novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – INmusic festival (1. dan): Tko tu koga voli više?

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 6 minute

Prvi dan dvanaestog izdanja INmusic festivala prošao je bez kiše, otimanja čepova, drama ili bilo kakvih drugih negativnih predznaka, dapače. Već je prvi bend dao naslutiti da je pred nama posebna koncertna večer. Koncertna događanja započela su i završila posvetama velikanima.

Balkan goes North

Gorilla Cult (Piše: Valentina Sertić)

Balkan i Hidden stageovi uvijek su pametna odluka. Populizam kvari i najbolje. Ova švedska petorka zvuči kao evoluirani noise britpop. Sa šiltericama, naočalama i majicama zataknutima u hlače izgledaju kao loše društvo koje ne bi smetalo tvojim roditeljima. (Pjevač bi im bio malo sumnjiv.) Njihov digitalpost-punkgaze jedan je od sigurno najsvježijih zvukova na ovogodišnjem INmusicu. Zbog toga je šteta što je većina u vrijeme kada su svirali čekala headlinere. Njih su možda platili više, ali uživati u anonimnom bendu s više ne tako dalekog sjevera je neprocjenjivo. Tome valjda i služe festivali, da se glazba poslužuje kao fast food. Na našu sreću, neki bendovi su kvalitetan street food.

Hidden stage

The Black Room (Piše: Valentina Sertić)

Podsjeća li te ovaj bend na neki drugi? Da, na svaki bend ikad. Nema tu ničega novog, ali nisu li najuspješniji (ne i najbolji bendovi) bili oni koji su vješto upakirali različite utjecaje i dodali im malo karizme? Riječka četvorka ima sve što jedan uspješni bend treba. S obzirom na to da je riječ o mladom bendu, sada je vrijeme da ih se počne pratiti. Jaka ritam sekcija i pametni aranžmani čine ih boljima uživo, no što bi ikad mogli biti na albumu. No možda bi sve to zajedno bolje zvučalo pod nekim drugim imenom. The Black Room zvuči kao naziv lošeg horora ili pop-rock benda (što je uglavnom isto), a u njihovim je pjesmama puno više dubine i žestine no što se iz imena da naslutiti. Forza Fiume i puno sreće svima koji nastupaju na Hidden stageu nakon njih.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr
St. Tropez (Piše: Tin Đudajek)

St. Tropez nisu bili ništa posebno. Najkraće i najblaže rečeno. Iako sam na koncert stigao s kašnjenjem jer baš kada sam odlazio s Rundekova koncerta žureći skroz do Hidden Stagea, ovaj je počeo svirati Ruke tako da vjerujem da je moje kašnjenje i više nego opravdano. Za ove Nizozemce mogu reći da se definitivno više priča, negoli oni mogu ponuditi na stageu. Posljednjih godina privukli su pažnju velikog broja glazbenih kritičara koji su čak pričali kako ovaj bend pred sobom ima blistavu budućnost. S tim se mogu i ne mogu složiti jer iako albumi, odnosno eponimni album zvuči super, ipak ne mogu reći da sam u tome prepoznao toliko potencijala koliko su renomiraniji kolege punili stupce svojih uglednih portala poput NME ili Clash. Da nisu došli putem Europa Vox projekta, vjerujem da uopće ne bi bili na Inmusicu jer ovaj koncert bio je jedan od slabijih prvog dana festivala.

OTP World stage

Billie Joan (Piše: Nives Kojić)

Druga po redu na OTP World Stageu bila je Ivana Pezo poznatija pod umjetničkim imenom Billie Joan. Mlada kantautorica nastupila je poprilično plaho pred publikom koja je više bila raspoložena za chillanje na travi dok u pozadini svira glazbica. Svojim osebujnim glasom trgnula je suncem okupanu publiku i postepeno se broj slušatelja povećavao. Prošlogodišnja finalistica natječaja Zasviraj sa Žujom ove godine nastupila je kao jedini solo ženski izvođač na festivalu. Između par pjesama komunicirala je s publikom i pojašnjavala pozadinu svojih izvedbi. Sam koncert je bio dobar, iako smatram da bi više došla do izražaja na zatvorenom tipu koncerta.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr
Throes + The Shine (Piše: Helena Kezerić)

Angolsko-portugalski bend Throes + The Shine preuzeli su ulogu glavne atrakcije prvog dana INmusic festivala. Svojim kuduru rock pjesmama rasplesali su i najtvrđe orahe u publici i pokazali kako se pravim pristupom veliku masu može držati na dlanu. Ruku pod ruku uz vesele i egzotične ritmove dolazile su akrobacije članova benda na pozornici te njihovo interno natjecanje u mahnitom skakanju. Publika je bila predivna i vrlo raspoložena za suradnju. Na zapovijed frontmena u jednom trenutku svi su se spustili na tlo te u pravom trenutku poskočili svatko do svojih plavih nebesa. Veselo, šareno, lepršavo i razigrano – koji festival ih ne bi poželio?

Michael Kiwanuka (Piše: Helena Kezerić)

Vrlo nestrpljivo iščekivano ime i jedan od headlinera prve večeri festivala svojom je sramežljivom pojavom izazvao veliko oduševljenje u publici. Pomalo nespretno vrijeme nastupa dovelo je do toga da je Michael Kiwanuka na početku i na kraju ostao malo zakinut za dio publike. Na početku su izostali Rundekovi obožavatelji koji su zbog fenomenalnog bisa odabrali biti dio Apokalipsa, a krajem  nastupa nestrpljivi dio publike preselio se na Main stage radi bolje pozicije pred Arcade Fireom. To je dalo prostora istinskim fanovima da se probiju naprijed i uživaju u pjesmama-mantrama, odličnim solažama i lijepoj atmosferi.

Michael Kiwanuka vrhunski je glazbenik koji je pred nama jučer nastupao u pratnji jednako tako vrhunskog benda, krasi ga predivan vokal i skromnost. Potpuno je zaslužena pažnja koja mu je posvećena. Bilo bi još bolje da se glazba s okolnih stageova svojom glasnoćom nije neugodno sudarala s njegovim intimnim pjesmama. To je nešto na što svakako treba pripaziti ubuduće.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

Main stage

Killed a Fox (Piše: Helena Kezerić)

Zagrebački rockeri Killed a Fox po drugi put gostovali su na INmusic festivalu, no jučerašnji nastup izdigao ih je od onog prije dvije godine. Dečki su dobili zadatak svojim nastupom otvoriti koncertni program prvog dana i to su učinili onako kako najbolje znaju, energično, beskompromisno i tvrdo, sve u maniri pravog rock benda. Kako je jučerašnji dan u Zagrebu, a i šire potresla vijest o smrti dobrog duha Savske 160, Killed a Fox je svoj nastup posvetio jednom i jedinom Zdravku Zormanu Dedi koji nam se vrlo vjerojatno smije iz Vallhale veselo nazdravljajući.

The Legendary Shack Shakers (Piše: Anamaria Maričić)

Sada već u debelom hladu Main stagea, dominantni zvuk usne harmonike u mješavini blusea, rocka i countryja četvorke iz Nashvillea privukao je i tijekom čitave izvedbe zadržao pozamašan broj posjetitelja, od kojih se ipak samo mali broj odlučio na plesanje. Većina je odabrala cupkanje na mjestu ili sjedenje na livadi promatrajući, prije svega, vrlo ekspresivnu izvedbu karizmatičnog frontmena benda J.D. Wilkesa. No u trenutku kada su hrvatskoj publici predstavili “benjo”, do slušatelja je očito doprla glazba, cuga ili sunce, pokrenuli su se i time je započeo maraton plesa koji se nastavljao i na drugim stageovima.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr
Arcade Fire (Piše: Dubravka Sertić)

Dobro je kad publika bude ugodno iznenađena kvalitetom benda, a još je bolje kada bend bude ugodno iznenađen kvalitetom publike. Upravo se to dogodilo na headlinerskom nastupu prvog dana 12. INmusic festivala. Arcade Fire su priredili energičan nastup koji je fanovima ponudio sve što od ovog benda očekuju. A fanova je očito bilo i pokazali su se odmah na početku. Naslovna stvar nadolazećeg petog albuma, Everything Now, kao i većina AF hitova ima sing-along dio. Znate na što mislim: na, na, na, ooo ooo, aaaa aaaaaa, uuuuu i dr. Zvuči smiješno ovako napisano ali uživo pali. “Na, na, na, na, na. Na, na, na… Everything Now”, pjevala je publika gotovo jednako glasno kao što je uzvikivala “Lies! Lies!” iz ranog hita Rebellion (Lies). A to je bio tek početak.

Arcade Fire su izveli novo (pjesma Creature Comfort je debitirala prošli tjedan), staro (Neon Bible, Neighborhood #1 (Tunnels), neizostavna Wake Up na bisu), a vrhunac je bio rezerviran za nekoliko pjesama s Grammy dobitnika “The Suburbs”. Naslovnu pjesmu s tog albuma Win Butler je posvetio Davidu Bowieju što je naišlo na veliko odobravanje. Sve u svemu, ovaj koncert vjerojatno neće nikome promijeniti mišljenje o bendu. Tko ih je volio samo će ih voljeti još više, a tko ih ne voli možda će više sreće imati s drugim headlinerima.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

Nakon svega toga, počela je pustolovina zvana “od karaoka preko silenta do šumice”. Povremeno sve zašteka, ali na umu valja imati da je prvi dan i da se svi zajedno tek zagrijavamo za vrlo obećavajuću inačicu ovog studentima omiljenog festivala. Pronađite utjehu na rubu grada, imate još dvije prilike.


Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari