novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj: Žanrovska fuzija divnosti u najkvalitetnijem izdanju Good Vibrationsa

Foto: Facebook.com/ Good Vibrations
Vrijeme čitanja: 3 minute

Velika očekivanja katkada se skrivaju u obliku nezgodnih zamki. Postavljena jesu, u svakom pogledu govoreći za slučajeve Chuija i Kozmodruma. Oduševljenje oko Chuija intenzivno traje još od Tvornice i promocije hvaljenog i uvaženog albuma “Third Sun From The Stone”, a Kozmodrum je ekstazirao sve prisutne okupljene na magičnom koncertu MIMO-a u MSU. Međutim, u ovom izvanrednom izdanju Good Vibrationsa nije bilo zamki, a što se tiče iščekivanja poprilično sam sigurna da nisam bila jedina koja se danima unaprijed veselila ovoj srijedi u Vintageu. Kako je Ognjen Bašić (Čudnoređe) izjavio: “Kad je GV posrijedi, srijeda je novi petak”. Tako je bilo i sinoć, samo je jedna dimenzija izostala i postala potpuno beznačajna. A ta je vrijeme, koje je samo proletilo u vidu duha intenzivne žanrovske fuzije divnosti. Samo mijenjaući ton – od emocionalnih upita sebi Mangrooveovih mekanih ljubavnih pjesama, preko intergalaktičnog jazza Chuija, pa sve do rasplesane sreće Kozmodruma.

Očekivano se već rano skupilo dosta publike, tako da me moje kašnjenje na Mangroove koštalo probijanja do prvih redova koji su bili još uvijek nesigurno prazni, iako je ostatak kluba bio pun. Moram priznati da nisam prethodno bila dosta upućena u Mangrooveov repertoar, ali sam ipak par pjesama prepoznala. Radi se o jednom od onih kvalitetnih hrvatskih groovy ‘pop’ bendova nalik Detouru ili pak Yammatu. Imaju ono nešto dubine koja je u ovom slučaju više postignuta vokalnim varijacijama te poglavito izvrsnim glazbenicima koji stoje iza svega toga. Improvizacijske igre benda pod kontrolom je uspješno i dirigentskom preciznošću stasom i baršunastim glasom držala Željka Veverec. Pohvale idu i izvrsnom bendu, radilo se o Tonijevim bass dionicama ili pak izrazitom gostovanju Vojkana na saksofonu, što je cijeloj priči dalo potrebnu težinu. Zanimljiva Ljubavna na trenutke je zvučala funky kao nešto što bi mogli čuti od Josipe Lisac, dok su ove engleske varijante podsjećale, što zbog vokala, što zbog ugodnog flowa, i na Morcheebu. U svakom slučaju odličan izbor ‘uvodnog’ koncerta za spektakl ovog iznimnom izdanju Good Vibrationsa.

Foto: Facebook.com/ Good Vibrations
Foto: Facebook.com/ Good Vibrations

Nakon Mangroovea rijetko tko bi se više usudio otići po pivu i riskirati gubitak mjesta za uživanje u skladnosti osuvremenjenog jazza kojeg je nevjerojatno teško opisati riječima. Ne razumijem se u jazz, ne razumijem konceptualnost i složenost tog fenomena i možda nisam ni približno glazbeno kompetentna za otvoreni i subjektivni komentar. Ono što znam i o čemu mogu pisati je ono što sam osjećala i ono sve što je sinoć bilo u zraku. Sigurna sam da u tom nisam sama i da se mnogo ljudi tamo zateklo zato što je srijeda u Vintageu ili zato što su prije pili pive u Kavezu ili su čuli da se hype-a Chui ili im frendovi idu ili još tisuće inih razloga. Osjetna je bila udaljenost, pa čak i pozitivna zbunjenost publike. Poglavito na Kozmodrumu na kojem se već nažalost razilazila publika.

Međutim, vratimo se na Chui. Uigravanje u delirij krenulo je lagano, ali sigurno te bi tu i tamo ošinulo laserskim efektom na klavijaturama razgrađujući pri tom mistiku ovog bogatog jazz zvuka na jednostavne i pitke čestice. Tako da bi iste zvučale pamtljivo, zamamno i prirodno jer su prezentirane s takvom lakoćom, da ne kažem srećom, svakog od pet članova benda koji ne samo da sviraju, nego kroz glazbu udahnjuju sebe i proživljeno. Sve se to osjeti i u publici. Oko mene samo ljubav, nasmiješene face i sretna tjelesa koja se ljuljuškaju. Iako poznate, teško mi je bilo imenovati stvari koje su se izvodile, sve se besprijekorno stopilo u nešto nalik jazz setu, a za svaku stvar sam uspjela vezati samo osjećaj koji je u meni usadila pri prvom slušanju. Što reći nego da se radi o koncertu na kojem se već prilikom najave zadnjih dvaju stvari iz prvih redova publike tražio bis unaprijed.

Onda kada ste možda pomislili da ne može ljepše od ovog, na pozornicu je stupio Kozmodrum (više-manje, neki su ostali na svojim mjestima). Radi se o imenu kojeg vam preporučam da ga dobro zapamtite. Pogotovo ako ste nikad-usnuli-rejveri, ljubitelji bilo koje inačice drum and bassa ili samo vjerno zagovarate onu pozitivu sročenu u krilaticu ‘Samo ljubav’. Apsolutna pobjeda je stala u samo sedam minuta (za koje poželim da traju vječno) zvanih R. Daneel Olivaw s izvrsnog albuma “Na tragu satelita”. Jedva se usudim reći da koga ovo ne dirne, kao da nema trunka duše u sebi.

Glazba koja navodi na kontemplaciju, ali kroz ples, gradeći se kroz minimalističke strukture do funky ritmova. Janko Novoselić sve čega se dotakne pretvori u savršenstvo. Lakoća s kojom zdušno upravlja bubnjevima i srcima publike bila je nevjerojatna i izgleda da takvom ostaje iz koncerta u koncert, o kojem se god već od njegovih mnogobrojnih projekata radilo. Uvjerljiva je, iskrena i duboka na tako čist način. Meki jazz dropovi brižno su zamotani u jasne strukture plesnog eksperimentalnog drum and base jazza sa space momentima. Teško je sročiti dojmove jer su sva tri benda na svoj način ostavili snažan utisak. Večer za pamćenje, u svakom slučaju u punom Vintageu na najboljem Good Vibrationsu. Tko nije bio, ako takvih glazbofila ima – nek im krivo bude!

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari