Gradski urbanizam kao umjetničko platno
Jučerašnji događaj prodrmao je sve ljubitelje ulične umjetnosti, ali i likovne umjetnosti općenito. Početak rušenja kultnog zida u Branimirovoj ulici započeo je posve nenajavljeno što su građani zapravo najviše i uzeli „na zub“ HŽ-u i Gradu Zagrebu. Ne možemo reći da nismo znali da će se zid srušiti, ali da su mogli najaviti taj događaj, jesu. Kada vas nešto okružuje četiri godine, poput zida u Branimirovoj, i kada se jedno jutro šećete ulicom i ugledate da pola zida nedostaje, a da su njegovo mjesto već preuzeli jumbo plakati, onda ne možete to smireno primiti. Možda je cijeli taj čin i opravdan zbog lošeg stanja zida, ali realizacija je trebala biti puno bolje provedena. Obećana je gradnja novog zida te ponovno likovno izražavanje na istom, a sad hoće li ti to biti ispunjeno, vidjet ćemo nakon ljeta kada bi to trebalo biti omogućeno. Pokušali smo te teze provjeriti nakon jučerašnjeg događaja, ali su očito to htjeli i drugi pa su linije bile prezauzete ili se nitko nije javljao. Doduše, jedan zaposlenik HŽ-a je rekao kako on nema pojma o tome, ali sudeći po njegovom tonu sam mu i povjerovala. Grad Zagreb je definitivno bio okupiran pozivima jer su linije neko vrijeme bile zauzete, ali nekako sumnjam da je to zbog rušenja zida. Smatram da je razlog tomu slijed događaja koji se jučer događao na Markovom trgu, no o tome definitivno neću ovdje govoriti. Želite li znati više o zidu u Branimirovoj, pročitajte već objavljeni članak na tu temu, a to možete učiniti OVDJE.
Nego, ono o čemu ću ja govoriti ovdje su zapravo uloga i primjeri ulične umjetnosti poput ove u Branimirovoj. Zagreb, vjerujem, a za neke gradove i znam, da se mogu pohvaliti bogatom urbanom umjetnošću. Hodajući gradom, nekada ni ne primjećujemo kakve ljepote nas okružuju, ali zato u većini slučajeva primjećujemo one loše stvari koje nam jednostavno upadaju u oči. Mnogo zgrada i kuća, općenito građevina je u jako lošem stanju. Neke se restauriraju, evo, otkad ja dolazim u Zagreb, a ne slutim da će tome uskoro doći kraj. Što je tome razlog stvarno ne znam, ali se mogu nadati da je cijeli restauratorski i konzervatorski proces uistinu dugotrajan i mukotrpan proces. Zbog jednostavnog razloga i ogromne volje, inspiracije i sposobnosti, zidovi dobivaju novo ruho. Grafiti su posvuda, al stvarno posvuda. Na svim mogućim visinama, u pothodnicima, mostovima (što me ponekad malo i zabrinjava kad samo pomislim kako su uopće uspjeli tamo crtati), tramvajima, vlakovima, kućama, zgradama, a ma svuda. I tako i treba biti. Neki se sa mnom ne bi složili jer smatraju da je to oblik vandalizma jer oni u većini slučajeva, bez ičijeg dopuštenja, narušavaju tuđu i javnu imovinu. Okej, sve to stoji, ali ne možete reći da grafiti ne unose optimizam svojim šarenilom u ponekad tmurni grad. Također je jasno napomenuti i razliku između „pravih“ grafita i nekih običnih natpisa kakve mogu i ja nasprejati. Generalno gledajući smatram da su grafiti ukras svakog grada ako su dopušteni, primjerene teme i dobre kvalitete, a sve ostalo ne smatram grafitima. Mnogi od njih donose i poruke koje možda nekada nekom prolazniku promijene dan nabolje. Da su grafiti megapopularni govori i Facebook grupa „Zagrebački grafiti“ gdje svakodnevno osvanjuju novi primjeri grafita što zapravo govori i o njihovoj zamijećenosti u gradu.
Drugi primjer ulične umjetnosti kojeg želim izdvojiti možda nije toliko popularan kao što su grafiti, ali je itekako iste vrijednosti. Također, njih ne možete baš svugdje vidjeti, ali sudeći po njihovoj popularnosti će to uskoro biti moguće. Obojeni, pretvoreni u svakodnevne predmete ili u neke likove, u bilo kakvom novom ruhu, hidranti ili “železni franceki” itekako uljepšavaju grad Zagreb. Odličan je osjećaj ići gradom i ugledati omiljenog filmskog junaka ili lika iz crtanog filma, a ako to još niste doživjeli, vrijeme je da malo više vrludate gradom. Zasluge za tu vrstu umjetnosti možemo pripisati dečkima iz skupine “Pimp My Pump”. Njihov rad svakodnevno izaziva pozitivne reakcije kod prolaznika, a proširili su ga i na ostale gradske predmete koji će vam sigurno upasti u oko. Pripadnici ekipe su jednom prilikom izjavili kako je njihova misija učiniti svijet šarenijim, veselijim i pozitivnijim mjestom te primjerom pokazati kako svi mi pojedinci mijenjamo svoj grad i imamo tu moć. Oni to itekako dobro rade, a oni koji nemaju razvijeniju kreativnu stranu mozga će samo uživati u njihovom radu.
Zadnji primjer nije hrvatskog porijekla, ali sudeći po stanju na cestama bi to mogao postati. Možda netko nakon ovog članka krene stazama Jima Bachora koji je Chicago uljepšao simpatičnim mozaicima. Bachor je, uz suradnju grada, oštećenja na cesti obnavljao te na kraju pravio mozaike slatkih oblika. Serija oblika „Treats in the Streets“ donosi mnoštvo slatkih mozaika sladoleda koji će donijeti lijepo osvježenje građanima Chicaga. Razlog zbog kojeg se odlučio baš za simbol sladoleda je kontrast kojeg je htio postići. Točnije, smatra kako rupe na cestama nisu nikome drage, dok za razliku od njih, sladoled svi vole. Ja ga volim, a voljela bih i da naše ulice budu šarenije i oku privlačnije.
