Gram umjetnosti (@kulturnemuke): „Humor je obrambeni mehanizam”
Primijetila sam da se po Instagram-storijima mojih prijatelja iz umjetničkog svijeta sve češće pojavljuju estetični crno-bijeli memovi koji donose jezgrovite ironične komentare na hrvatsku kulturnu stvarnost. U nešto manje od tri mjeseca, profil @kulturnemuke dosegnuo je više od dvije i pol tisuće pratitelja, što je prilična brojka s obzirom na tako specifičan segment života koji tematizira.
Srž problema koju dotiče svojim humorističnim objavama oduševila je našu redakciju, te smo s autoricom profila uspjeli dogovoriti anonimni intervju!
View this post on Instagram
Što te potaknulo na to da pokreneš profil, i to baš ovakvog tipa?
Već je dugo postojala ideja o profilu koji će na (auto)ironičan i parodijski način progovarati o svim većim i manjim problemima s kojima se suočavamo na kulturnoj i umjetničkoj sceni, ali i napornim problemima tijekom konzumacije kulturnih sadržaja, poput tragedije nepostojanja dokumenta u PDF-u, tipfelera, neprestanog sviranja pjesme Makeba…
Bile su mi potrebne tek prava platforma i vizualna forma i, eto, spontano se dogodio ovaj blesavi profil. Društvene mreže istovremeno su korisna i zatupljujuća pojava. Na nama je hoćemo li ih koristiti u kreativne i edukativne svrhe ili ćemo bezumno skrolati, hiperproducirati sadržaj koji nema nikakvu vrijednost osim boostanja ega i prikaza uljepšane stvarnosti. U tom smislu, draža mi je kreativna i smislena upotreba društvenih mreža. A ne treba zanemariti ni aktivistički, društveno angažirani potencijal koji se krije u društvenim mrežama.
Zašto Instagram? Ponajviše zbog vizualnog aspekta – preglednosti postova i efikasne komunikacije. Volim kada je nešto oku dopadljivo, a crno-bijela tema mog profila nekako mi ide uz sam naziv i koncept.
View this post on Instagram
Postoji li neki cilj koji želiš postići svojim objavama? Koliko humor može biti važan u društvenim promjenama (osim ako izuzmemo satirički teatar)?
Humor je ljekovit, katarzičan, moglo bi se reći da je on obrambeni mehanizam kojim se štitimo od nepravda, iskrivljenih vrijednosti, svakodnevnih iritacija i osobnih kriza. Divno mi je promatrati pozitivne reakcije, osobito prepoznavanje pratitelja kod postova za koje nikad, ma ni u ludilu, ne bih rekla da su im toliko bliski i relevantni.
Nekad nam se čini da smo mi jedini čudaci s nekim osjećajima, radnjama i navikama, a memovi na internetu često potvrđuju da ipak nismo toliko usamljeni. Taj element prepoznavanja bitan je za komediju koliko i za tragediju, stoga Kulturne muke doživljavam kao spoj tragedije i komedije jer su granice između tih dvaju žanrova gotovo nevidljive. Humor kao ljekovito sredstvo itekako može postići društvenu promjenu. Ako ništa drugo, može ukazati na pukotine u našem društvu.
Problem je kada se komedija – što je čest slučaj kod nas – svede na priproste šale, toilet-humor, privatne doskočice, glumu u pijanom stanju, a jednako je porazno kada se ozbiljnije i relevantne teme cenzuriraju, zaobilaze i, u najboljem slučaju, ublažavaju. Često se, nažalost, strahuje od ikakve žešće društvene kritike, a umjetnici se povode za time što široke mase vole, podcjenjujući pritom i publiku, i sebe. Zato je naš humor nerijetko univerzalan, ne ubada ni u što konkretno, lišen je svoje društvene dimenzije, konkretnih referenca, opuštenosti, pa i prepoznavanja…
View this post on Instagram
Tko se sve može prepoznati u tvojim mukama i tko te pretežno prati? Do koga bi voljela doprijeti, čiji bi te follow razveselio?
Može se prepoznati svatko tko ima neki doticaj s kulturom, ne mora nužno biti umjetničke struke. Mnogo se postova bavi egzistencijalnom krizom, malim smetnjama u svakodnevnom životu, navikama i okolnostima koje nas sputavaju u uspješnom funkcioniranju privatno i poslovno. Sve to nastojim promatrati kroz prizmu kulture, odnosno kulturnih muka. Također, silno mi je zabavno baviti se kulturnom superiornošću i parodirati ju.
Često se kultura i umjetnost, pogotovo njezini alternativni izrazi, nastoje mistificirati i učiniti što hermetičnijima. Zanimljivo mi je promatrati granicu između mainstreama i elitizma u kulturi. Oba ekstrema mogu biti apsurdna. Još je jedna tema koja se neprestano ponavlja – nepravda u kulturi. Ona svakako reflektira nepravdu u svim društvenim sferama: pogodovanje, zapošljavanje preko veze, korupciju, interesne skupine…
Među pratiteljima ima studenata (Filozofski fakultet i umjetničke akademije dominiraju), kulturnjaka, ljubitelja kulture, nastavnika, novinara, influensera, celebrityja… Silno volim zajednicu koja se okupila i drago mi je preporučiti omiljene profile, umjetnike, kazališne trupe.
Voljela bih da me zaprate profili koje volim pratiti: Metanivo, Kriticki, Zombijana… A mogu i neka kazališta da ispitaju „javno mnijenje” svoje publike.
Je li ti važan broj lajkova? Zna li ti se dogoditi da ti postove lajkaju upravo neki koje zapravo ismijavaš, a da toga nisu svjesni? Kako tad reagiraš?
Nije mi važan broj lajkova, ali volim kada se pratitelji jave s nekom duhovitom reakcijom u inbox. Kada sam sredinom lipnja tek otvorila profil, imao je desetak pratitelja i nisam očekivala boom s obzirom na to da se radi o tako specifičnom području. Htjela sam svoje malo virtualno utočište gdje mogu postati neka kratka opažanja, crtice o kulturi, uz poigravanje s vizualima (najčešće baroknim, neoklasicističkim i romantističkim slikama obrađenima uz artsy hipsterski crno-bijeli filter).
Reklo bi se, kulturnjaci i ljubitelji kulture ugrožena su vrsta. No, ipak nije tako, bar ne na Instagramu, okupila se fina zajednica ljudi i zbog toga mi je drago. Mislim da je zdravo da se ljudi šale na vlastiti račun pa ako netko lajka post koji se može odnositi na njega, to je sigurno jedan korak naprijed prema njegovu kulturnom napredovanju i uzdizanju!
View this post on Instagram
Često na storijima tražiš mišljenja pratitelja o kulturnjačkim problemima. Što te pritom najviše oduševi? Objavljuješ li sve odgovore ili filtriraš, ima li na tvom profilu cenzure?
Ako se dogodi da nešto ne objavim, to je zbog količine odgovora i pogreške, nikako zbog cenzure. Zaista zna biti puno reakcija. Ponekad se ne slažem s odgovorima, ali ih svejedno objavim. Zanimljivo mi je vidjeti kako ljudi razmišljaju o kulturi i, zapravo, većina ljudi dijeli iste kulturne muke, što je utješno, duhovito i tužno u isto vrijeme.
Svi se žale na korupciju, nepotizam, načine zapošljavanja u kulturi, manjak humora, hiperprodukciju, loše uvjete rada… A to su sve problemi o kojima se treba progovoriti češće izvan neobavezne platforme kao što je Instagram. Instagram je ovdje jedan zdravi oblik kulturnog ventiliranja.
View this post on Instagram
Nedavno si na storiju profila Kulturne muke imala rubriku anonimna pitanja. Koliko sam vidjela, većinom su se sastojala od iskamčivanja tvojih osobnih podataka. Namjeravaš li dugotrajno ostati anonimna? Znaju li ti bliski ljudi da je profil tvoj?
Nekoliko bliskih ljudi zna. Zasad planiram ostati anonimna jer bi se izgubila draž profila kad bih otkrila identitet. Oduvijek su me fascinirali pseudonimi u umjetnosti, medijima… Dopuštaju nam da nadogradimo vlastiti diskurs zauzimanjem druge perspektive te da se, na kraju krajeva, malo zabavljamo, igramo, sprdamo, uživimo u neku specifičnu ulogu… Često su satiričke kolumne iza pseudonima kod nas bile najuspješniji i najdragocjeniji oblici humora.
Ne libiš se komentiranja Ministarstva, kulturnih ustanova, intendanata… Bi li tako bilo i da nisi anonimna? Koji su benefiti, a koje zapreke anonimnosti?
To su razmišljanja iza kojih stojim i koja bih izrazila i privatno. K tome, ne smatram ih kontroverznima. Dapače, poželjno je diskutirati o svim manama i prednostima naše scene, tako da se ne bih osjećala ugroženo kada bi netko, recimo neki haker ili vidovnjak, otkrio moj identitet. No, ne bi bilo zabavno da se to dogodi. Alter-ego je dio koncepta ovog profila. Aura mističnosti omogućuje svakome da se lakše poistovjeti s onim što piše u postovima. Ili, ukratko, svi smo mi kulturne muke!
View this post on Instagram
Izostaje li podrška države mladim umjetnicima, kako si to osjetila na svojoj koži, u kakvo stanje to može dovesti mladu osobu kojoj je neka vrsta potpore potrebna? Jesu li tu važne institucije (za obrazovanje i financiranje) ili misliš da će se u budućnosti biti moguće živjeti i od neke alternativne scene? Kakvu općenito budućnost umjetnosti u Hrvatskoj predviđaš, imamo li neke dobre mlade snage koje bi izdvojila?
Premalo se financijski izdvaja za kulturu i umjetnost u svakom smislu. To je područje prepuno paradoksa pa je teško detektirati sve probleme ukratko, u jednom odgovoru. S jedne strane, javnost stigmatizira umjetnike i kulturnjake kao neradnike, što je problem sam za sebe. Vlada opća apatija i teško je zainteresirati građane da kupe knjigu, kartu za predstavu, koncert ili izložbu… Naravno, u vremenu oskudice i inflacije važno je istaknuti da je konzumirati kulturu ili baviti se kulturom luksuz, a neki bi rekli i – skup hobi.
Također, postoji velik nesrazmjer između institucija i nezavisne scene. Mnogi kulturni radnici žive u neizvjesnim uvjetima, od projekta do projekta. U institucijama nije puno bolje osim što postoji stalna plaća. Često izostaje slobode, vizije, novih mladih snaga koje će pokrenuti instituciju, a ne mogu svi doći na red jer se radna mjesta rijetko otvaraju i ne prepoznaju se kao potrebna. Neke su struke ugrožene. Nekih je pak previše na našem ionako malom tržištu (teško ga je i nazivati tržištem).
Pitanje može li se od umjetnosti živjeti svakako spada u sferu unutar koje djeluju Kulturne muke. Može i ne može. Ovisi o pojedincima. Što se tiče preporuka, u highlightsima imam rubrike Preporuke i Osvježenja, gdje se mogu naći hvalevrijedna imena i ostvarenja na našoj kulturnoj sceni.
View this post on Instagram
Koji su daljnji planovi s profilom? Misliš li da bi on mogao postati internacionalan, susreću li se s istim mukama i ostali? Možemo li očekivati neki merch?
Profil neće postati internacionalan jer su kulturne muke izvan Hrvatske i regije potpuno drugačije i specifične. Ove Kulturne muke obilježene su i neizbježnim balkanskim i ex-Yu momentom, kao i našim nezamjenjivim jezičnim bogatstvom. Postoje upiti za merch, razmišljam o tome. Trenutno prednjači ideja o tote bagovima koji su must have modni dodatak za svakog kulturnjaka, a postoji ozbiljna potražnja za hoodicom i kulturnim t-shirtovima. Moguće je očekivati svašta u vezi profila. Nadam se da neću kulturno posustati i, ne daj Bože, kulturno pasti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
