Izvještaj – Beach Fossils + Nervous Conditions: Buka koja prigušuje kucanje sata sudnjega dana
Kad sam u izvještaju s indie emo giga prije tri mjeseca napisala da ne treba kasniti na predgrupe, nisam mogla ni pretpostaviti da ću uskoro biti na koncertu koji će me u potpunosti odviknuti od te loše navike. Ne gajim nade da će se slučaj sinoćnjeg koncerta Beach Fossilsa i Nervous Conditionsa ubrzo ponoviti, ali bit ću budna i čekati. Koncerti na kojima predgrupa nadmaši headlinera danas mi se čine kao jedina vrsta koncerta na koju ikada želim ići. Dok se kazaljka sudnjeg dana približava ponoći, čini se da je Močvara place to be.
Nervous Conditions iliti benda s 895 lajkova na svojoj Facebook stranici
Stranica Nervous Conditionsa u trenutku u kojem ovo pišem broji 895 lajkova. Svi se možemo sjetiti barem jednog lokalnog benda koji bi u jednoj like-kampanji skupio više. No taj bend kojeg smo se možda svi sjetili vjerojatno nije i nikada neće biti ni približno dobar kao Nervous Conditions. Kroz glazbu ovih mladih ljudi, koji su tek izašli iz puberteta, prelama se cijela povijest alternativnog rocka. To je neki avangardni punk koji rado zvuči kao pogreška i tako vješto prigušuje zlokobno kucanje sata sudnjeg dana. Dok ih slušate priviđaju vam se Television, Talking Heads, Joy Division, Sonic Youth, Melvinsi, Engelbert Humperdinck i ništa od toga.
Bez pretjerivanja, ako vaš bend ne može ostaviti dojam podjednakog intenziteta, možda je bolje da ga ni ne osnivate. Ovaj bend, koji čini osmero osamnaestogodišnjaka i devetnaestogodišnjaka iz Cambridgea, u Hrvatsku je stigao bez posebne najave. U opisu samoga događaja o njima ne piše ništa. Ovo im je prva turneja ikada, imaju nekoliko snimaka na YouTubeu, dva bubnjara, jedan saksofon, violinu, nekoliko gitara, klavijature i nijedan objavljeni album. Nepoznati netko ih je pokazao Beach Fossilsima, a oni su ih, oduševljeni kao i mi, pozvali na turneju. Između ova dva poprilično različita benda postoji neka ljubav koja se osjetila od početka do kraja nastupa Beach Fossilsa koji su, možda pomalo nezasluženo, ispali iz izvještaja s vlastitog koncerta. Može fotka?
“I’m in kind of a hurry anyhow, but I’ll send you a tape from Cambridge“
Mladići iz Nervous Conditionsa su na početku nastupa Beach Fossilsa skinuli svoje živopisne Grateful Dead i majice sa slikama zmajeva te najavili brooklynski trio pojačan klavijaturistom-trubačem i bubnjarem. Oni su samostalno nastavili pjesmom Generational Synthetic, pokrenuli katatoničnu publiku, dogurali do hitčine Be Nothing, a onda im se na pozornici pridružio frontman mlade predgrupe, Connor Browne. Tu je počeo duhoviti dio koncerta kojemu se uvijek nadamo kada dođu bendovi iz dalekih razvijenih zemalja. Oni se tako pokušaju povezati s nama, a mi se smijemo s njima i na trenutak zaboravimo gdje smo.
To je rado prihvaćena konvencija, ali će u mojim ušima uvijek ostati višak kojim se popunjava praznina. Moram li spomenuti da se Nervous Condidtions nije zamarao pričama? Čak i kada je na kraju koncerta stao uz frontmana Beach Fossilsa, Dustina Payseura, Connor Browne nije pričao. Zajedno su otpjevali Wonderwall. Tih nekoliko minuta svi smo izašli iz ormara u kojemu se pravimo da ne volimo braću Gallagher, Radiohead, Nickelback i to. Beach Fossilsi su vrlo lijepo i korektno odradili svoj dio nastupa, ali takvi nas nastupi neće spasiti. Šanse imamo samo ako djeca koja na turneji svake večeri sviraju novi set, a iste pjesme nikada na isti način, nastave s tim što rade. Sada su na putu za Italiju. Bili su u žurbi, ali poslat će kazetu iz Cambridgea, kao u pjesmi Phila Ochsa.
