Izvještaj – Duran Duran: Nemam bolji naslov od “Duran Duran rasplesao Šalatu”
Nikad ne znam kako početi izvještaj prosječnih koncerata. Kada imam neku jasnu emociju vezanu za koncert, lako je krenuti u tom smjeru, međutim trenutno nemam gotovo ništa. Možda će se pokoja emocija izdefinirati u ovom izvještaju, no trenutno je pišući uvod uopće ne vidim. Uz sav hype koji je prethodio samom događaju, rasprodanu Šalatu i jedini ne-festivalski koncert u Europi, nekako sam očekivao malo više, međutim ne mogu točno odrediti što je izostalo. Koncert je zapravo vrlo korektno odrađen, no kada najavite “An Evening With” koncert, obično se radi o produženoj, ne-festivalskoj setlisti, s mogućim bisom – setlista koja nije orijentirana na novi album, već i na neke b-sideove sa starih albuma. Moguće da sam stvorio kriva očekivanja, ali ovo nije bio koncert za mene, ovo je bio koncert za Duran Duran publiku, koja je u ovom slučaju bila izričito zahvalna.
Prvi minus ide organizaciji i gužvama na ulasku. Svi popisi su stavljeni na isto mjesto, kao i press i foto akreditacije. Pozitivna stvar je što se provjera kod ulaska u trenucima najveće gužve minimalizirala pa je tako donekle spašena situacija. Mislim da je jedini problem bio u tome što su ljudi uglavnom birali samo gornji ulaz, iako su postojala dva.
Drugi minus ide praznjikavoj setlisti. Vjerujem da nikog prisutnog nije pretjerano interesirao Paper Gods, ali da su neoprostivo izostali The Chaffeur, The Reflex ili Union Of The Snake. Iako je Nile Rodgers intervenirao i producirao novi album “Paper Gods“, nije mu uspjelo ponovno pokrenuti Duran Duran kao što mu je to uspjelo na albumu “Notorious“. Bend trenutno djeluje bez nekog definiranog zvuka, pokušavajući replicirati recept za hitove današnjeg doba. Dosta jeftin pokušaj, zajedno s lirikom koja se mijenja na zidu, tako da publika može pjevati i onu pjesmu koju možda ne zna. Kao da bend ne stoji iza stvari koja je izbačena još 2015. godine.
Treći minus ide meni, budući da mi se nije dalo gurati naprijed, tako da sam ostao zakinut za onaj vizualni dio koncerta koji bi mi malo više pojačao doživljaj. Također, postoje i tvrdnje da je bend odradio koncert na playback, međutim to nisam vidio da bih mogao komentirati, na YouTube snimkama se ne vidi da je riječ o playbacku.
Najveći plus ide raznolikoj publici koju je bilo lako rasplesati, lako raspjevati te lako oduševiti. Veliki broj roditelja s djecom, ljudi koji su u osamdesetima imali dvadeset, okidaju selfije i krevelje se – za koje sam osjećao dozu susramlja, ali neka, oni nisu odrastali uz internet. Međutim, kaj ja znam, možda je selfie sa šaljivom facom na Duran Duranu zapravo najbolji status update i uvertira za dad jokes u komentarima ispod.
Konfeti bez bisa
Jedan plus ide i Duran Duran koji su nastup odradili sasvim korektno, s dobrom dozom kretanja na pozornici, odličnim back vokalima, pokojim kontaktom s publikom. Međutim izostao je bis, bend je samo ostao odraditi dvije zadnje stvari, Save A Prayer i Rio. Pomalo simpatičan ostao je i pozdrav na kraju koncerta: “Dobra večer”. Prije toga koncert je zaključen s konfetima i napuhnutim loptama koje su se kotrljale po rukama publike uz Rio.
Evo, mogu reći da sam gledao Duran Duran. Je li mi bilo dobro? Bilo mi je OK. Je li publici bilo dobro? Publici je bilo odlično. Ostaje nekakav nostalgičan okus u ustima, međutim dosta zaudara jer bend nema neku dobru ideju što napraviti sa svojom glazbom danas i živi isključivo na hitovima s početka karijere, kultnom statusu i pokojoj pomoći produkcijskog boga Rodgersa.