Darko Rundek i Aklea Neon: Odabirom biljne prehrane pomažemo svim bićima na Zemlji
Promjena počinje od nas samih – citat je koji često čujemo u različitim životnim situacijama, no upravo promjena prehrambenih navika mnogima predstavlja velik problem. Osvijestiti činjenicu da je ono što jedemo nekada bilo živo definitivno je svojevrsna teškoća jer smo skloni vjerovati da svojim postupcima ne izazivamo štetu.
Budući da je učinak klimatskih promjena sve vidljiviji u našoj svakodnevici, a potresne fotografije otapanja ledenjaka i nestajanja polarnih medvjeda kod mnogih izazivaju frustraciju i bijes, sve više ljudi odlučuje se upravo na promjenu stava prema onome što svakodnevno konzumiraju. Vegetarijanstvo i veganstvo još uvijek mnogima predstavljaju nepoznanicu. Nekima još uvijek nije jasno kako se može preživjeti bez konzumacije mesa i ostalih namirnica animalnog porijekla, no sve više ljudi, koji se odlučuju na vege prehranu, pokazuje nam upravo suprotno – živjeti sa saznanjem da naš obrok nikome nije prouzročio patnju zaista je poticajno i olakšavajuće.
Mediji u današnje vrijeme imaju sve veći utjecaj na formiranje javnog mnijenja, pozitivna propaganda dobiva na važnosti, a ljude ponajviše motiviraju životne navike poznatih ličnosti. Mnogi su glazbenici u posljednje vrijeme s javnošću podijelili da prakticiraju biljnu prehranu. Naravno da ni hrvatska glazbena scena nije iznimka. Svoje su iskustvo s veganskim životnim stilom za čitatelje Zihera tako odlučili podijeliti Darko Rundek i Aklea Neon.
Darko Rundek je glazbenik kultnog statusa, najpoznatiji kao pjevač nekadašnjeg novovalnog sastava Haustor, a izgradio je i vrlo zavidnu solo karijeru. Osječka glazbenica osebujnog stila, Aklea Neon, samouvjereno korača domaćom scenom, široj publici predstavila se na Dori 2020. s pjesmom Zovi ju mama, a nedavno je objavila i debi album „Dođi na joji”.
Da se vratimo na same početke vaše bezmesne prehrane – kada i zašto ste se odlučili za vegetarijanstvo?
DARKO: Prelazak na vegetarijanstvo odvijao se postepeno desetljećima. Obraćali smo sve više pažnje na ono što jedemo jer nas hrana sačinjava, uključujući i pažnju koja je pri tom upućena njenom uzgoju i tlu. Množina je u ovoj rečenici važna jer je bitno lakše odnos prema hrani dijeliti s onima s kojima živiš. U zadnjoj smo fazi još jeli ponekad meso iz jedne vrlo entuzijastične bio mesnice, u kojoj bi stajala slika životinje koju ćeš jesti i kratki opis gdje je i kako živjela. A razlog je možda najjednostavnije objasnio dječak iz veganske obitelji, kad su ga pitali zašto ne jede životinje – zato što one to ne žele.
AKLEA: Ajme, ljudi me već, maltene, to ne pitaju, normalna im je biljna prehrana. A sjećam se da sam, prije par godina, stalno dobivala to isto pitanje. To je samo dokaz da se promjena stvarno događa… Ili da sam drastično promijenila krug ljudi. Vege sam, prvi put, postala prije nekih dvanaest godina, no tad sam bila na faksu i jela kruha, tijesto i sir kao bazu prehrane, što je rezultiralo problemima s imunitetom, pa sam se nakon pet godina vratila mesnoj prehrani. Drugi put okidač je bio izgladnjeli pas kojeg sam vidjela nasred Ilice. Vukao ga je grubi pijanac, životinja je bila već skoro beživotna, sva rebra vani i onaj dah kostura. Tada sam znala i jasno vidjela da svojim izborima želim smanjiti patnju na ovoj planeti. Prvo što sam izbacila iz svog frižidera upravo je meso.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako biste opisali svoju tranziciju? Što vam je u početku bilo najteže?
DARKO: Nije mi bilo teško u velikoj mjeri zahvaljujući Sandinu trudu i umijeću da pripravi dobre, ukusne i lijepe obroke od više elemenata i boja. Za one koji nemaju tu sreću, postoje tečajevi veganske i vegetarijanske kuhinje, na primjer u Makronovi. Priznajem da me još uvijek privuku neki mirisi, ali mi to malo odricanje prija.
AKLEA: Ja sam jedna od onih koji ne borave dugo u kuhinji, koji ne čitaju recepte do kraja i kojima uvijek baš nešto ključno fali da juhica ima okus. Tako da je moja općenita prepreka – zaljubiti se u pripremu hrane. No, mjesec dana sam bila na detoksu prema knjizi Dunje Gulin i nakon trideset dana kuhala sam najbolje u životu i isključivo veganski. Čak sam i dobila koju kilu. Najteže mi je bilo dokazati baki da više ne jedem meso. Imali smo one trenutke gdje mi je salamu skrivala ispod sira na sendviču, ali prebrodili smo to. Sada mi već priprema vegansku sarmu.
Kako je biti vegetarijanac u Hrvatskoj? Nudi li, prema vašemu mišljenju, naša zemlja dovoljno alternativa?
DARKO: Mislim da nije preteško pronaći zdravo uzgojenu hranu, iako teže nego u nekim drugim europskim državama, na primjer, Francuskoj. Mi smo pronašli Ivana Čopa, proizvođača i prodavača iz Slunja, na Trešnjevačkom placu, koji nema ekocertifikat, ali smo mu obišli njive i voćnjake. Postoje grupe solidarne razmjene. Žalosno je da je većina proizvoda u bio dućanima iz uvoza te je najbolje hranu uzgojiti sam ili razmijeniti sa sličnima. Još se može pronaći zdrava i živa zemlja. Na primjer, u Slavoniji zemlja je iscrpljena monokulturama, umjetnim gnojivima i pesticidima, s kritično malo mikroorganizama i nužna joj je regeneracija, za što postoje načini, ali je premalo ljudi toga uopće svjesno. Ima nešto veganskih restorana, ali jedini koji ima svoju farmu je bistro bio Zrno u Zagrebu.
AKLEA: Koliko si otvoren, toliko ti se alternativa nudi. Ja sam Slavonka i u svakom kućanstvu pronašla sam jelo prilagođeno za sebe. U jednom trenu stvarno mi je bilo dosta jesti prilog s prilogom – nisam mogla više vidjeti povrće sa žara, ali vege ponuda raste iz mjeseca u mjesec. Zagreb se sad već može mjeriti s europskim metropolama, drugi krajevi hrvatske malo kaskaju i u njima ću još uvijek dobiti komentar tipa: Slavonka, a ne jede meso. Di to ima?. Ali takve stvari više niti ne čujem, nisam militantna. I u takvim ekipama, često, kada moj tanjur dođe za takav stol – svi bi baš to htjeli probati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što smatrate najvećim benefitima bezmesnog životnog stila?
DARKO: Imam osjećaj da sudjelujem u pokušaju da održimo ovaj živi svijet i popravimo štetu koju smo mu nanijeli slijepim srljanjem prema mehaničkom „zadovoljavanju svojih potreba”. Dio tog mehaničkog, dakle nesvjesnog i lišenog poštovanja, mehanički je i duboko ponižavajući odnos prema životinjama koje ljudi jedu. Ne želim sudjelovati u tom nasilju u nadi da će nas biti dovoljno da se ono smanji ili nestane.
A što se forme tiče, nestao je gastritis, kosti i zglobovi su bolje, lakonog sam.
AKLEA: Smanjenje patnje na planeti, to mi je primarno. Učenje o prehrani sama i postupno. Osjećaj lakoće nakon obroka, a ne pretrpanosti. Kupovanje lokalnih proizvoda. Stvarno jesmo ono što jedemo. Sviđa mi se kako se biljna prehrana odražava na mom tijelu i koži. Nemam oscilacija u kilaži. A i imam osjećaj da globalno radim dobru stvar jer (kao što i pjevam) „svaka promjena dolazi iz korijena”, a ona koju implementiramo unutar sebe ima domino-efekt na apsolutno sve oko nas.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što mislite, na koji bi se način mogla podići kolektivna svijest o važnosti smanjenja mesa u svakodnevnoj prehrani?
DARKO: Informiranjem, učenjem u školi o surovosti i štetnosti industrijskog uzgoja životinja za životnu sredinu i duh. Pa će možda netko priupitati što je to duh.
AKLEA: Toliko već svi gledamo Netflix, da bi bilo korisno ponekad pogledati i koji dokumentarac, oni često pokrenu lavinu unutar mene i daju situaciji globalnu perspektivu. Preporučujem „Seaspiracy”, „Before The Flood”, „My Octopus Friend”, „Social Dilemma”. Rijetko si dopustimo vidjeti koliko smo moćni. Svatko je od nas utjecajan u svojim krugovima pa je nekad odlično uz jutarnju kavu umjesto „jesi čula što joj je rekao”, bolje pričati o tome kako je sav losos koji kupujemo zapravo obojen u ružičasto. Širiti svijest. Otvoreni ocean ratna je zona i procjena je da ćemo do 2048. htjeli–ne htjeli prestati jesti ribu jer je više neće biti. I kako da ja sad kupim u Lidlu losos? Ne mogu.
Što biste poručili onima koji žele promijeniti svoj način prehrane, no strah ih je novog i nepoznatog?
DARKO: A što više privlači pažnju od novog i nepoznatog? Ovo je jedna od bezopasnijih pustolovina.
AKLEA: Najvažnije je da nema osude prema sebi. Ako se na tren vratite u stare životne obrasce – nema veze. Nitko za vas ne vodi evidenciju „koliko ste pošten vegetarijanac” osim vas samih, pa budite nježni prema sebi u tranzicijskom periodu. I sjetite se da stvarno pomažete ostalim bićima na ovoj planeti odabirom biljne prehrane. Sad sam pronašla baš jedan dobar citat, pa bih možda i s njim ovo zaključila:
The word manifests the deed,
The deed develops into habit,
The habit hardens into character,
The character gives birth to destiny.
So watch your thoughts with care,
And let them spring from love
Born out of compassion for all beings.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
