In Memoriam: Milan Kundera – Nepodnošljiva težina progona i kritike moći
Vrijeme odnosi i divove: na pragu stote, u pariškom je domu, daleko od domovine, otišao Milan Kundera – književnik koji je hrabro izražavao svoje političke stavove kroz djela poput „Nepodnošljiva lakoća postojanja” i „Šala”. Kundera je desetljećima kritizirao totalitarne režime i istraživao težinu individualne slobode u svijetu punom ograničenja.
Njegova hrabrost da izrazi istinu, bez obzira na realne i izvanknjiževne posljedice, čini ga ikonom otpora protiv hegemonizma. Njegovi književni doprinosi će zauvijek ostati podsjetnik na moć pisane riječi u borbi za slobodu i ljudska prava.
Milan Kundera, češki književnik, rođen je 1. travnja 1929. godine u Brnu, Čehoslovačkoj (danas Češkia Republika). Studirao je književnost i filmsku režiju u Pragu. Tijekom studija bio je aktivan u studentskom kulturnom pokretu i bio je član komunističke stranke. Međutim, nakon sovjetskog vojnog napada na Čehoslovačku revolucionarne 1968. godine, Kundera je demoraliziran, obeshrabren i slomljenih ideala, pa se povukao se iz političkog angažmana.
Urednica i profesorica hrvatskog jezika Dragica Dujmović Markusi u gimnazijskoj čitanci Književni vremeplov 2 piše:
Kao vodeći predstavnik skupine angažiranih književnika, češki književnik Milan Kundera (r. 1929.) na IV. kongresu Saveza čehoslovačkih pisaca održanom 1967. godine nagovijestio je Praško proljeće, pokret koji je doveo do političke slobode, ali je ugušen sovjetskom intervencijom u kolovozu 1968.
Njegovo prvo djelo, zbirka pripovijetki „Krava”, objavljena je 1963. godine. Međutim, pravi međunarodni uspjeh stekao je svojim romanom „Šala” iz 1967. godine. Ovaj roman koji kombinira elemente satire i političke kritike, donosi mu veliki uspjeh i međunarodno priznanje.
„Nepodnošljiva lakoća postojanja” i značaj
Kunderin najpoznatiji roman „Nepodnošljiva lakoća postojanja” objavljen je 1984. godine. Ovaj je roman postao bestseler širom svijeta i priuštio mu globalnu kulturnu slavu. Kundera je u njemu istraživao teme poput identiteta, ljubavi i politike te je kombinirao filozofske ideje s osobnim pričama likova.
„Nepodnošljiva lakoća postojanja” odvija se u Pragu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Priča istražuje umjetnički i intelektualni život češkog društva od Praškog proljeća 1968. do invazije Sovjetskog Saveza i drugih zemalja Varšavskog pakta na Čehoslovačku. Također propituje posljedice tih događaja kroz živote dva para i ljudi koji ih okružuju.
Glavni likovi su Tomáš, češki kirurg i intelektualac, njegova supruga Tereza, mlada i nježna fotografkinja, Sabina, Tomáševa ljubavnica i najbliža prijateljica te Franz, Sabinin ljubavnik i profesor iz Ženeve.
Roman istražuje teme kao što su ljubav, seks, teret prošlosti, sloboda i filozofska pitanja poput vječnog ponavljanja i – ponavljane – lakoće postojanja. Fabula romana propituje koncept vječnog ponavljanja (ideju da su se Svemir i njegovi događaji već dogodili i ponavljaju se ad infinitum), a tematske meditacije predstavljaju alternativu: svaka osoba ima samo jedan život i ono što se događa u životu događa se jednom i nikada više – odatle “lakoća” postojanja.
Ova lakoća također simbolizira slobodu; Tomáš i Sabina demonstriraju je, dok je Terezin svijet postojanja “opterećen”. Naslov se odnosi i na lakoću ljubavi i seksa. Kundera prikazuje ljubav kao prolaznu, slučajnu i možda temeljenu na beskrajnim slučajnostima, unatoč tome što ima veliko sentimentalno značenje za ljude.
Što je teret teži, bliže naši životi dolaze do zemlje, postaju stvarniji i istinitiji. Nasuprot tome, apsolutno odsustvo tereta čini čovjeka lakšim od zraka, da se uzdiže do visina, napusti zemlju i svoje zemaljsko biće, postane samo polovično stvaran, njegovi pokreti slobodni koliko su nevažni. Što ćemo onda odabrati? Težinu ili lakoću? … Kada želimo izraziti dramatičnu situaciju u našem životu, skloni smo koristiti metafore težine. Kažemo da nam je nešto postalo veliki teret. Nosimo teret ili propadamo s njim, borimo se s njim, pobjeđujemo ili gubimo. A Sabina – što joj se dogodilo? Ništa. Napustila je muškarca jer je to osjetila. Je li je on progonio? Je li pokušao osvetiti se? Ne. Njena drama nije bila drama težine, već lakoće. Ono što joj je pripalo nije teret, već nesnosna lakoća postojanja.
U romanu se Nietzscheov koncept povijesti povezuje s tumačenjem njemačke izreke “einmal ist keinmal” (jednom nije važno); to je “sve-ili-ništa”; kognitivna disonanca koju Tomáš mora prevladati u svojem putovanju junaka. Prvotno vjeruje da „ako imamo samo jedan život za živjeti, onda smo jednako dobro kao da nismo živjeli”, i posebno (u vezi s opredjeljenjem za Terezu) da „Ne postoji način testiranja koja je odluka bolja, jer nema osnove za usporedbu”. Roman odlučno rješava ovo pitanje pokazujući da je takva predanost zapravo moguća i poželjna.
Nietzscheove ideje o povijesti
Na početku romana „Nepodnošljiva lakoća postojanja” Kundera razmatra Nietzscheove ideje o povijesti i zaboravu te izražava svoju zabrinutost zbog tereta prošlosti i opterećujućeg sjećanja. Dok Nietzsche predlaže “lakoću” zaborava kao rješenje, Kundera ističe suprotno stajalište. On inzistira na tome da iako lakoća zaborava može olakšati teret postojanja, ona također može dovesti do osjećaja nevažnosti i nepotpune stvarnosti.
S druge strane, teret sjećanja može nas oslabiti, ali istovremeno nas povezuje s drugima i stvarnošću. Za Nietzschea i Kunderu prošlost predstavlja teret. Dok Nietzsche predlaže „lakoću” zaborava, Kundera naglašava moralnu i etičku važnost sjećanja, sugerirajući da bi aktivno zaboravljanje patnje bilo – nepodnošljivo. Ova usporedba Nietzschea i Kundere ukazuje na dublja promišljanja o sjećanju korijena još iz devetnaestog stoljeća u kasno-dvadesetostoljetne koncepte.
Povezivanje Nietzschea i Kundere
Povezivanje Nietzschea i Kundere ima za cilj istaknuti intenziviranje briga o sjećanju u kasno-dvadesetostoljetnim poimanjima, s obzirom na opterećujuću prisutnost prošlosti, teret tradicije i odnos pojedinca prema društvu i zajednici. Filozofski i književni pisci izražavaju osjećaj poremećaja u vezi s prošlošću, što paradoksalno dovodi do promjene i prekomjernosti u samom sjećanju. Nadalje, takvi pisci poput Kundere svjesno oblikuju i promišljaju vlastito razumijevanje i odnos prema širem konceptu “modernog” tijekom procesa preoblikovanja sjećanja.
Utjecaji na književnost
Kundera je bio velikog utjecaja na suvremenu europsku književnost, ali također bio kontroverzan kao društveni lik. Njegova kritika komunizma i političkog sustava u češkoj domovini izazvala je polemike, reakcije, a njegova djela bila su, dakako, predmet komunističke cenzure. Njegovo isključivanje iz komunističke partije 1970. godine dodatno je pojačalo njegovu ogorčenost prema političkoj situaciji.
Kao pisac, Kundera je bio poznat po svom stilu pisanja kombinacije filozofske refleksije, psihoanalize i ironije. Njegova djela često istražuju složenost ljudskih odnosa i egzistencijalne dileme te postavljaju pitanja o smislu života.
Unatoč svjetskom uspjehu, godine 1975. emigrirao je Francusku gdje je dobio državljanstvo i ostao doživotno. Otkako je emigrirao, većinu svojih djela pisao je na francuskom jeziku, a ne na češkom što je pak izazvalo kontroverze u njegovoj domovini i dovelo do kritika zbog toga što je odbacio svoj materinji jezik.
Milan Kundera nastavio je pisati do kraja života. Iako su neka njegova kasnija djela poput „Besmrtnosti” (1998.) i „Neznanja” (2000.) također dobila priznanje, ništa nije uspjelo dosegnuti istu popularnost i utjecaj kao njegovi raniji romani.
Roman „Besmrtnost” („Nesmrtelnost”) je Kunderin posljednji roman napisan na češkom jeziku, a objavljen je 1988. Ovaj filozofski roman prokrčio je put trima novelama na francuskom jeziku – „La Lenteur” (1995), „L’Identité” (1998) i „L’Ignorance” (2000) – koji promišljaju nostalgiju, sjećanja i mogućnost povratka kući. Dakako, u Češku, no i to će potrajati.
Naime, godine 2008. Kundera je optužen za izdaju češkog zrakoplovca koji je radio za američke obavještajne službe više od pedeset godina ranije. Kako bi se osvrnuo na optužbe, Kundera je prekinuo svoju medijsku šutnju i putem češke novinske agencije CTK izdao snažan demanti izjavivši da je “potpuno iznenađen” i nazvavši optužbe “atentatom na autora”. Otvoreno pismo potpisanli su Rotha, Salmana Rushdie, J. M. Coetze i drugi ugledni pisci. Istaknuli su da, unatoč tvrdnjama časopisa, „izjava svjedoka poznatog praškog znanstvenika oslobađa [Kunderu] svake krivnje. Prečesto su mediji širili klevetničku glasinu, a da se nisu pobrinuli da iznesu dokaze koji je pobijaju.”
Posljednji kratki roman Praznik beznačajnosti pojavio se 2014. godine. Kritičari su podijeljeni u mišljenjima o ovom romanu kada se pojavio na engleskom jeziku, neki hvaleći njegovu britku eleganciju humora, dok drugi smatraju da označava kraj „niza povlačenja u puku lukavost”.
Nakon četrdeset godina odsutnosti, osim kratkih i diskretnih posjeta domovini, Kundera i supruga Vera konačno su 2019. godine povratili češko državljanstvo. Bilo je to godinu dana nakon što su se sastali s češkim premijerom Andrejem Babišem, koji je opisao susret kao „veliku čast”. Godinu kasnije, Petr Drulák, češki veleposlanik u Francuskoj uručio je Kunderi domovnicu, opisujući to kao „vrlo važan simbolički čin, povratak najvećeg češkog pisca u Češku”. Kundera je „bio dobro raspoložen, samo je uzeo dokument i rekao hvala”.
Smrt
Kundera je preminuo nakon dugotrajne bolesti 11. srpnja 2023. Anna Mrazova, glasnogovornica knjižnice u rodnom mu Brnu potvrdila je vijest da je otišao u miru svoga pariškoga doma, a ostavio za sobom neizbrisiv trag u svijetu književnosti. Kundera je često bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, iako ga ona nikada nije zadesila.
Tomas Kubicek, direktor Kunderine knjižnice, istaknuo je da su češka književnost i svjetska književnost izgubile jednog od najvećih suvremenih pisaca i jednog od najviše prevođenih autora. Njegove riječi prenose snažan osjećaj gubitka za književnu zajednicu. Češki premijer Petr Fiala, također iz Brna, istaknuo je da je Kundera uspio privući čitatelje diljem svijeta svojim djelima te da će ostati zapamćen po izvanrednim romanima i izuzetnoj esejističkoj prozi koju je ostavio za sobom.
Kundera u popularnoj kulturi
Film „Nepodnošljiva lakoća postojanja” je američka romantična drama iz 1988. godine, a režirao ju je Philip Kaufman, koji je zajedno s Jean-Claude Carrièreom napisao scenarij. U glavnim ulogama su Daniel Day-Lewis, Juliette Binoche i Lena Olin. Film prikazuje umjetnički i intelektualni život Čehoslovačke tijekom Praga u proljeće te utjecaj komunističke represije protagoniste nakon invazije SSSR-a na Čehoslovačku 1968. godine.
Film je dobio visoke pohvale kritičara, a nominiran je za dva Oscara: Jean-Claude Carrière i Philip Kaufman za najbolji adaptirani scenarij te Sven Nykvist za najbolju kinematografiju.
Iako je Kundera sudjelovao u scenariju i produkciji kao savjetnik, kasnije je rekao da film nema veze s njegovim namjerama i premisama, te više nije dozvoljavao filmske adaptacije svojih djela.
Damir Urban je 2012. objavio EP Kundera od pet pjesama: nadahnute češkim književnim aktivistom, bend je piscu posvetio i naslovnu pjesmu, a te je godine na svom blogu Urban-izam.blog.hr riječki glazbenik napisao:
U vrijeme dok smo doma mozgali i smišljali sve zamršenije i luđe nove uloge naših atoma, završavao sam čitati ‘Besmrtnost’, Milana Kundere. Nakon takve knjige, čovjek mora zastati i zapitati se kako dalje… I što je još gore, zašto dalje? Naravno, mislim na pisanje, a ne život. (Iako je to kod nekih nerazdvojivo.)
Kundera je napisao sve što treba napisati. Ne ostavlja prostora iza sebe. Nakon zatvaranja njegove knjige ostaje samo vakuum. Unutar korica je čitav svemir. Naravno da sam poželio biti dijelom te njegove sile. Nažalost, takav pisac, a takvih ima puno, izazove kod mene stanje gdje se pitam što ja uopće radim u životu? Osjećam se kako nisam sposoban biti ni štitonoša takvim veličinama kod kojih riječi cure i upisuju se kao da su dijelovi jedine moguće spajalice ili šifre, a svi mi ostali samo nabadamo slova u mraku. Takvo stanje obično potraje par dana, a onda dođe faza gdje sam sretan što mogu težiti nečem tako velikom i dalekom i što mi je to zapravo nemoguće dosegnuti za ovoga života.
Susret s piscem poput Kundere ima dva lica. S jedne strane ste svjesni da ste, čitajući takvo djelo, primili nešto veliko i spoznali još jasnije sebe i svijet koji vas okružuje, ali ste s druge strane postali i svjesni svojega mjesta u tom svijetu, velike udaljenosti od savršenstva i svih svojih nemogućnosti. Njemu ostaje besmrtnost, a većini nas samo ovaj život, i knjiga tog imena.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
