Izvještaj – Pjesnički dvoboj CeKaPea: Marija Dejanović i Monika Herceg
Stihovi u ringu: snovi vs. realnost
Prvi ovosezonski Pjesnički dvoboj održan je u Express baru 11. listopada. U ringu su se našle Marija Dejanović i Monika Herceg, a dvoboj je moderirala Josipa Marenić. Prostor bara, prepun ljudi željnih dobre poezije, pokazao se skoro premalen za ovaj događaj. Večer je započela predstavljanjem kroz koje smo otkrili da je Marija Dejanović studentica komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme je objavljivala u časopisima i zbornicima, 2015. je pohvaljena na Goranovom proljeću, a nove pjesme objavljuje na svom blogu .
Monika Herceg studentica je istraživačkog smjera fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Pjesme su joj također objavljivane u časopisima, a sudjelovala je i na tribinama Krnja književnost u Booksi i Odvalimo se poezijom u Centru za kreativno pisanje. Povodom Subversive festivala gostovala je u dvodnevnom programu Hrvatskog P.E.N centra Poetry Alive.
Prije samog dvoboja predstavile su se i na najbolji mogući način: svojom poezijom. Monika je čitala pjesme Jesen, Zbližavanje sa smrću, 2003. i Djetinjstvo, a Marija Lisica, Dudov svilac, Tako stvari stoje. Marijine pjesme veoma su apstraktne, stvari čine nepravilnima, gotovo nestvarnima. Njene pjesme uzmu vas za ruku i ohrabre da zajedno prođete kroz taj lucidan san, kroz začaranu šumu osjećaja i simbola koji predstavljaju sami sebe. Tako stvorenom ozračju suprotstavila se Monika pjesmama mnogo realnijeg prizvuka kojima je život prikazala kao niz iskustava i sjećanja. Tematika njenih pjesama mnogo je osobnija i također puno više vezana uz obitelj.
Razotkrivanje sebe kroz poeziju i izvan nje
Nakon čitanja pjesnikinjama je postavljeno nekoliko pitanja, počevši od jednostavnih (npr. koje bi knjige ponijele na pusti otok) do malo složenijih pitanja vezanih uz njihov proces pisanja.
Marija je otkrila da, iako voli pisanje kao medij izražavanja jer pjesme stalno može dorađivati, kazalište i glazba za nju također predstavljaju bitan medij izražavanja. Također je objasnila kako voli cikluse kao formu jer joj dopuštaju da razvija pjesmu, a da se ne razvodni. Progovorila je i tome kako ju je tematika promjene zanimala po dolasku na studij u Zagreb, ali u zadnje vrijeme kaže da je više zanimaju vanjske stvari od nje same. Smatra da je to što pjesma nikad zapravo ne može biti dovršena najbolja i najgora stvar kod pisanja.
Otprilike u zadnjih godinu dana, uz podršku drugih ljudi, Monika je shvatila da se želi izražavati kroz poeziju. Govorila je o pisanju iz osobnog iskustva koje je po njenom mišljenju prisutno kod svih pisaca, ali i o čestoj tematici obitelji u svojim pjesmama, te je priznala da pisanjem pokušava i riješiti neke stvari vezane uz obitelj. Najgora stvar vezana uz pisanje za nju je to što misli da stvari koje pišu nisu dovoljno dobre. Zato joj je u početku bilo teško pisati, ali sada se samo podsjeti da piše za sebe, jer se tako ona voli izražavati. Na život, kaže, gleda kao na niz sjećanja i iskustava, a poeziju voli jer joj daje mogućnost da stane i analizira ih.
Sam dvoboj započeo je nakon tog kratkog razgovora. Pjesme koje je Monika čitala su 2004., Zbližavanje sa zemljom, Ruka u koprivama, Očekivanja, a Marija je čitala Ruke gusari, Otac, Ispraćaj, Kada sam bila netko u koga si se zaljubio.
Dvoboj je završio proglašenjem pobjednice koju je birala publika, a ovog puta to je bila Marija Dejanović.
