Graffiti na Gradele & Ziher predstavljaju – Hana: ‘Veseli me kad druge veseli moj rad i kad se u istom pronalaze’
Odbrojavanje do Graffiti na Gradele 2016. može započeti! Svake srijede predstavit ćemo jednog graffiti/street art umjetnika koji će na ovogodišnjem, petom izdanju festivala crtati u Bolu na Braču (28.-30.7.), a poneku srijedu pridružit ćemo im i po jedno glazbeno ime te na taj način sve do lipnja najavljivati ovogodišnje aktere GNG-a. Do sada smo predstavili i potvrdili dolazak Cheza, Sarme, Modula Osam, Bareta iz Pimp My Pumpa te Royala i Casina iz HAHA grupe, Azrama iz Klana 1107 te Anxia i Wensa.
I nakon što smo najavili prva glazbena imena petog izdanja (Tibor, Geralt iz Rivije, Tone Tuoro, High5) pravi je čas da najavimo i veličanstvenu četvorku DJ-a (a bit će ih još!) koji će vrtiti glazbu u vrelim bolskim noćima. Tko dolazi? Tko dolazi? Baci oko!
Ove će godine po prvi puta svoje mjesto pod bolskim suncem na GNG-u imati i umjetnica Hana Tintor. Iako njene ilustracije prošlih godina na GNG-u niste mogli vidjeti, one su posvuda. Vrlo su autentične pa ćete ih, između ostalog, prepoznati i na pokojem kišobranu u gradu, rokovniku, odjevnom predmetu pa čak i na sendvičima, a toliko su dobre da se, nakon finog obroka, ne možeš odlučiti hoćeš li baciti ambalažu ili je uramiti.
Sudjeluješ li prvi put na Graffiti na Gradele?
Da! 🙂
Kako je došlo do tvog sudjelovanja na GNG?
Pa to je zapravo smiješna priča. Javila sam se Marku nakon prošlogodišnjeg GNG-a i pitala ga bira li on crtače ili se oni javljaju sami za sudjelovanje na festivalu. Ukratko, zaključili smo da sam se javila za crtanje taman kad me on htio pozvati. Bilo nam je jako drago!
Što misliš o takvom tipu festivala?
Iskreno, jedva ga čekam. Osim što obožavam Bol i kampiranja, ovo će biti prvi festival na koji idem, a da je u prvom planu crtanje, a ne glazba. S obzirom na sve što sam čula o GNG-u, imam visoka očekivanja, ali sam sigurna da neću biti razočarana.
Što od svog rada planiraš prikazati na festivalu?
Uh, nemam pojma. Pitanje je hoću li znati do zadnjeg trenutka. Moram vidjeti zid, a ovisi i o mom raspoloženju. U svakom slučaju, bit će neki ”ljetni đir”. 🙂
Značaj ilustracije za tebe u tri riječi bio bi?
Sreća, izražavanje, sreća.
Što te potaknulo da se izražavaš kroz ilustraciju?
Nisam sigurna postoji li neki trenutak koji je bio triger jer črčkam od kad sam shvatila kako držati olovku. To mi je uvijek bio omiljeni hobi. U srednjoj sam crtala kako bih ostala budna pod satovima kemije, matematike i fizike. Onda sam upisala dizajn na arhitekturi gdje sam birala projekte u kojima se mogu izraziti ilustracijom kako bih što više uživala u onome što radim, a u slobodno vrijeme sam crtala iz gušta. Fora je jer se možeš izgubiti u tome, kao netko tko piše ili svira ili pjeva. Svoj si na svome. 🙂
Tvoje ilustracije možemo vidjeti i na proizvodima poput rokovnika, kišobrana pa čak i piva te sendviča. Kakav je osjećaj vidjeti te proizvode na policama?
Čudan! Prva pomisao mi bude: ”Što to tu radi?”, a onda se sjetim da mora tu biti. Nisam još navikla na to. Ali veseli me kad druge veseli moj rad i kad se u istom pronalaze.
Jesu li te namjene tih proizvoda ili oblici ambalaže ograničili u izgledu ilustracije ili ti je prilagođavanje njima upravo i bio izazov?
Pa glavna razlika rada za sebe, iz gušta ili za nekoga tko ti kaže „Radi što god hoćeš!“ (Marko Boko <3) i kada radiš za većinu klijenata je ta da te u drugom slučaju stavljaju u okvire. Uvijek postoji ograničenje, bilo da se radi o formatu, boji ili samoj ilustraciji. Kada sam radila Ličana za sendviče bilo mi je rečeno da ima previše dlaka pa će se ljudima gaditi kupiti sendvič! 😀 Mislim, fuj, sad tu njegove dlake idu po sendviču…
Ali sve je to izazov i dobra škola. Treba biti hrabar i zauzeti se za sebe, ali poštovati druge i njihovo mišljenje. I ako ništa, boriti se za kompromis koliko ide. 🙂
Jesu li tvoji likovi plod mašte ili je lik bradatog čovjeka ipak netko stvaran? Gdje zapravo pronalaziš inspiraciju?
Likovi su uglavnom plod mašte. Dugo sam crtala, crtam još uvijek, bradatog čovjekolika. Nisam sigurna kada je to krenulo, ali volim ga jer je čaroban i dobar. I može što god poželim! Istina je da sam se kasnije zaljubila u bradatog dečka pa se sad zezamo da je on moja muza.
Inspiracija je svugdje. Šetnja s mojom čudovišnom terijerkom, razgovori nepoznatih ljudi u tramvaju, prijatelji, pjesme, oblaci, želje, snovi, osjećaji, velike i misteriozne životinje.
Neke ilustracije su popraćene i tekstom, a predstavljaju navike ljudi. Što ti je teže? Smisliti popratni tekst ili temu preslikati u ilustraciju?
Te ilustracije volim nazivati umovinama. To su brzinski crteži situacija koje su se zbilja dogodile. Često mi budu zabavne pa ih načrčkam, a ljudi se u njima pronalaze jer su zapravo jako obične i svima poznate. Na taj način želim poručiti svima da su sitnice iz svakodnevnice super i da u njima treba uživati. Tako da mi ta vrsta mog rada uopće nije teška. Nešto se desi, nacrtam to i napišem – vrlo kratko – to što se dogodilo. Viola! 😀
Pravi primjer za ogledalo navika ljudi je i „Super Mušica“. Kako je nastala ideja i koje mušice bi izdvojila?
Joj, to mi je najdraži projekt s faksa! Stalno govorim kako ću ga proširiti, ali nikako da uhvatim vremena. Super mušica je nastala prije dvije godine kao samoinicirani projekt. Mogli smo raditi što god smo htjeli pa sam odlučila puno crtati. Svi znamo što su mušice i htjela sam osvijestiti koliko su one suludo smiješne i koliko je ljudski um blesav i kreativan bez obzira na godine i sve ostalo! I ta mala priznanja, kad se nađe četvero ljudi u društvu koji na ulici zamišljaju da se utrkuju s drugim ljudima, pa da krepaš od smijeha! Cijeli proces je bio užasno zabavan, od anketiranja ekipe do crtanja likova koji fizički odgovaraju nekoj mušici. Meni omiljena mušica je Sramoguz. Sramoguz su svi ljudi koji ne mogu obaviti broj2 nigdje osim doma. Znam da vas ima.
Što ti crtanje po zidu omogućava ili sprječava za razliku od izražavanja na papiru ili platnu? Kolika je razlika u crtanju na papiru i na zidu?
Pa iskreno, zid mi je još uvijek sklizak teren. Odradila sam samo jedan vanjski i najveći, i nekoliko u interijeru. Trebala mi je kratka prilagodba na format, tj. formatČINU, na grubost zida i naravno na hrpetinu vremena koje je potrebno. Prvi put uopće nisam razmišljala o tome da se to treba pokrečiti pa čekati da se suši pa tek onda krenuti raditi. Plus da nikad nisam radila sa sprejevima nego sve radim kistovima i bojama. To je još područje koje istražujem i moram puno naučiti. Zato mi je GNG još veći izazov, uopće ne mogu vjerovati da sam se našla među cijelom tom ekipom.
Prateći hrvatsku street art i graffiti scenu, primjećuje se malen broj umjetnica. Zašto se žene uglavnom ne izražavaju na takav način?
Joj ne znam, treba pitati njih. 😀 Da je meni netko prije nekoliko godina rekao da ću sudjelovati na petom GNG-u rekla bih mu da me prestane zezati. Pa nisam na to niti pomišljala! U zadnje vrijeme je to jedna od stvari koja me najviše privlači i presretna sam što se otvaraju ovakve prilike. Možda žene koje to žele raditi jednostavno nema dovoljno kod nas (?) – jer vjerujem da svatko dovoljnim trudom i radom može postići što želi. Ali opušteno, bez stresiranja. Ma nisam sigurna, kao što rekoh, jako sam zelena u ovom području. Možda prate feministice koje se nisu htjele baviti slikarstvom jer su se time uglavnom bavili muškarci pa su htjele naći nešto svoje! Sad sam već počela izmišljati. 😀
Kakva je po tebi street art i graffiti scena u Hrvatskoj?
Hm, paaaa, čini mi se da je malena. Ne znam je li to do mene i mog okruženja, ali uglavnom uvijek primjećujem ista imena. To su genijalni mladi ljudi, ali nekako mi se čini da se krug sporo povećava. Ne znam zašto. I čini mi se da su, oni koji ipak jesu stalno aktivni, na svjetskoj razini. Motivirajuće je promatrati njihov rast i pojavljivanje novih kreativaca.
Misliš li da je Hrvatska street art i graffiti scena fokusirana isključivo na Zagreb?
Zagreb i Rijeka, rekla bih. Kad su to, u ovako „divnoj“ državi, vjerojatno najliberalniji gradovi što se tiče ove vrste umjetnosti.
Koliko se uopće promiče takav način izražavanja u Hrvatskoj?
Dobro! Internet i društvene mreže su tu puno pomogle, ali mi se čini da su i ljudi počeli shvaćati da je street art – art, a ne destrukcija i vandalizam.
Misliš li da se mediji dovoljno bave umjetnošću ili je ona još uvijek u sjeni klasičnih umjetnosti?
Mislim da se i to lagano mijenja na bolje, zahvaljujući ljudima koji su ustrajali i stilski se istaknuli.
Je li tome pridonio razvoj nezavisnih portala?
Sigurno!
Koliko ti je važan feedback publike?
Pa važan mi je, naravno. Dobro je čuti različita mišljenja i kritike, ali naravno da više volim čuti isto od ljudi koji se bave crtanjem i koji su iskusniji od mene. Iz kritike se uvijek nešto nauči, važno je samo ostati čvrsto na zemlji.
Ima li street art i graffiti scena dobru budućnost u Hrvatskoj?
Ma mora imati! Mislim da ljudi poput mene, mali i neiskusni, imaju odlične preduvjete jer su nam ih godinama gradili. I sad treba od njih učiti! 🙂
Možemo li uskoro očekivati neku tvoju izložbu?
Imala sam otvorenje samostalne izložbe u Zaprešiću u galeriji Anima 14. travnja. Izložba traje do 10. lipnja ove godine. Nakon toga bih voljela iste radove izložiti na nekom manje formalnom, više ”ajmo vidjet i popit pivo” mjestu u Zagrebu, za one koji nisu mogli doći u Zaprešić.
Neki su radovi trenutno u Kavezu jer smo SUPERNIA i ja imale izložbu povodom FJ x GNG block partyja. Na kojem je, btw, bilo odlično.
Hanu možete pratiti na Facebooku.