HARRY POTTER I ODAJA TAJNI: Svijet čarobnjaka kao akcijska komedija
Svega nekoliko dana od izlaska prvog dijela čarobnjačke avanture filmska se ekipa ponovno skupila i krenula sa snimanjem drugog nastavka, Harry Potter i odaja tajni. Klinci su se približili pubertetu i glasovi su počeli pucati, a ozbiljnost njihovih glumačkih zadaća se povećala.
Ovaj mi je nastavak dugo vremena bio najomraženiji nakon nebrojenih repriza na televiziji, zbog čega sam ga onda proglasila dosadnim, u potpunosti zanemarujući njegove objektivne kvalitete. Kao i za prethodni film, režiju potpisuje Chris Columbus, ali već se u ovom nastavku primjećuje lagani zaokret u mračnije vode te i sam film prati sazrijevanje svojih likova.
Metamorfoze, pauci i stoljetne tajne
Nakon uzbudljive školske godine u Hogwartsu, Harry ljeto ponovno provodi u domu svojih rođaka Dursleyjevih, ovaj put s vlastitom sobom. Nezadovoljan je ne samo zbog toga što mu tetak i dalje prijeti, nego i stoga što se čini da su ga novopečeni prijatelji zaboravili, nijednom mu se ne javivši. Jedne večeri u sobi mu se pojavljuje Dobby, kućni vilenjak koji mu govori da se nikako ne smije vratiti u školu, otkriva da mu je on ukrao pisma prijatelja, a sve završava time da Ron i njegova braća letećim autom ukradu Harryja iz svojevrsnog kućnog pritvora.
Harryjevi problemi tu ne prestaju, jer on i Ron ne uspiju doći na vlak za Hogwarts, već se moraju snalaziti letećim vozilima i gotovo ih izbace iz škole. Tenzije rastu i u ostatku Hogwartsa, jer se počinju pojavljivati paralizirani učenici i zloslutne poruke na zidu ispisane krvlju. Da bi riješili misterij odaje tajni, skrivene prostorije u dvorcu iz koje operira tajni baštinik Salazara Slytherina koji želi da se čarobnjački svijet sastoji isključivo od čistokrvnih čarobnjaka, Harry, Ron i Hermione moraju naučiti spravljati višesokovni napitak namijenjen preobrazbi u druge ljude, pratiti trag pauka u Zabranjenu šumu i nositi se s pokvarenim štapićima.
Red akcije, red šašavosti
Harry Potter i odaja tajni zadržava impresivnu razinu vjernosti pisanom originalu, s tek malim brojem promjena, a filmski način pisanja J. K. Rowling pospješuje prijenos iz jednog medija u drugi. Filmu je, međutim, moguće izgraditi i vlastiti stil neovisan o romanu te Columbus u konačnici ne stvara ispraznu kopiju već poznate priče i ne uključuje čim više elemenata iz nje kako bi ugodio njenim ljubiteljima, nego uspijeva svijet koji je formirao u prethodnom dijelu i održati i nadograditi, dobivši u konačnici punokrvnu filmsku priču.
Ovaj nastavak natrpan je akcijom od samog početka, zbog čega ne samo da nije dosadan, već je uzbudljiv i napet, čak i kada znate tijek priče. Columbus se dobro snalazi u formatu misterija, prateći prikaz tragova koje je postavila Rowling pronašavši efektivne filmske ekvivalente – putovanja u sjećanja i prošlost, naročito ovdje gdje se prošlosti itekako manipulira, prikazana su različitim tonovima, efektima na slici i preklapanjima, čime se obznanjuje njihova nepouzdanost.
Uzbudljiva jurcanja Hogwartsom i njegovom okolicom ispresijecana su humorističnim crticama, u kojima najčešće sudjeluju Ron ili novi profesor Obrane od mračnih sila, Gilderoy Lockhart (Kenneth Branagh), zbog čega Harry Potter i odaja tajni zapravo postaje prava akcijska, gotovo bondovska komedija, a i zlikovac je ovaj put bolje fizički oblikovan nego u prethodnom dijelu. Columbus ne zaboravlja da pred sobom zapravo ima priču o ranim tinejdžerima koji žive u internatu i humor, koji je inače prisutan u svim romanima serijala, prenosi na film te stvara odličnu ravnotežu između mračnog i laganog.
Odlučni mladi glumci i doza humora
Takav dobar balans omogućava razvoj likova i produbljivanje njihovih prijateljstava te upoznavanje publike s njihovim osobnijim stranama, zbog čega više nisu samo površinski junaci. Samim je time postavljen i veći izazov mladim glumcima – mogu li klinci kojima je većini ovo prva, najviše treća filmska uloga u životu nositi cijeli film od kojega se očekuje da će biti blockbuster?
Daniel Radcliffe u ovom filmu polako, ali sigurno pokazuje da su si on i Harry na ti i baš kao što se Harry udomaćuje u Hogwartsu, tako se i Radcliffe jako dobro snalazi u vodećoj ulozi na velikom platnu. Odlučno i samopouzdano preuzima tu ulogu na sebe, kao što Harry prihvaća ulogu vječnog spasitelja. Jednako je impresivan i Tom Felton kao Draco Malfoy, samoproglašeni superiorni član elite čarobnjačkog svijeta koji sve ostale smatra nižom rasom, pojačavajući sveprisutne tenzije među učenicima. Klinci se općenito dobro snalaze u mračnijoj atmosferi i gotovo neprekidnoj akciji, a ne pogube se ni u zaokretu prema dubljoj i angažiranijoj priči od one u Kamenu mudraca.
Kao svojevrsni kontrast tome stavljen je lik profesora Gilderoya Lockharta, taštog prevaranta i hvalisavca kojeg odlično tumači Kenneth Branagh, koji obgrljuje koliko mu je lik camp i očigledno uživa u njegovoj apsurdnosti i sveopćoj pretjeranosti. Upravo Lockhart omogućuje da Harry Potter i odaja tajni bude jednako smiješan kao što na trenutke postaje zastrašujući, a osim njega tu ulogu s vremena na vrijeme dobiva i Ron, koji svojim potrganim štapićem sije kaos oko sebe. Za Rona se, doduše, već ovdje može tvrditi da polako zapada u sjenu Hermione jer ona preuzima neke njegove uloge iz knjiga.
Vrijeme je za promjene
Unatoč izletu u tamnije predjele Hogwartsa, Harry Potter i odaja tajni zadržava neke poveznice sa svojim prethodnikom; i dalje je prisutna određena razina nevinosti, tonovi su topli te je svijet još uvijek pun boja. Postoji bojazan da serijal preraste u formulaično prepisivanje i neprestano ugledanje na prethodnike, no upravo na ovom mjestu i Chris Columbus i studio odlučuju da je ta suradnja iscrpila sve svoje mogućnosti te se pozdravljaju jedni od drugih, prepuštajući ostatak priče novim imenima.
