Kawasaki 3P: “Terorizirat ćemo vas još barem 20 godina”
Jedan od dugovječnijih bendova na našoj sceni, Kawasaki 3P, 25. ožujka će održati veliki samostalni koncert u zagrebačkom Domu sportova. Njemu ususret, razgovarala sam s dvojicom predstavnika te mnogoljudne atrakcije. Tomfa i Toni su, nakon uvodne rasprave o WC-ima, ponudili znimljive odgovore na postavljena pitanja.
Dugo ste na sceni, malo je albuma i spotova, ali je puno koncerata. Je li vam to najdraže raditi?
Toni: Pa da.
Tomfa: To zato i radimo, samo zbog koncerata. Na njima zarađuješ.
Ispunjavate li onda samo diskografske norme?
Tomfa: Lijeni smo.
Toni: Nije baš norma, imaš zasićenje. Kada neko vrijeme radiš iste stvari, postaje naporno, želiš nešto novo. To smo već pričali, dvije-tri godine sviraš iste stvari i onda ti je puna glava. Malo radiš na pjesmama, tu i tamo pokupiš nešto novo i to traje dvije i pol godine, a onda tri godine snimaš album. Šest godina prođe jako brzo. Nama to ispada realno. Ja ne znam kako uopće možeš snimiti album za tri godine.
Tomfa: Imaš kreativne fore kada imaš tekstova i muzike za dva albuma i onda ih selektiraš, ali mi to tak ne radimo. Sjekirom u glavu je imala šest izdanja, i Riba. I stalno mijenjaš jer ti nisu dobre.
Toni: To treba šus od četrdeset pjesama i samo poslije uzimaš. Ali mi nemamo takav proces.
Tomfa: To tako pravi bendovi rade. Ali sa zadnjeg albuma nam je ostalo par stvari neobjavljenih.
To je već pola sljedećeg albuma?
Tomfa: Na tome radimo, kratimo put.
Sve ove godine, od Pauka na ovamo, je li vam se promijenila publika?
Tomfa: Neki ljudi su odrasli, došli su novi. Mlađi dolaze, neki baby boom. Svakih par godina se promijeni, vidiš kad gledaš sa stagea da se ljudi samo pomiču u redove iza. Na tribinama vidiš one koji su nekad bili u prvom redu.
Toni: Ali još uvijek ima par ovih starijih koji su naprijed, vječitih štangaša.
Tomfa: To su edukatori mlađe publike. Oni moraju reći ‘gle, ja znam sve i to se ovak radi’. I onda nakon par stvari ipak posustanu i odu malo iza po okrepu.
Puno vas je, devet članova. Mislite li se još proširivati?
Toni: Ne, ne stanemo u kombi više.
Tomfa: Tehnički ne možemo, ne stanemo, a nemamo novaca za bus.
Da li vam se nekad dogodilo da ste morali otkazati neki koncert jer se niste uspjeli svi skupiti?
Tomfa: To su većinom bolesti u pitanju. Ali većinom ne prihvaćamo koncerte ako ne možemo svi. Na primjer, bili smo bez Tonija kad je strgao ruku, neke se članove može zamijeniti, imaju tu privilegiju. Ja nemam.
Toni: Pa svirali smo bez tebe par puta.
Tomfa: Da, dodjela Crni mačak, ja sam spavao i igrao Playstation. Drugi put kad sam išao na Nicka Cavea i treći put… Sjetit ću se…
Toni: Eto može se i bez njega. Ali to samo kad sviramo jednu ili dvije stvari. Ali svi ostali se mogu zamijeniti na neki način.
Jako ste duhoviti u svojim pjesmama ali ste i jako ozbiljni u stvaranju jer to inače ni bi zvučalo dobro. Je li zbog toga teško biti član K3P-a?
Tomfa: Pa nekad je naporno. Ak je nekaj smiješno, neće biti sedam godina duhovito. Na van je duhovito, ali ustvari je ozbiljna stvar. Tako mi radimo. Anđelko je smiješna stvar, a zapravo govori o problemima. Kaj kaj kaj isto govori o problemima mladih u urbanim sredinama. I MUP-ovska isto, policija ne radi svoj posao. Čak i Sjekirom u glavu.
Toni: Uopće nije duhovita, tragična je.
Tomfa: Danas je sve crna kronika, uh… Bacaš me u bed.
Idemo onda na vedrije teme. Postoji li neki nastup koji vam se svima urezao u pamćenje?
Tomfa: Vidiš, tražimo ga po brazdama…
Toni: Zapravo je teško odgovoriti na to pitanje. Ima par naših nastupa kao što je promocija prvog albuma. Ti neki nastupi koji su bili bitni za život benda. Pa nastup na Exitu…
Tomfa: Prvi samostalan koncert i promocija albuma. Pa recimo Fiju Briju, Tvornica, drugi Exit. I dosta manjih koncerata. Rastoke su bile dobre. Tamo smo odsvirali jako dobro. Nismo baš bili za svirku, bili smo pred raspadom, ali što je veći pritisak, to bolje odradimo.
Postoji li neka pjesma koja vam je kolektivno najdraža?
Toni: Znaš koja je meni u zadnje vrijeme najdraža za svirati? MUP-ovska. A svaki ima neku svoju pjesmu. Zapravo najdraža mi je pjesma ona koja je nova.
Tomfa: Ima više stvari… MUPovska, Antonija. Ne znam, nema samo jedna.
Cijeli bend je u potpisu pjesama, radite li ih stvarno svi skupa?
Tomfa: Svi daju nešto.
Toni: Ne pišemo svatko po dvije riječi ili dva tona. Na kraju je teško odvojiti tko je što donio u pjesmu.
Neke vaše pjesme su obrade, planirate li ih još?
Tomfa: Nisu obrade nego prerade. Mi smo jedan od rijetkih bendova koji napišu čija je pjesma, tu smo fer. Bilo je par optužbi na nekim forumima da smo plagijatori, a onda skužiš da ti ljudi nisu nikada imali originalni CD u rukama i da su oni pirati.
Toni: Na ovom albumu nemamo ni jednu obradu. Šatro zvuči kao obrada, ali nije.
Je li istina da ti krivo čuješ pjesmu pa tako zapravo sve krene?
Tomfa: Da. Ja i naše pjesme pjevam drugačije na koncertu jer mi je ovo dosadno. Baš sam nekidan pjevao stariji hit od mene i frenda, Senfa za doma. (Senza una donna, Zucchero). Jer moraš imat senf. Dođeš doma pijan i to je drama. Senf staviš na sve. I kiseli krastavac i malo sira. Senfa za doma moraš imat. Mora biti zabavno, Kawasaki je zabavan bend, možemo odsvirati što god želimo jer nemamo jednu nišu. I to je Igor Pavlica napravio sa Šatro.
Toni: Mi nismo znali što bi s tom pjesmom, kao slon u staklani. Nije nam pasala. I onda smo dali Igoru da otpjeva, da napravi nešto s tim. Njemu to paše, na tu njegovu pojavu. On je Francuz, cvjetić u kosi… To je taj lik.
Tomfa: Mogao sam i ja otpjevati, ali ja sam već tako otpjevao na Kn´žpu.
Što se tiče spotova, ovi sa zadnjeg albuma su zapravo nekako slični. Da li je to neka namjerna tematska povezanost?
Toni: To je jedan autorski rukopis, Mario Boršćak je to sve radio. On osjeća kakve su stvari i kako bi to trebalo izgledati. Sviđaju nam se i pašu uz album. Morat ćemo neki odmak od toga napraviti.
Tomfa: To je pomak. I album je drugačiji, meni pašu ti spotovi.
Koliko vi sudjelujete sa svojim idejama za spotove?
Toni: Segmenti se dogovaraju, ideje. Hoćemo oblijepiti auto folijom? Ajmo! Nema tu da ti sad netko donese nacrtane kadrove. A i budžet nije velik pa treba biti jednostavno, na žalost.
Tomfa: Nisu ni svi članovi u spotovima, nemamo neki veliki plan. Puno nas je i kad bi se dogovarali ne bi nikada niš dogovorili. A Šatro je baš dobro napravio. Dva sijeda čovjeka na stepenicama, viši i niži. To je art. Pa da vidimo koliko će biti pogleda nakon tvog članka.
Toni: Jedini spot koji mi je bolji od pjesme, koji ju diže. Daje neku emociju koja u pjesmi fali.
Za vizualna rješenja albuma zadužen je Demirel/K3P dizajn. Vjerujete li samo njemu ili nemate potrebe tražiti nekog drugog?
Toni: Ne vjerujemo mu uopće. Ali nemamo izlaza. Za sad je to tako.
Tomfa: On je radio i prvi i drugi i ovaj. Četvrti radim ja i to mi je totalni pritisak. I to će biti najbolji cover. Opisat će Kawasaki 3P od početka do kraja u jednoj slici. Jednostavan, u dvije boje.
Planirate li možda još koji album na vinilu objaviti?
Tomfa: Ideja postoji da se ovaj na vinilu napravi s još nekim bonus forama. Ideja je i da se napravi neki box sa sva tri albuma. A radi se i film o nama. A poslije Doma sportova polako krećemo raditi novi album. Mislim da neće biti šest godina do objave.
Toni: Čekamo još ovaj Dom sportova da zokružimo tu neku priču. Film se odnosi na zadnjih pet godina benda.
Da li vam je došlo da završite priču s bendom?
Tomfa: Svakih dva tjedna.
Toni: I kaj bi onda?
Tomfa: Od Kawasakija nema bogatstva i slave ali bilo bi mi glupo bez Kawasakija. Osnivati svoj bend? Moraš paziti da nije isti kao ovaj jer bi to bilo loše. Nemamo od toga novac, znači volimo Kawasaki. Kažnjavamo se sami 24 godine. Tak da ćemo vas terorizirati još bar dvadeset godina.
Toni: Pa da. I sad ja što? S četrdeset godina da idem s nekim drugim bendom? Opet sve ispočetka? Besmisleno bi bilo. Ne znam da li bi se bavio muzikom. Odustao bih vjerojatno, ne da ti se sve ponovno prolaziti. Osuđeni smo jedni na druge.
Je li vam se kada dogodilo da vam se nije dalo svirati?
Toni: Pa evo sad u subotu mi se nije dalo, bio sam bolestan i spavao sam u backstageu. Ali koliko god ti bio loše, moraš to odraditi. I onda kad kreneš svirati i izvoditi stvari tijelo to prihvati.
Tomfa: Kod nas je to OK ako se nekome ne da, drugi odvlače pozornost. Ali već treća stvar te ponese i uđeš u koncert.
I za kraj, malo o nadolazećem koncertu. Zašto nemate predgrupu?
Tomfa: Možda ćemo imati.
Toni: Znaš zašto? Nismo se uspjeli dogovoriti kakav bend hoćemo i zašto ga trebamo. Da li ga trebamo za neko zagrijavanje publike, da napravi neki show, da vremenski produži? Da li da pomognemo nekom bendu? Na kraju skužimo da nemamo neku pravu ideju što bi htjeli.
Tomfa: Meni je to jedini razlog, da gurneš u prvi plan neki bend. To je pitanje još otvoreno, dogovorit ćemo se u zadnji čas. Ako bude, bit će neki bend koji nam je simpa, koji nam neće ukrasti show, a napravit ćemo njima dobru foru. A mi radimo show, sebični smo i ne želimo (smijeh). A i vremenski nas muči, planiramo odsvirati presjek svih albuma, pa dati samo 15 minuta – pola sata nije ni sim ni tam.
Toni: Ima još vremena.