novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Retropetak: Tradicija u promjeni (“Farewell My Concubine”, C. Kaige)

Foto: facebook.com/FarewellMyConcubine
Vrijeme čitanja: 3 minute

Petu generaciju kineske kinematografije temeljno čine filmaši koji su diplomirali na Filmskoj akademiji u Pekingu 1982. godine, nakon svršetka i konačnog odbacivanja Kulturne revolucije koja je u Kinu na velika vrata uvela komunistički režim i ideologiju. Komunizam je zahvatio sve pore kineskog društva pa je i filmsko stvaralaštvo ondašnje Četvrte generacije bilo obilježeno socijalno-realističnom poetikom i unitarističkom propagandom koja je veličala produkte i ideološku čistoću revolucije. Spomenuta grupa redatelja koji su diplomirali 1982. godine prva je generacija koja je svoj studij provela izvan granica Kulturne revolucije. I zaista, s njihovom pojavom slijedi zaokret kineske kinematografije kojim se po prvi puta otvara internacionalnoj filmskoj sceni.

Iako ne postoji jedinstvena poetika Pete generacije, mogu se razaznati neki osnovi elementi koje usvajaju, a koji nisu karakterizirali kinematografiju koja im je prethodila. Naime, većina redatelja, na čelu sa Zhangom Yimouom, Tianom Zhuangzhuangom, Chenom Kaigeom i Zhangom Junzhaom, odbacuje ideološku čistoću i prikaz kolektivnih herojskih podviga te svoja djela baziraju na dnevnim problemima pojedinaca, a pod utjecajem europskog filma ulaze i u psihologizaciju likova. Iako ne prkose posve i dalje vladajućoj komunističkoj politici, skloniji su problematizaciji trenutačnog stanja pa radnje njihovih filmova postaju složenije, često simbolične i dvosmislene. Tako na značenjskom, ali i tehničkom planu (upotreba jakih boja, dugih kadrova, bogate scenografije) ova generacija primarno se obraća obrazovanijoj publici.

Foto: facebook.com/FarewellMyConcubine
Tradicija u sklopu promjena

Među najvažnije redatelje Pete generacije ubraja se Chen Kaige, a njegov film Zbogom moja konkubino (Farewell My Concubine, Ba Wang Bie Ji) smatra se jednim od središnjih filmova generacije, zaslužan za internacionalni doseg ove skupine filmskih stvaratelja. Među nizom nagrada, Zbogom moja konkubino, osvojio je Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu 1993. godine te je do danas ostao jedini kineski film ovjenčan ovom nagradom.

Snimljen prema istoimenom romanu spisateljice Lilian Lee, Zbogom moja konkubino prati živote dvojice zvijezda pekinške opere i jedne žene koja se našla među njima u turbulentnim godinama kineskih političkih previranja dvadesetog stoljeća. Priča je to epskih razmjera koja ne gubi snagu u širokom pripovijedanju i opsegu vremena koji obuhvaća, već ostaje fokusirana i koncentrirana u vrlo uzbudljivom prikazu života protagonista čiji je život podređen nečem posve tradicionalnim, normiranim i krutim kao što je pekinška opera u dobu kad svijet oko njih prolazi kroz niz složenih promjena. Radnja je stoga razgranata na tri međusobno isprepletena sloja.

Onaj najopćenitiji prati pedeset godina društveno-političkih promjena od 20-ih do 70-ih godina dvadesetog stoljeća, odnosno od feudalizma do prijelaza  u komunizam, zatim japansku okupaciju i na koncu kulturnu revoluciju. Drugi sloj odnosi se na naoko vječnu tradiciju pekinške opere, vrlo zorno prikazanu u svim njezinim fazama izvedbe: uvježbavanja pjevanja, gesti, šminke i odjeće. Ovaj dio, kojem je posvećeno uistinu mnogo pažnje, vrlo je zanimljiv i vrlo stran iz oka zapadnjačke perspektive. No nešto što na prvu može samo odbiti i začuditi ovdašnjeg gledatelja, u filmu je prikazano vrlo iscrpno pa svatko može shvatiti i usvojiti bar djelić složenosti ove izvedbene umjetnosti.

Foto: facebook.com/FarewellMyConcubine
Osobno u općem

Treći sloj filma povezuje prva dva, to je intimna priča dvojice glumaca pekinške opere koji su svoje prijateljstvo započeli u dječačkoj dobi, upoznavši se u krutoj, strogoj, često i nemilosrdnoj družini koja podučava dječake izvedbenim umjetnostima. Odrasli u takvom okruženju, nježniji, no prkosniji Douzi (u djetinjstvu ga igraju Ma Mingwei i Yin Zhi, a zatim Leslie Cheung) usavršava dan žensku ulogu, a njegov partner Shitou (u djetinjstvu Fei Yang i Zhao Hailong, kasnije Zhang Fengyi) specijalizira jing mušku ulogu.

Ono čime u budućnosti očaravaju kinesku, a potom i japansku publiku te zadobivaju veliku slavu, izvedba je predstave Zbogom moja konkubino. No osim političkih previranja, njihovo prijateljstvo i partnerski odnos narušava Douzijeva zaljubljenost u Shitoua koji mu ne uzvraća više od prijateljskih osjećaja, a kap preliva čašu Shitouzov brak s prostitutkom Juxian (Gong Li). Ovaj se ljubavni trokut u nadolazećim turbulentnim godinama više puta sastaje i rastaje u dramatičnom naboju koji se prati bez daha.

Zbogom moja konkubino uzbudljiva je i bogata priča troje specifičnih aktera u specifičnim okolnostima. Spoj tradicije koju predstavlja opera, promjena koje se očituju u vlasti i element marginalnog koji u tim okolnostima čini Douzijeva homoseksualna orijentacija i Juxianina prostitucija stvaraju životnu, epsku priču koja nije lišena dubine ni opsega. Također sjajne glumačke interpretacije Gong Li, Leslie Cheunga i Zhang Fengyija, kojima valja pridodati glumca Yang Lixina jer je posudio glas za izvedbu Douzijevih opernih dijelova, razlog su više zašto se prisjećamo ovog filma.

Be social

Komentari