novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Milky Chance: Prilika za ples, klijanje i ljubav

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Početak tjedna usred polarne zime koja je pokrenula lavinu upozorenja da ne treba izlaziti bez odjeće, nevidljivi PR polu-anonimnih organizatora i bend koji je prije pet godina imao veliki hit. Ništa od navedenog ne upućuje na jakog kandidata za koncert mjeseca ili godine, ali te će male nesavršenosti biti samo dio slagalice sjećanja na jedan od najboljih koncerata u Tvornici uopće. Milky Chance svojom su muzikom i jednostavnošću rastopili moje predrasude i potaknuli me da razmišljam u terminima kao što su “ljubav” i “sreća”, terminima o koje se ponekad spotaknem, ali ih nikada ne bih tiskala na pločice u kuhinji. U ovom kontekstu ih nema smisla izbjegavati; sve bilo je muzika, u ljubavi s njima.

Milky Chance ili mliječna varijanta reggaea

Prije nego što dođem do razloga zbog kojih je ovaj koncert bio tako dobar, voljela bih vas ukratko upoznati s mojim doživljajem Tvornice, osobito njezinog velikog pogona. Za mene je to neprijateljski nastrojen prostor u kojemu me baš svaka osoba želi prignječiti, stati mi na nogu, politi me pivom i preko mog leša gaziti do svog kaputa. Nema ništa slučajno u nezaustavljivom kretanju ljudi s jednog na drugi šank niti u njihovim ruksacima koji su vjerojatno najveći ruksaci koje su ikad nosila ljudska pleća. Ipak, u utorak navečer ta je ista Tvornica bila neobično ležerna i festivalski raspoložena. Za vrijeme niskih temperatura svaki lagano zagrijani prostor može probuditi te asocijacije pa sam, da bih bila sigurna, pričekala da se ljudi počnu prtiti na krkače, jer je djevojka na ramenima najbolji znak da smo na festivalu.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

Milky Chance je zasigurno prototipni festivalski bend. I to ne samo zbog rasvjetnih kolutova koje vuku za sobom. Njihova folktronica zapravo je mliječna varijanta reaggea, glazbe koja je stvorena da bi napravila soundtrack za slobodu, a postala izlika za chill. Tek kada se u taj ples ubaci malo ljudskog poriva za pobunom, povjerujem u sve ono što nam moderna glazba najčešće neće reći o svojim korijenima. Milky Chance u ples ubacuje neku staro-modernu, pomalo didaktičnu varijantu pobune protiv onog što je trulo u nama. Na temelju popularnosti, koja je splasnula od izlaska njihovog prvog albuma, krivo sam ih procijenila kao INmusic bend. No sada mogu reći da su puno bliže budućem SuperUho bendu te da u Hrvatskoj imaju publiku kakvoj se imaju svetu dužnost vraćati.

“Blossom out, blossom out, blossom out”

Ovo nije jedan od onih koncerata koji se dugo kuhaju, ali ispadnu dobro pa mi napišemo da je majstorski odrađen. Ovaj koncert u sebi je imao jednu mjeru majstorstva, a dvije mjere čarolije. Clemens, Philipp, Antonio i Sebastian dočekani su gromoglasnim vriskom, a ispraćeni evoluiranom verzijom istog toga vriska. Bila sam vrlo skeptična prema tom početnom oduševljenju. Ostatak koncerta provela sam čekajući trenutak u kojem će svi izdahnuti i odustati od tako glasne potpore. Nisam to dočekala. Energija publike bila je postojana, a to je jako pozitivno utjecalo na bend. Već na trećoj pjesmi, Blossom, pokrenuo se spontani sing-along koji se nastavio do kraja koncerta.

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Za bend čiji vokal ima vrlo specifičnu tehniku pjevanja, koja vrlo lako može inspirirati brojne misheard lyrics priče, to graniči s nevjerojatnim. Počeli su točno na vrijeme i punom parom tjerali preko očekivanih sat vremena + bis. Set od sat i po’ vremena bio je prekinut tek nekoliko puta, a ovacije koje su ih vratile na bis bile su sulude. Bila bih stajala u čudu da mi i samoj nakon dvije-tri pjesme nije bilo jasno da će taj bend to zaslužiti. Nakon tople Firebird ja, samo-prozvana protivnica širenja pozitivne energije, već sam uspješno ignorirala tuđe cipele zabijene u moja leđa i manje uspješno dečka koji je stražnjicu svoje djevojke pokušavao koristiti kao set udaraljki.

Harmonika i MMK trenuci

Pobjednik večeri bio je Antonio Greger, mladi gitarist Milky Chancea koji, uz šarm mladog Damona Albarna, vrlo vješto svira usnu harmoniku. Možemo čak govoriti o solažama na usnoj harmonici koje su više puta motivirale ljude da snimaju cijeli koncert na svoje mobitele. Ruke i noge se nisu umarale. Čak smo se i mi, koji smo lijeno sjeli na stepenice, njihali u nekom svom ritmu, s blesavim izrazima lica. Za kraj su ovi mladi i jednostavni ljudi svirali hitčine Stolen Dance i Sweet Sun uz nekoliko jakih MMK trenutaka (MMK = Mate Mišo Kovač).

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Na odlasku su se rukovali s fanovima. Bacali su sebe, bacali su trzalice. Moram priznati da su to geste koje već dugo nisam primijetila na koncertima. Ovoga puta one su bile tako organske i iskrene da ih nisam mogla previdjeti. Ovakvi te koncerti potaknu da plešeš putem kući. Žao mi je što moram biti sladunjava, ali ne smijemo zaboraviti da je to, kao standard našeg srca, vrlo vjerojatno najbolji kriteriji procjene koncerta. Čuvajmo te standarde! Po ne znam koji put, dobar je koncert samo onaj koji nas mijenja. Ako niste bili na ovome, bit će druge prilike.


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari