Izvještaj – Porto Morto (KSET): Najiščekivaniji koncert mjeseca nije podbacio
Iako su album radili pet godina, a kroz cijelo svoje postojanje promijenili članova koliko danas živi u nekom manjem mjestu poput Samobora, konačno je stiglo i vrijeme kada Porto Morto može stati na pozoricu te pred publikom predstaviti plodove dugogodišnjeg rada. A ove publike je zbilja bilo, a kako se ispostavilo; s razlogom. Rasprodani KSET jučer je svjedočio nezaboravnom prvome nastupu Porta Morta otkako su izbacili svoj eponimni debitantski album. Po svemu sudeći, ljudi su prepoznali kvalitetu ovog mlado-starog benda, a koliko ih je htjelo čuti Porto Morto uživo govori i činjenica da je nekolicina ljudi ostala bez karte. Sada bi pristojno bilo reći: “Neka im ne bude žao”, ali ja ću reći upravo suprotno – neka vam bude žao!
Najiščekivaniji koncert mjeseca
Već prvoga dana od najave koncerta stvorio se svojevrsni hype. Svi su htjeli doći na koncert i uvjeriti se ili dokazati si može li Porto Morto odraditi onakav koncert kakav ih je album zadužio da bi trebali. Moram priznati da sam bio jedan od onih cinika. Nisam vjerovao da ću svjedočiti ičemu i blizu ovoliko epohalnom kao što se ispostavilo. No, kako je ispalo, time i bolje da sam u KSET došao sa svojevrsnom skepsom budući da je ona, rasplinuvši se već s prvim pjesmama, otvorila prostor u potpunosti drugačijim emocijama. Glupo bi, stoga, bilo pretvarati se ili reći ikako osim jednostavno i iskreno – Porto Morto sinoć je razvalio.
A toga su svjesni bili svi! Inače nakon koncerta imam običaj pričati s ljudima o koncertu najviše kako bih se uvjerio da nisam potpuno sišao s uma i kako bih na licu mjesta raspravio o elementima koncerta. Reakcije su, u mojem iskustvu, uvijek bile podijeljene. Nekima je nešto bilo odlično, drugima isto to katastrofalno, ali jučer su se svi složili. Bilo je izvrsno. Tako da što god napisao, Portu Morto ovo nitko ne može uzeti. Najiščekivaniji koncert mjeseca nije podbacio.
Zbrajanje dojmova
Iznimno mi se svidjelo što je Porto Morto odradio cijeli ili gotovo cijeli album. Od svega toga, Ručak u podne bio je odsviran dva puta. Prvi u sklopu standardnog set, a još jednom na kraju kao završna pjesma bisa. Cjelokupna ova predstava trajala je prilično dugo, skoro do ponoći budući da je koncert kasnio nastojeći pričekati ljude koji su kartu odlučili kupiti u zadnji čas. Moram reći da i ta publika nije bila strogo studentska. Bilo je tu i starijih ljudi i osoba koji jednostavno cijene svoje slobodno vrijeme. Ljudi koji su to slobodno vrijeme odlučili iskoristiti slušajući dobru glazbu. Ovako raznoliku publiku bilo mi je drago vidjeti.
Od pjesama, najviše su mi se svidjele izvedbe pjesama Zadnji dan zime, Hrast i Omlet. Prva izvedba pjesme Ručak u podne je podbacila, no njezina druga izvedba bila je u potpunosti drugačija. Ona se na kraju spojila s improvizacijom i nekoliko solo dionica, od kojih je najupečatljivija bila ona Maka Murtića na saksofonu i tako ispravila ili nadoknadila ono što izvodeći se prvi put nije uspjela. Razlog ovome je i publika koja je, kako je koncert odmicao, postajala opuštenija. Bilo je potrebno nekoliko pjesama da se publika uživi. A kada se uživjela, koncert je bio podignut na drugu razinu.
Potrebno je reći i da je zvuk tijekom cijelog koncerta bio fenomenalan i bez obzira na to gdje ste stajali, mogli ste očekivati odličan zvuk. Kombinacijom svega ovoga koncert nije mogao podbaciti. Iznimno mi je drago reći da niti nije. Svaka osoba koja je u KSET došla po odličnu glazbu, dobila je upravo to u originalnom, kvalitetnom i svježem ruhu. Ispred Porta Morta velike su stvari, a meni je iznimno drago što sam bio na njihovom debiju.
