešto laganije iako masne i potmule Bore Šiza je sabila vrhunski debitantski album čijem se efektu groma iz vedrog neba možemo još neko vrijeme čuditi.
Zašto? Pa iz prostog razloga jer su zaigrali na terenu gdje je u pravilu najveća gužva i uspjeli na svaki mogući način srušiti svaku prepreku prema ponajboljem izdanju domaćeg (nominalno) rokenrola posljednjih nekoliko (da ne kažem 10 i više) godina.
Koliko to govori o stanju domaćeg rokenrola, a koliko o Šizi? Možemo i o tome raspravljati nekom drugom prilikom. Ipak, ako ćemo ovo izdanje gurnuti i u regionalne okvire kojima dominira beogradska škola, Šizin album se može bez puno kompleksa baciti u malu baru punu krokodila kao što su Repetitor, Vizelj, Šajzerbiterlemon i drugi.
Žestoko. Od krvi i mesa. Do krvi i mesa. Pitko kao pop. Britko kao punk.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
