Izvještaj – Graffiti Na Gradele: Ležerno uz street art, glazbu, druženje i kupanje na Braču
Bol na Braču – malo otočno mjesto, ali zbog razvikane plaže poznato turističko odredište, ugostilo je početkom tjedna nesvakidašnji oblik trodnevnog festivala. Spoj intimnog ugođaja, obiteljske atmosfere, street art umjetnosti te hip-hop, rap i trap glazbe činilo se kao odlična kombinacija za jedan od najunikatnijih festivala na našoj obali, skrivenog pod nazivom Graffiti Na Gradele. Pogotovo kada uzmete u obzir da vas tek sedamdesetak minuta vožnje katamaranom dijeli od hektičnog života u splitskoj luci, a s druge vas strane Bračkog kanala očekuje jedan od najležernijih i chill provoda koje možete doživjeti uz more – s naglaskom na graffite kao takve, ali i na raznorazne popratne sadržaje koji dolaze upravo uz njih.
Štoviše, čim smo se iskrcali – nakon nekog vremena lutanja u potrazi za lokacijom smještaja – dočekao nas je brod imena “Frane” koji nas je poveo na ‘sunset cruise’ kroz samu okolicu Bola kao dodatan bonus ionako ispunjenom programu. Ugodno krstarenje bilo je više nego prigodna uvertira za ono što nas je očekivalo kroz ostatak iznenađujuće opuštajućeg ponedjeljka – prvo za otvorenje izložbe u Domu kulture Bol, a zatim za džuskanje na partiju otvorenja uz DJ pult priređen uz terasu kafića Batuda, koji je tijekom naredna dva dana postao referentna točka u samom festivalskom životu. Ne samo zbog činjenice da je ovaj kafić bio smješten uz prostor gdje je većina posjetitelja i izvođača obitavala, već i zbog ranije spomenute obiteljske, friendly atmosfere koja se najviše mogla očitati upravo za vrijeme boravka na njegovoj terasi tijekom jutra i popodneva.
Izložba je pak, u suradnji s galerijom Boonika, ugostila radove ArtuDitu kolektiva, Anxia, Cheza i Rad Recordera (Vuk Oreb), koji su kroz vlastiti opus, slike i grafike, prikazali svojevrsno viđenje pop kulture kroz šarolike i interesantne pop-art uradke u ‘uramljenoj’ formi, za razliku od onih koje smo viđali po ostalim lokacijama. Za zaokruživanje uvodne večeri, pobrinuo se i načelnik Bola koji se pojavio u galeriji kako bi održao govor te tako otvorio i samu izložbu, ali na neki način – i sam festival, koji je već prvog dana trajao do kasno u noć.
Sljedeći dan, utorak, bio je rezerviran za promatranje iscrtavanja samih graffita na lokaciji napuštene Bijele kuće, ali i za prvu turu dječjih radionica pod vodstvom graffiti umjetnice Nie – što je ovaj festival, skupa s graffitima, približilo i najmlađoj populaciji. Na graffitima se radilo tijekom cijelog dana, a svi posjetitelji su se mogli sjesti na zidiću i odmoriti u sklopu prostora bolskog kompleksa te promatrati kako nastaju ova šarolika street art dijela, instantno oživljavajući sivilo oronule građevine koja navečer poprima ulogu koncertne dvorane.
Nekadašnji hotelski kompleks nema nikakve dodirne točke s poznatijom građevinom istog imena u Washingtonu, no ono što se u njoj odvijalo tijekom ovih par dana bilo je impresivno poput jonskih stupova od (koje slučajnosti!) bračkog kamena na njenom pročelju. Zanemarena građevina galerijskog tipa na Bolu bila je predmet sudskih sporova, dok konačno nije pala u zaborav – premda se na njoj vidi da je arhitektonski pomno oblikovana i mogla bi svjedočiti o impozantnosti hrvatske moderne arhitekture tog vremena, barem kao bivši hotelski biser Jadrana. No, ono što je u cijeloj ovoj priči bitno jest da se kroz tri dana, na potpuno drugačiji način od tipične obnove ili adaptacije objekta, u njoj konačno odvija – život. Raznim aktivnostima i crtanjem graffita, druženjem i koncertima, na nekoliko se dana ova zgrada u potpunosti revitalizira, čak i ako pitanje o njenom vlasništvu nije nikad do kraja riješeno, niti zgrada obnovljena. Kada vidimo koliko bi takvih građevina na ovaj način mogli iskoristiti, šteta je što se više ne vodimo za ovim primjerom. No, da ne duljim – osim graffita, prve večeri dočekala nas je i bogata glazbena ponuda.
Premda poveća prostorija kraj ulaza u samu kuću vjerojatno nije bila prvotno namijenjena za izvođenje muzike, a sama akustika je iz tog razloga bila pomalo loša, ambijent je unatoč tome izvanredan. Zašarani zidovi, pohabana unutrašnjost i napukli prozori činili su idealnu kulisu za nastupe izvođača upravo ovakve vrste muzike. Glazbenu večer otvorio je lokalni MC Marchello Mede, inače vlasnik spomenute Batude, čijem smo nevjerojatnom gostoprimstvu svjedočili svakog dana za kavom i pivom. U Bijeloj kući smo se uvjerili da doista zna i repati te nas je ugodno iznenadio svojom izvedbom, a istovremeno kao prva točka uspješno zagrijao podij za ostale nastupe. Nakon njega, pozornicu je preuzeo Zembo – koji je, umjesto ranije najavljenog DaMentala – nastupao uz pojačanje Rofellosa i Johnnieja iz matičnog Dregermajster Crewa te smo tako slušali hitove ovog ‘audioseks putujućeg cirkusa‘, inače sastavljenog od desetak članava iz Zagreba i Slavonije. Svoju su gažu dečki odlučili začiniti i obradom Vucine Volim piti i ljubiti što je, u svakom slučaju, bilo dobro primljeno od strane publike te izazvalo singalonganje u samoj dvorani. Za kraj drugog dana, posljednji nastup odradili su Bvana i Lider, gosti iz susjedne Srbije koji su privukli veći broj ljudi, a razveselili su ih hitom Killa from Manilla i drugim uspješnicama iz vlastite karijere. Nakon njih, bakanalije su se nastavile do kasno u noć uz DJ-eve Blaw:Blaw i Olivera, a ujutro nije bilo druge nego da lijek za mamurluk ponovno potražimo na mekanim stolicama na terasi ljubljenog kafića.
Posljednjeg se dana, u srijedu, nastavilo s dovršavanjem graffita na modernističkim zgradama derutnog kompleksa, ali i na centralnom zidu koji gleda na more. Krema regionalne graffiti scene, afirmirani writeri i nove nade, oživljavali su fasadu zdanja koje već godinama propada na očigled mnogih stanovnika Bola. Zavidan popis writera festivala okupio je crtače iz raznih zemalja regije, kao što su Slovenija (Azram), Srbija (Artez i Junk) te Bosna i Hercegovina (Sek, Ewone i Elah), ali i s naše, domaće scene, točnije iz Zagreba (Modul, Bare, Arot, Zipo, Holick, Sarme, Royal, Casino…) i Splita (Anxio, Wens, Oreb i Smog). Nakon razgledavanja onoga što je od jučer osvanulo na zidovima, nije bilo druge nego se zaputiti na kupanje prema jednoj od mnogobrojnih i predivnih bolskih plaža te pričekati večernju zabavu.
Što se zabave tiče, navečer nas je dočekala prava glazbena poslastica. Trap senzacija sastavljana od petorice talentiranih stihoklepaca, pod imenom High5, uputila se i na Bol nakon što je osvojila i veće koncertne prostore kao što je Tvornica kulture. Kroz Bijelu kuću tutnjali su opasni trap beatovi i beskompromisne rime. Sinkronizirano flexanje sretnika koji su se te noći našli na Bolu najbolje je pokazalo kakav show ova petorka radi – a ujedno je to bio i idealan ugođaj za poslušati hitove s albuma “Schengengang”. Da cijeli doživljaj bude potpun, tijekom večeri pojavio se i ‘mladi swaglord‘ Bore Balboa. Uslijedio je premijerni nastup Vrha & Oreba povodom promocije albuma, a iskusni reperi su se odlično snašli i samostalno na bini. U potpunosti su vladali prostorijom, pogotovo samouvjereni Vuk Oreb koji je u sklopu GNG također izlagao i svoje radove u Domu kulture, kao što sam ranije napomenula. No, sam doživljaj ne bi bio potpun da se odjednom nije iznenadno i nenajavljeno okupila i sama Kiša Metaka te u potpunosti razdrmala cjelokupnu atmosferu finalne večeri. Kolosalni hitmejkeri scene oborili su sve s nogu, a ovo iznenađenje došlo kao je šlag na kraju samog live programa te je fino rasplamsalo i podij za DJ-eve koji su preuzeli glazbenu podlogu za ugodno henganje u ovom iznimnom, a zanemarenom prostoru uz more.
Zadnju smo noć ostali budni do izlaska sunca, iliti točnije do zalaska mjeseca koji se mogao vidjeti s plaže te čekali ranojutarnji polazak katamarana za Split. Na Bolu smo ostavili tri dana provedena u dobrom društvu (i s najboljim cimerom), slušali tvrdu glazbu, svjedočili nastanku šarolikih graffita, kupali se i šetali po prekrasnim obalama Brača. Spoj svih ovih faktora činio se presudan za jedan od najboljih provoda ovoga ljeta, a bacio je i novo svijetlo na urbanu kulturu unutar lokalnih gabarita – na sličan način kao što je to svojevremeno napravio i xSTatic festival u Splitu. Nastao kao produkt D.I.Y. filozofije, ovaj je događaj okupio razne volontere te ih uključio na rad vezan za samu organizaciju, a sve se vrtjelo oko kruga prijatelja koji se okupio upravo na Braču, što je samo jedna u nizu pozitivnih stvari ovog festivala.
Dok se simboli street arta u našoj metropoli demontiraju, navodno zbog opasnosti od urušavanja, na srednjodalmatinskom je otoku uspješno organizirina ‘grafiterska komuna’ koja je u tri dana održavanja, od 27. do 29. srpnja, postavila epicentar ove umjetnosti u jedno turističko mjesto te tako i u manjoj zajednici podignula razinu svijesti o tome kako se ova vizualna grana ne treba vezati isključivo uz vandalizam i huligane ‘koji uokolo šaraju’, već uz izuzetno talentirane mlade writere kojima naša regionalna scena itekako obiluje. Kao zaključak, i sam bi Zagreb trebao učiti iz ovog primjera te dati još više prostora za događaje ovog tipa i organizirana oslikavanja derutnih, ali i ostalih zapuštenih zgrada impresivnim graffitima, iz razloga da pruži priliku novim umjetnicima da se izražavaju, ali i kako bi istovremeno povratio i sivim, smogom okupanim fasadama u glavnom gradu ponešto – boje.
Četvrto izdanje festivala je za nama, proteklo je više nego odlično, u dobroj atmosferi i vanrednoj organzaciji (pohvale letećem Marku Boki), a jedino pitanje koje preostaje u zraku jest: hoćemo li se vidjeti i na petom?
