novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Chelsea Wolfe: Novopečena kraljica dooma

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Dogodilo se i to, odgledao sam koncert Chelsea Wolfe u Hrvatskoj. Priča mene i Chelsea seže još od 2011. kada ju je, noseći njenu majicu, izreklamirala Sasha Gray na svom Tumblr profilu. Tu sam priču spomenuo i u tekstu s 30 najboljih albuma 2015. godine. Otkako sam se zaljubio u glazbu Chelsea Wolfe postao sam štovatelj albuma „The Grime and the Glow“ i „Apokalypsis“, s „Pain Is Beauty“ malo me izgubila, višestruko me vratila s „Abyss“, dok je novi „Hiss Spun“ još jedna zvukovna stepenica iznad.

Brutus – žanrovsko teško opisiv bend

I sve to stoji, studijski je Chelsea dobra, jedna je od inovativnijih glazbenica našeg vremena, a kada bismo eskalirali atmosferu kakvu radi danas na samo njen početni kantautorski izričaj, ona bi ostala identična – jedino što se promijenilo je intenzitet zvuka koji je došao od drugih instrumenata – no tako to stoji u teoriji. Mislili biste da se gotovo ništa nije promijenilo od njenog nastupa na OFF festivalu u poljskim Katowicama ili ako želite, SuperUho festivala u Šibeniku 2014. godine. Bili biste u krivu. U krivu sam bio i ja, jer sam mislio da je Chelsea definirana glazbenica koja je svoj stil stvorila davno, malo ga nadogradila i to je to. Nisam mislio da će mi ovaj riječki koncert biti jedan od najdražih.

Izbor predgrupe za turneju pao je na belgijski, žanrovsko teško opisiv bend – Brutus. Njihov debi album „Burst“ poprilično je kvalitetan i zarazan komad u kojeg sam zagrizao tek po preporuci prijatelja. Sa samo tri instrumenta stvaraju popriličan zid zvuka koji biste mogli smjestiti negdje između Slowdivea i Walls Of Jericha. Iako im je glazba nešto mekanija, a pjesme strukturirane kao post-rock himne kompresirane u tri minute, imaju dinamiku hardcorea, a i lirika mi se čini čisto u redu. U terminima nastupa uživo, sve je bilo odlično, ali mislim da bih bio puno rječitiji da nisu imali pomalo nezahvalnu zadaću – otvoriti za novopečenu kraljicu dooma.

Foto: Ziher.hr
Kraljica dooma

Ambijent u kojem je koncert sviran pokazao se kao odličan izbor – u centru je, okružen zgradama te ima odličnu akustiku. Malo sam si „uništio“ koncert pogledajući setliste sa zadnjih koncerata, samo kako bih shvatio da od pjesama koje čekam svira tek dvije-tri. Kada je koncert počeo, shvatio sam da su sve moje kontemplacije i razmišljanja o ovom potpuno u krivu – da je ono što sam gledao prije četiri godine s klavijaturistom, violinistom i bubnjarom dobilo bass gitaru i otišlo nekoliko nivoa iznad. Taj dobiveni groove je ono što je napravilo razliku između dobrog koncerta i nečeg genijalnog.

Dan nakon koncerta moj je prijatelj Nikola gledao koju minutu u pod pa prozborio: „…ali, kak’ imaju takav bas? Daj guglaj kak’ štimaju gitare.“ Nisam mu znao odgovoriti kak’ imaju takav bas, ali vjerojatno ima veze s ekipom koju je privukla k sebi. Aaron Turner (Isis) je na pjesmi Vex uskočio s vokalom, a između ostalih, neke dijelove na gitari snimili su i Troy van Leeuwen (Queens of the Stone Age) te Kurt Ballou (Converge) u čijem je studiju u Salemu i snimljen „Hiss Spun“.

Genijalan nastup

Uspio sam uočiti obrazac da sam uvijek volio Chelseaine mekanije pjesme, vjerojatno zato nisam bio pometen setlistom prije koncerta. Međutim te pjesme uživo su nešto sasvim drugo. Nebrojeno puta sam se zapitao kako ta pjesma može zvučati tako dobro – s tim da nijedna skoro nije odsvirana šablonski kao na albumu – izgleda kao da su sporije, kao da su dodani neki čudni dijelovi, negdje ubačena elektronika, negdje produženo dizanje prije finalnog krešenda, ma joj… Genijalan nastup, genijalan. Gledajući sada video zapise na Internetu koje su ljudi objavili, shvaćam da sam stajao na zvukovno i vizualno savršenom mjestu. Nekih petnaestak redova od pozornice, točno na sredini. Tu je zvuk najčišći, a rasvjeta je efektna i daje dozu mistike na pozornici, dok u prvom redu vidite gotovo sve. Kako je bilo dobro, ježim se i sada.

Foto: Ziher.hr
Balansiranje velikog broja žanrova i utjecaja

Moglo bi se reći da je Chelsea feminini glazbeni oblik Scotty Kellyja (Neurosis), no pojela je i njega i kompletnu staru gardu. Njeno kombiniranje i balansiranje velikog broja žanrova i utjecaja je vrlo nenametljivo – mozak mi je na jednoj pjesmi uhvatio neku disonantnu poveznicu na Portishead, a ovaj ugođaj bi iz cipela izbacio i funeral doomere. Dinamika nekad podsjeća i na Marilyna Mansona, ali on je tu i zbog vizualne estetike.

Toliko je dobro da je ovaj koncert bio u Rijeci, na ovoj lokaciji i u ovakvoj atmosferi. Svaka čast i organizatorima – Distune Promotionu i Ciklusu Furioza – sve je bilo na razini događanja. Raspravljao sam i s prijateljem koliko je dobro da ovaj koncert nije bio u Tvornici ili nekom od Zagrebačkih klubova. Chelsea i mi zaslužili smo ovakav ambijent. Ne znam, objasnite mi da nije tako, ali ovo je jedan od najboljih koncerata koje sam gledao, a ako sam gdje bio – onda sam bio na koncertima. Ovaj studio u Salemu ima isto jaku simboliku, ako si dopustite malo razmišljati o tome – niste ih pobili sve!

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari