Izvještaj – Altar Of Plagues + Malthusian: Dva koncertna dana na kraju posljednje turneje benda

Nakon što je ranije ove godine Altar Of Plagues najavio kako će za fanove odraditi oproštajnu europsku turneju, odnosno nakon što su potvrđeni datumi koncerata u Grazu i Čakovcu, bilo je jasno da ćemo posjetiti oba događaja. Fascinantan je sam potez benda da, nakon što su se razišli, zbog velikog interesa odradi još jednu turu koncerata. Također, simpatično je kako je najavljeno da će svirati bilo gdje gdje ima ljudi koji bi ih željeli vidjeti te kako na turneji nisu radi novca. Sama inkluzija čakovečkog Prostora na mapu odredišta potvrđuje izneseno stajalište benda.

Graz

Prvi dio našeg druženja s irskim bendovima, Altar Of Plagues i Malthusian počeo je u Grazu 29. ožujka. Ugostio me Jakov Geček, koji je i organizirao tamošnji koncert. Kao lokalna podrška nastupio je bend imena Ellende kojeg se žanrovski može smjestiti u kombinaciju atmospheric/melodic black metala. Gostujući bendovi bili su vrlo zadovoljni dvoranom u kojoj se održavao koncert. Prostor „Explosiv“ njihova je verzija Tvornice Kulture, te je realizacija zvuka unutra mogla biti savršena.

Prvi je na pozornicu stupio Malthusian, sa svojom beskompromisnom i pomalo fundamentalnom kombinacijom death i black metala. Duže vrijeme se na toj sceni nije izrodio bend upola toliko interesantan kao prije spomenuti. Prostor je pogodovao njihovom dubokom zvuku, ali i iznenađujuće naglasio visinu gitarskih dionica. Budući da bend nisam slušao prethodno ostao sam zapanjen kada je basist izvodio vlastitu interpretaciju „mongolskog grlenog pjevanja“ (eng. Mongolian throat singing) ukomponiranu u death/black instrumentalnu pozadinu. Fascinantan je podatak da sva trojica gitarista i pjevaju, odnosno vokalno prisustvuju izvedbi. Izrazili su želju da sviraju prvi, zbog svog vrlo kratkog repertoara od svega pola sata, međutim imali su daleko najbolji zvuk, ali i performans od svih bendova u dva dana.

Nakon Malthusiana, nastupa Ellende čiju je glazbu sam James Kelly, frontmen Altar Of Plaguesa, opisao vrlo sličnu onoj Alcesta, francuskog shoegaze/black metal benda. Ne bih se složio u potpunosti, međutim bend ima tu nekakvu sanjivu notu, gdje prevladavaju jednostavni elementi atmosferičnog black metal žanra. Ništa spektakularno, jer kompletan nastup u njihovoj varijanti ne izgleda pretjerano uvjerljivo. Razlog iz kojeg lica bojaju u crno nepoznat mi je, no rezultat je kompletno oprečan od onog što je bila svrha tog trenda u devedesetima. Corpsepaint je trebao šokirati, ali Ellende je time izazvao jedino podsmjehe, jer u najmanju ruku izgledaju kao loš folk metal bend.

Ono što je trebao biti spektakl večeri, bio je nešto slabija verzija toga. Altar Of Plagues nastupao je bez bas gitare. Ponovno okupljanje benda iz nekog razloga nije uspjelo vratiti Davea Condona, tako da je bas efekt bio sviran na gitari Barryja O’Sullivana ili je puštan preko matrice, za što mi nije pretjerano jasno na koji bi način moglo biti najsavršenije izvedeno. Također, bend ima i vlastitog tonca, pa je zvuk trebao biti savršen, međutim nije bilo u potpunosti tako, jer zvuk gitara poprimio je malo dublje frekvencije, poput zvuka u Malthusianovom nastupu, međutim dok njima to koristi, Altaru je odmagalo. Gitare i nisu bile pretjerani problem, ali vokal Jamesa Kellyja se malo izgubio, nije bio dovoljno visok – međutim ovo kritiziranje samo je sitničarenje, jer sva tri nastupa su bila perfektno odrađena. Čovjek kojem idu možda i najveće zasluge u ovom slučaju je Johnny King, bubnjar koji svira u oba benda. Nije da je svirao toliko dugo, budući da Malthusian odrađuje nastupe od samo pola sata, međutim, koliko se čovjek umori govori i činjenica da je Johnny otišao „ubiti oko“ u kombi za vrijeme nastupa Ellendea, dakle između nastupa Malthusiana i AOP-a

Nakon koncerta, bendovi su izašli u Grazu koji je za vikend postao pust, budući da se radi o studentskom gradu, za vrijeme početka trotjednih proljetnih praznika. Također, spavali su kod organizatora, te potom prilično rano krenuli prema Hrvatskoj, gdje ih je međimurska ekipa planirala ugostiti u vikendici, s kuhanim grahom i vinskim delicijama.

Čakovec

Sjećam se da se davnih dana, kada se ništa posebno ne bi događalo u Varaždinu, nerijetko odlazilo u Čakovec – ili na poneki koncert ili u besciljni izlazak u grad. Čini se da bi se frekvencija takvih događaja za Varaždince mogla i povećati, budući da u gradu nema nikakvog sadržaja već neko vrijeme. Tako nam i treba, jer smijali smo se depresiji kompletne Slavonije početkom recesije. Čakovec je od povremenog koncertnog prostora, svoj Prostor odnosno bivši Stari Hrast pretvorio u centar za mlade, s nerijetkim glazbenim događanjima. Na taj se način prostoru omogućilo da uz dolazak stotinjak ljudi, ugosti bendove koji za nastup traže i do 500 eura, budući da ne plaćaju najam dvorane. Neki od recentnih događanja su nastupi Stoner Kebaba, ovaj Altar Of Plaguesa, te budući nastup Rosette, koja će ovdje gostovati prije nego se zaputi do Šibenika odraditi 2. Superuho festival.

Ovdašnji koncert bio je drugačiji za činjenicu da je predgrupa nastupila prva, dakle naš mladi ambijentalni post-metal bend Isra kvalitetno je zagrijao pozornicu. U nastupu benda vidi se da su oformljeni tek nedavno, te da im fali sigurnosti. Isto tako uvodi pjesama znali su se otegnuti, tako da je u trenucima bilo malo naporno slušati minimalističko i neinovativno građenje pjesama – međutim, kada im izvedba počne, zvuče zapravo vrlo kvalitetno. Zvuk se iz moje perspektive temelji na genijalnim bubnjarskim dionicama Ivana Kukuljevića, bubnjara benda Hesperian Death Horse.

Malthusian je na moju iskrenu žalost u Čakovcu imao malih problema sa zvukom. Nadao sam se da ću odslušati još jedan genijalan nastup, poput onog jučerašnjeg, međutim dubina zvuka nije bila toliko impresivna. Također, gitara i vokal Andrewa Cunninghama, koji su krucijalni za kičmu Malthusianove glazbe, bili su iz nekog razloga pretjerano stišani. Trojica vokala/gitarista malo su se gužvali na pozornici, pa ih se nerijetko moglo vidjeti kako paze da se ne sudare – što je moglo na kraju krajeva i štetiti izvedbi. Ono što sam došao vidjeti ponovno sam i vidio, a to je velebno grleno pjevanje Paurica Gallaghera – basiste benda. Način na koji klasičan death metal vokal istočnjačkim tehnikama oblikuje u usnoj šupljini je genijalan. Dobio sam dojam da je čovjek tek na početku eksperimentiranja sa spomenutom tehnikom – što bi značilo da nas očekuje još toga na nekim od sljedećih izdanja benda.

Altar Of Plagues još jednom? Ha, zašto ne? Previše sam sati unazad nekoliko godina proveo slušajući „Mammal“ ili „Teethed Glory And Injury“ da bi se imao razloga nedajbože buniti na duplo gledanje koncerta benda, sa samo danom razmaka. U prilog ide činjenica da bend svira skoro kompletan „Mammal“, bez stvari When The Sun Drowns In The Ocean. Također, sviraju onaj najkvalitetniji dio zadnjeg albuma. Koncert počinje s Mills i God Alone, pa u sredini prelazi na Twelve was Ruin, Remedy And A Fever i Scald Scar Of Water. Nešto od toga nisu svirali u Čakovcu, odnosno Grazu, međutim izmiješala su mi se dva nastupa, tako da ne bih znao točnu setlistu za svaki grad pojedinačno.

Zvuk glavnog benda u Čakovcu prosperirao je na temelju nešto slabije opreme, jer dobiveni su šum i visoka frekvencija karakteristični za black metal. Također, vokal je bio odličan, sve se čulo, te sam ostao iznenađen omjerom mogućnosti i kvalitete dobivenog zvuka. Tijekom turneje rasprodan je gotovo sav merch tako da su neki fanovi ostali zakinuti za majicu ili ploču, dok se isto tako žalilo i za time što nije odsvirano ponešto s prvog albuma „White Tomb“. James Kelly mi je još u Grazu objasnio da su pokušali sastaviti najoptimalniju setlistu, što je rezultiralo izbacivanjem dugih pjesama s prije spomenutog albuma, ali da i „Mammal“ te „Teethed Glory And Injury“ kao njihova najkvalitetnija izdanja zaslužuju da na njima bude i naglasak.

S bendovima sam planirao napraviti i intervjue, što je tijekom druženja i slušanja koncerata ostala samo ideja, ali kontakti su ostvareni, pa ćete uskoro moći pročitati intervjue s Jamesom Kellyjem na temu njegovog rada u AOP-u i elektro-projektu Wife, a ubrzo nakon toga i intervju s Malthusianom. Čakovec je dokazao kako se ne mora sve dešavati u Zagrebu te kako organizacija jednog svjetskog događaja kao što je bio nastup dva irska benda ne mora biti nešto oko čega će se negodovati. Bilo je malo nerealno što bend ne nastupa u Zagrebu, no Čakovec je ponudio odličnu alternativu. Organizirajte – ljudi će doći.