Izvještaj – Beach Slang: Indie emo najbolji gig
Sinoć su u Močvari nastupila tri stilski vrlo različita benda, domaći ESC Life koji smo zbog apokaliptičnog vremena propustili te strani Petal i zvijezde večeri Beach Slang.
Kao što možete vidjeti iz samog naslova članka, ovo je bio prokleto odličan koncert. Eto, rekao sam to odmah na početku i morao sam čisto zato jer me obuzimaju pozitivne emocije iste sekunde kada se sjetim jučerašnje večeri na nasipu. Budući da na ESC Life nisam stigao, za mene je večer počela nastupom Kiley Lotz koja nastupa kao Petal. Dotična svira svoju verziju emocijama nabijenog punka u maniri sličnoj onoj Hop Alonga, benda koji je razorio prošlo izdanje Indie emo naočale giga. Premda dijele neke sasvim očite sličnosti, Kylie je ipak nešto drugačija budući da je njen pristupim instrumentalima puno jednostavniji. Na pozornici su joj se kolege pridružile tek pred kraj, a jedan od njih je bio i basist Beach Slanga. No, to ju nije spriječilo da odradi zanimljiv nastup i zaokupi dio publike. Barem onaj dio koji nije ležerno ćakulao kako to već poslovično biva na svim koncertima u Zagrebu. Kylie je bila vrlo dobro raspoložena te se nije dala smesti i odradila je vrhunski nastup za koji se možemo toplo nadati da će se ponoviti u nekoj skorijoj budućnosti. Dobra stvar u vezi njenog nastupa jest što je stvarno zagrijala publiku, od polaganih solo stvari pa sve do žeščih odrađenih s bendom, sve se polako razvijalo i pripremalo teren za nastup Beach Slanga.
Od prvog takta bilo je sasvim evidentno da publiku čeka odličan koncert. Iste sekunde su se predstavili kao vrlo energičan i moćan bend, a na odmet nije bio ni fantastično posložen zvuk kojeg nije omelo niti pjevačevo razbacivanje mikrofona i članova benda na sve strane. Studijski, Beach Slang je iznimno dobar bend, no njihova glazba dolazi do izražaja upravo kroz atmosferu koja se već nakon nekoliko odsviranih pjesama stvorila u Močvari, nešto što je i sam pjevač James barem nekoliko stotina puta ponovio za vrijeme koncerta. Bit je u prijateljskoj atmosferi reminiscentnoj slušanju nekog frendovskog benda u garaži na probi i u tome su potpuno uspjeli. Potpuno opušteni, pijani i zadovoljni, prašili su pjesmu za pjesmom, a između bi interakcija s publikom bila na visokoj razini, od casual čavrljanja pa do citiranja Franka Blacka, Bukowskog te brojnih drugih uzora Jamesa Alexa.
Sada kada to vidim napisano, vjerojatno zvuči pretenciozno, vjerojatno bi i bilo da se radi o nekoj hipsterčini koju ste tek upoznali, no činjenica je da je James Alex jedan vrlo opušten i iskren tip koji jednostavno s publikom ima potrebu sve podijeliti. Pogotovo kad popije. Setlista je bila više-manje nepostojeća budući da su u jednom trenutku jednostavno odlutali s nje slušajući želje publike i organizatora Jakova (kojem stvarno želim zahvaliti na ovom cjelokupnom iskustvu, tenks Jakov, ne poznajem te ali si očito jebeno cool lik).
Ne volim pisati recenzije i izvještaje u cjelosti iz prvog lica, ne smatram to objektivnim, ali jednostavno ne vidim smisla u pisanju sasvim objektivnog i pomalo suhoparnog teksta o koncertu koji ću pamtiti još godinama. Nisam jedan od onih tipova koji je vrištao svaku liniju teksta ispred pjevača, nudio mu pive ili ga zajebavao, iskreno, ne poznajem najbolje njihov repertoar, no sudeći prema sinoćnjem gigu, vrlo vjerojatno ću proučiti svaku stvar koju su ikada napravili i iskreno u njoj guštati. Kada sam već napravio digresiju, odustajem od daljnjeg traženja dubljeg smisla jer ga zaista nema. Beach Slang su jebeno dobar bend, James je jebeno dobar frontmen, a ovo sinoć je bio jebeno dobar koncert u trajanju od dva jebena sata.
