Izvještaj – Good Vibrations: Luka Belani, Jeboton, Denis Katanec i vesela akustična fešta
Još jedna srijeda, sredina tjedna koja za vrijeme ispitnih rokova ne znači baš previše. Osim možda koji zakašnjeli rok za seminar koji vuče svoje teške noge. Međutim, budući da dugo nisam bila na Good Vibrationsu, ova iskopčana srijeda mi se činila idealnom da se prisjetim ne samo kako je to piti Božićno pivo dok iščekujem proljeće, nego i kako uživati u dobroj glazbi. Ova srijeda bila je u znaku nešto laganijih, akustičnih izvedbi, što se na trenutke činilo neobično za ovaj program, pa je i privuklo tek nekolicinu ljudi koji su se činili više kao prijatelji izvođača. Čak ni činjenica da su svirala četiri benda nije mogla napuniti više od pola velikog prostora za publiku. No, svejedno je večer bila ugodna, na trenutke i izrazito vesela.
Iskopčani program otvorio je zagrebački bend Phaneron koji postoji od 2013. i iza sebe ima EP “Memories”. Ako volite post-grunge na hrvatskom, možda je ovo bend za vas. Za mene baš i nije bio, unatoč entuzijastičnoj ekipi na kojoj se više manje vidi da vole to što rade i da su ponosni, što je svakako dobar početak. Možda im fali još uhodanosti i kodova uspostavljanja komunikacije s publikom. Instrumentalno priča štima, harmonika daje malu, ali zanimljivu country notu, iako je samo na rijetkim dijelovima naglašena. Vokal je kvalitetan no suviše Pearl Jam-ast zbog čega na trenutke zvuči pomalo izforsirano. Ipak, kao tekstoljubac najviše sam im zamjerila tekstove kojima izričito fali začudnosti i dubine.
Nakon Phanerona na veliku pozornicu koja se odjednom čini praznom stupa zagrebački kantautor Denis Katanec, poznatiji i kao glava benda Felon. Primirjem (Vampiri) otvara svoj set koji se uskoro nastavlja novim singlom Pejotl, koji uskoro službeno izlazi. Pejotl je pjesma za koju treba uzeti vremena, ali jednom kad se sve posloži i dođe na svoje mjesto postaje predivna u svojoj jednostavnosti. Uvijek snažan Florian ovaj put se, unatoč Denisovoj privrženosti, malo razvodnio zbog prostora koji ne odgovara kantautorskim izvedbama. Raštrkana publika ispraznila je prostor ispred stejđa povlačeči se u svoje unutarnje nemire. Iako praznjikavo, i dalje je bio prisutan dojam da publika uistinu zainteresirano sluša. A to je ono što je najbitnije, pogotovo kod ovako snažnih tekstova. Ovaj put bih izdvojila Bizone kao koncertni dragulj, unatoč što osobno preferiram Listopad. Očekivano su ipak Jedra pomela najsnažnije izljeve emocija kod publike, iako sam ih bolje doživjela u intimnijim koncertnim izdanjima. Zanimljiva je bila izvedba nove pjesme na kraju. O čemu se točno radi iz prvog slušanja nisam mogla zaključiti, ali stoga čekamo nadolazeća koncertna izdanja.
O novim planovima Denisa Kataneca pročitajte u našem intervjuu!
Luka Belani je kantautor iz Križevaca koji iza sebe ima već uhodanu karijeru. Kvalitetne tekstove na engleskom uz Lukine vrsne vokalne, kao i sviračke sposobnosti, prepoznate su i dobro prihvaćene van granica, gdje je i prošao mnogo turneja. Budući da Luku nisam odavno čula uživo, ovo akustično i čisto solo izdanje bilo je pravo osvježenje. Zbog mira publike moglo se lijepo usredotočiti na tekstove i prepustiti se emocionalnom tijeku koncerta. Siguran u sebe, Lukina glazba je ostavila dojam lijepe vožnje kroz pustinju kojom vladaju postromantične gitarske kompozicije skladno ukomponirane s vokalom. Posebno mi se svidjela izvedba Graphite & Diamonds i unatoč svemu, ipak mislim da Lukina šaljiva izjava ‘Nema baš neke zabave samo s akustikom’ ne stoji.
Kao vrhunac večeri očekivano se dokazao Jeboton ansambl. A kako se i ne veseliti kad se masa simpatičnim i nasmiješenih momaka digne na pozornicu i počinju akustičnu, ali bogatu feštu, kao da nema nikakvih briga (ni seminara, ni tlačitelja…). Od kud su se ljudi odjednom stvorili nitko ne zna, ali praznjikavih redova pred pozornicom nije bilo, a hladni prostor Vintagea zagrijalo je fiktivno proljeće. Zavladala je plesna atmosfera i opće veselje. Udarna Recesija otvara priču koja se uskoro nastavlja pokušajima šutke u prvim redovima. Uslijedile su i Banana, Malo Sutra i morbidno plesni hit Nisam rođen da bih umro od tumora. Tko ne zna, Jeboton je kolektiv bendova Porto Morto, Spremište, Druker, Antidepresiv, Hren i Lobotomija. Sa svojih dvanaestak članova idealni su kao skupina uličnih muzičara koji sviraju akustične obrade navedenih bendova. Sada kada zatopli možete ih čuti ispred Kina Europe. Idealnom za kraj pokazala se zanimljiva Jeboton obrada Hey Jude koja odlično funkcionira kada cijeli Vintage pjeva back vokale. Mladi dečki su puni energije, pozitive i veselih aranžmana. Pokazali su se izvrsnim odabirom za kraj akustične večeri koja je prošla mirnije, ali je publiku ispratila zadovoljnim smiješkom. Ovim putem bih se zahvalila i ljupkoj Dunji, koja je uz DJ Knežu DJ-irala. Čulo se kvalitetno od The Nationala do Artan Lilija. Lijepa iskopčana večer, iščekujem nove srijede slične ovoj.
