Izvještaj – Dead Rabbits: Kako su zečevi prizvali The Jesus and Mary Chain u zagrebački podrum
Sinoć je zagrebački klub Klub. posjetio još jedan u nizu bendova potpisanih za Fuzz Club Records, Dead Rabbits. Svirajući kombinaciju shoegazea i psihodelije ukomponirane u nešto mračnije tonove od uobičajenih opuštenih, Dead Rabbits su privukli dosta pažnje, ali i izdali podosta studijski snimljenog materijala.
Bitno je na samom početku istaknuti kako Dead Rabbits, upravo zbog tog dodatka shoegazea, ne spada u uobičajene okvire moderne psihodelije, ne oslanjajući se pritom na efekte poput fuzza za vodeće rifove, već na slojeve i slojeve distorzije uz minimalnu ritmičku pratnju te povremene izlete u šezdesete na klavijaturama. S malim kašnjenjem, momci su se popeli na pozornicu i već na prvoj pjesmi malobrojnim okupljenim ljudima dali do znanja da su ipak nešto drugačije muzički orijentirani nego ostal kolege iz labela koje smo imali prilike gledati unatrag godinu dana u Klubu, ali i izvan njega (The Underground Youth u Močvari).
Njihovu glazbu se najlakše može opisati kroz usporedbe s The Jesus And Mary Chain i The Brian Jonestown Massacre, iako na potonji nešto manje sonično nalikuju, oslanjajući se manje na melodiju, a više na gotovo mračnu i repetativnu atmosferu prvog spomenutog benda. U tom raspoloženju je prošao veći dio koncerta, teški slojevi distorzije i efektima natopljen vokal dominirali su prostorom, izuzev tri pjesme koje su izvedene u nešto drugačijoj maniri, onoj više na strani neo-psihodeličnih bendova, s ponešto solaža i raznolikih instrumentalnih izleta. Možda bi bilo dobro da je navedenog nije bilo više, jer su se osjetile zanimljivosti i inovativnosti koje nisu činile ostatak setliste, onaj vezan na noise pop prizvuk osamdesetih.
Da ne bi bilo zabune, pjesme izvedene u shoegazerskom stilu su bile i više nego korektne, u kontekstu žanra odrađene su vrhunski, no ono što je uvijek zanimljivije jest napredak, a to je bilo evidentno na dvije posljednje pjesme, Everything Is A Lie i When I’m Blue. No, ono malo ljudi što se skupilo podjednako je uživalo tijekom cijelog koncerta, a u prvim redovima se čak i zaplesalo (ili kimalo glavom poput metronoma). Čini se da je prokletstvo malog benda i Dead Rabbitse dopratilo u Hrvatsku, a to je činjenica da su i dalje najveći feedback od publike dobili upravo na svom „hitu“, Here She Comes. U obranu te pjesme, puno je dinamičnija od ostalih na repetoaru te se posebno ističu vokalne sposobnosti pjevača tako da je posve razumljivo da je publika bolje reagirala nego na ostatak pomalo usporenog materijala.
Nelogičnost koju je bitno istaknuti je ta da su došli u Zagreb povodom turneje kojom promoviraju svoj posljednji album – samo da bi s istog odsvirali jednu jedinu pjesmu, a sve postaje još neobičnije kada se uzme u obzir da se radi o kvalitetnom izdanju koje bi kroz neko relativno duže vrijeme provedeno u bespućima interneta moglo postati jedno od onih diskografskih uradaka koje vam konstantno iskače pri YouTube sidebar avanturama. Melodičnost, blaga melankolija, ali i žestina su najbolje karakteristike Dead Rabbitsa, a sinoć su ih samo donekle pokazali, gotovo kao da su se čuvali za kraj ili pak za bis kojeg nije bilo, a nije ga bilo realno niti očekivati budući da se skupilo tridesetak slušatelja što je pak velika šteta, ali i prednost jer se moglo lakše uživati i zabavljati na koncertu bez nepotrebnih gužvi i svih ostalih abominacija koje dolaze zajedno s većom skupinom ljudi u malom prostoru. Kako god bilo, bend je odradio dobar koncert, u svakom slučaju ima mogućnosti za unaprijeđenje zvuka prema nešto modernijem pristupu njihovim žanrovskim odrednicama, no to će vrijeme pokazati – na nekom drugom gigu u neko drugo vrijeme.
