Istaknuto
24.08.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Iako već godinama ima ugovor s nacionalnom izdavačkom kućom (i možda neku ilegalnu građevinu na otoku), baš je ovaj duet s Lidijom Bačić uspio prevrnuti kolica. Kako?

21.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta U rubrici Nova glazba izdvojili smo aktualne domaće singlove, a vi glasanjem odaberite svog favorita. Poslušajte i preporuku stranih noviteta.

Glazba

Izvještaj – Jethro Tull: 50 godina benda koji je utržio prog-rock i druidizam

14.10.2018. Valentina SertićFoto: Vedran Levi
Vrijeme čitanja: 3 minute

Ne znam kako da to lijepo kažem, ali ja ne volim Dom Sportova. Ako već moram biti u dvorani koja smrdi na srednjoškolsku svlačionicu, onda barem volim sjesti. Ovog su puta svi s poklonjenim kartama išli ravno u jamu iz koje se rađao taj miris iliti parter. Nije to samo po sebi toliko tragično, ali kada nastupa bend koji je u svoje vrijeme bio prepoznatljiv kao jedan od onih koje se mora vidjeti, ako ne već i čuti, pomisliš da ćeš za nešto ipak ostati zakinut.

Na radost organizatora, Jethro Tull nije izveo ništa posebno ludo ili vratolomno što bi bilo šteta propustiti. S obzirom na njihove godine, nitko nije bio iznenađen. Odsvirali su malo manje od dva sata best of seta s ustaljenom setlistom, a praznine su popunili čestitkama svojih prijatelja na video-zidu. Tako su po n-ti put ove godine proslavili pedeset godina od izlaska prvog albuma Tulla, “This Was”.

jethro

Foto: Vedran Levi

Velikih 50 za Jethro Tull, uvjetno rečeno

Klasikom kojim se otvorio taj prvi album otvara se i koncert. My Sunday Feeling. Ako ste, kao što je meni predloženo, usporedbe radi, pogledali nekoliko koncerata Jethro Tulla iz sedamdesetih, odmah ste mogli primijetiti da su godine napravile svoje. Ian Anderson, najupečatljivija karakteristika, mozak i kralježnica benda, osim što izgleda kao Željko Bebek, pjeva lošije od njega. Određeni žanrovi lako će podnijeti drhtanje nekoć moćnog glasa, ali progresivni rock možda nije jedan od njih. No daleko od toga da je to presudilo samom koncertu. Ako se mene pita, presudio mu je kontekst – slavlje pedesete godišnjice benda koji ne postoji kontinuirano, nije snimio album petnaest godina i ima samo jednog izvornog člana. Na rođendan su im preko video-zida, koji su uposlili kao glavnu atrakciju, došli neki bivši članovi i prijatelji benda.

Moja je pretpostavka da ljudi koji iz nekog razloga napuste bend u pravilu ne ostaju dobri s članovima tog benda, ali čini se da se s godinama sve Drine isprave. Tako se na zidu pojavio i Mick Abrahams, prvi gitarist Jethro Tulla. Među nešto prepoznatljivijim gostima našli su se Tony Iommi, Steve Harris, Joe Elliot i Slash u verziji starog skeča s telefonom. Nakon kojih pet pjesama, kada je na red došla A New Day Yesterday, ljudi oko mene čak su se trudili pjevati uz Iana. Instrumentalni dio postao je postupno sve jači i čišći pa se u njemu moglo uživati. Ianova flauta svakako dominira nad klasičnim rock instrumentarijem, jer svaki bizarni zvuk dolazi upravo iz nje. Poznavatelji će reći da je Jethro Tull više od te flaute. To nam je i video-zid pokušao pokazati jučer, ali mislim da je opći dojam da su sve ostalo ipak detalji.

jethro

Foto: Vedran Levi

Napravite mjesta za nostalgiju, jesen 2018/19

Poznavanje opusa nije bio preduvjet da vam jučer bude zabavno, možda upravo suprotno. Čitanje opisa njihovih ranijih koncerata i proročanstva da će Jethro Tull postojati dugo te da će nakon “Thick as a Brick” postati još veći, a njihovi aranžmani još nakićeniji, jako je utjecalo na moja očekivanja. Ona su nužno iznevjerena Ianovim ulaskom u sedamdesete (i to ne na način na koji će ove jeseni svi ući u sedamdesete), ali i podsjetnikom da je “Thick as a Brick”, odnosno “Aqualung” ipak bio njihov vrhunac. Desetljećima poslije set se zatvara s Aqualung i Locomotive Breath. Moram istaknuti kako je mene ipak najviše oduševio video koji je pratio Heavy Horses, pjesmu s istoimenog albuma iz ’78. koji je svakako pri vrhu Tullovih ostvarenja.

Kad bih ga sada ovdje priložila, ne biste bili sigurni je li riječ o reklami za John Deere traktore, englesko ministarstvo poljoprivrede ili oglednom primjeru videa iz priručnika za Adobe Photoshop. Je li to njihov engleski smisao za humor ili samo loša ilustracija dobre namjere, neću presuditi danas. Na kraju svega bilo je mjesta i za nostalgiju, jer u publici svakako bilo ljudi koji su ih vidjeli i tih svetih sedamdesetih u Zagrebu. Tako je meni upućen pozdrav “Dijete, na pravom si mjestu”. Nisam se osjećala kao dijete, niti sam bila oduševljena svojom pozicijom na parteru, ali ipak sam se na kraju osjetila ispravno. Čak nisam morala čekati kraj. Kad je Sejo Sexon prošao kraj mene s četiri piva u ruci, znala sam da sam na pravom mjestu. 

(Visited 186 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari