Izvještaj – Beach Slang + ESC Life: Samo pametni znaju čemu služi bend

Ovaj je koncert najavljen kao vjerojatno jedini događaj u gradu koji nije u znaku Valentinova, ali pametni znaju da je svaki koncert prilika za ljubav. Stoga je Smart Alex iz Beach Slanga u Močvaru došao poput mladenke na svadbu; s nečim starim, nečim novim, nečim posuđenim i nečim plavim. Iako na kraju večeri niste mogli biti sigurni što se točno dogodilo s vama i glazbom na koncertu, vjerojatno vam je kroz glavu proletjelo da bi bilo dobro doživjeti to “što” još jednom. Ako ništa drugo, dobili ste barem još jedan razlog da se pretplatite na Indie emo naočale.

Ničiji omiljeni bend ili slang nepopularnih u školi

Iako sam bila umjereno popularna (molim da mi nitko ne uništi tu iluziju) i sposobna za tjelesni u školi, rado pohodim sve događaje iza kojih stoji Jakov Perković iliti Indie emo naočale. Možda je moja anafilaksija utjecala na sposobnost da se povežem s glazbom bendova koje rado zovem “ničijim omiljenim bendovima”, ali to zapravo nije prava anafilaksija pa nikad neću znati zašto volim topao zagrljaj noise popa. Moje samoporicanje na stranu, na ovaj sam koncert otišla ponesena onim što se govorilo o prošlogodišnjem koncertu Beach Slanga u Močvari. Sama ideja da se bendovi vole vraćati u Hrvatsku iznimno je privlačna. Osobito kada su to bendovi koji bi mogli biti veliki, a u njima prepoznate duh radija, kao u pjesmi Rusha. Kako ih dovesti i vratiti? Čini se da Jakov zna.

Prije Beach Slanga nastupio je ESC Life koji su ovim nastupom domaćima najavili da će ih od sada viđati češće, jer imaju nove pjesme, nove obrade i novog bubnjara, Andru Jambrošića. Oni su uz nešto novih, odsvirali većinu pjesama s albuma “Access All Areas” i pripremili podij za sav onaj višak decibela koji je uslijedio. No početak samog koncerta bio mi je traumatičan. Na moju sreću, nakon nekoliko pjesama se situacija s ozvučenjem popravila. Ili sam se ja jednostavno naviknula na njega, jer su do mene doprli oni topli osjećaji koje proizvode gitarske pedale. Nastup ESC-a je završio na svom vrhuncu, simboličnim naklonom bubnjaru. Nakon toga počela je nečija playlista na kojoj se našao Marvin Gaye i Let’s Get It On. Za dva sata bila sam 99% sigurna tko je glavni osumnjičeni.

“We are Beach Slang and we are here to punch you in the heart!”

Pjevač Beach Slanga, James Alex, jedan je od onih za koje bi vam vlastita majka rekla da, ako već morate biti u bendu, ne svirate s njim. Kad biste mogli odrasti i sagledati to s neke zrele točke motrišta, možda bi je i poslušali. On je odličan gitarist, karizmatični vođa, elokventni i nimalo latentni alkoholičar. Ne može svatko na votki i soku, u košulji s volanima biti toliko punk. Možda to čak ne može nitko osim J. Alexa. Iako je stariji od drugih članova, učinilo mi se da puno bolje podnosi fizičke napore koje predstavlja ovakav koncert. Nekoliko sam puta vidjela kako se drugi članovi benda čude što koncert nikako da završi. Mi smo se čudili s njima. James Alex bio je u svom filmu.

Službeni dio koncerta, koji je otvoren pjesmom Noisy Heaven, trajao je sat vremena. To je često dovoljno da iscrpi i jače bendove. Energija koju BS prenosi tolika je da je moja kamera, pokušavajući je ovjekovječiti, zabilježila samo nekoliko mrlja na pozornici Močvare. Kao i ESC Life i Beach Slang se vratio s drugačijom postavom. Na gitari je bila Aurora Ounjian koju neću posebno opisivati. Samo ću reći da bendu pridonosi s vještinom i puno šarma. Jučer je to učinila ostavivši na instrumentima prije nastupa ruže za Jamesa, basista Eda i bubnjara Cullyja Symingtona, drugog novog člana. Unutar službenog djela bend je uspio ubaciti i čestitku za rođendan izvjesnom Vladi.

Čemu služi bend?

Za Vladin rođendan svi smo dobili lekciju da je putovati svijetom i prepoznavati lica gdje god dođeš vjerojatno jedan od najboljih osjećaja, a i jedan od razloga zašto je blagoslov imati bend. Drugi je sigurno taj da zajedno svirate sve pjesme koje volite. To nas dovodi do neslužbenog dijela koncerta, onog dijela zbog kojeg se bend poput Beach Slanga ne zaboravlja. Četvorka se na bis vratila s Punk and Lust, a onda je svizac, pardon James Alex počeo svirati svoje najdraže pjesme. Druga najdraža, a prva odsvirana bila je Where is My Mind? od Pixiesa. Prva najdraža i druga odsvirana, bila je pjesma zbog koje sam se ja uspjela zaljubiti u bend – Alex Chilton genija iz Minnesote, Paula Westerberga, odnosno benda The Replacementsa.

Svadba nije stala: Wonderwall, Skyway teaser, Don’t Fear the Reaper, Smooth, There is a Light That Never Goes Out teaser, Ziggy Stardust teaser, Folsom Prison Blues, ali i autorske Kids i Young&Alive. Za Boys Don’t Cry iz publike su izvukli volontera koji je fantastično odradio svoj zadatak i zaslužio tri piva na bend. Kada je nakon svega toga još zasvirala Whitney Houston, I Wanna Dance With Somebody znala sam da sam odabrala dobro mjesto za biti. Opuštenost kojom J. Alex nasmijava publiku otkrivajući sva svoja propala nadanja predivan je podsjetnik na to da nas iskrenost čine nezamjenjivima. Osim toga, cijeli je ovaj koncert jedan podsjetnik na to da nas ljubavnici mogu ostaviti, ali glazba (osobito guilty pleasure) nikad neće. “Idi negdje pleši, idi, molim te, negdje pleši!”