novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj: Hitovi Pipsa i Joy Divisona na prvom danu Super Uho festivala

Foto: Tomislav Sporiš / facebook.com/SuperUho.Festival
Vrijeme čitanja: 3 minute

SuperUho nije razočaralo ni ove godine kada se festival preselio na svoju treću lokaciju, u predivnu Marinu Lučicu u Primoštenu. Moj prvi dan festivala započeo je nervozno, užurbano i u nespretnom polutrku kako bi stigla na Side Project koji je počeo svirati u osam sati. Stigla sam, ali nažalost samo na pola koncerta, no opet dovoljno da bi na malom stageu zaklonjenom borovom šumicom napokon doživjela tu misterioznu elektroniku upotpunjenu savršeno usklađenim vokalima Anje i Luke koji su sami na pozornici nevjerojatno moćna pojava. I koliko god ne želim koristiti sad već često spomenute usporedbe, zbog njihove jednostavnosti tijekom nastupa jednostavno moram to reći, ali podsjećaju me na The XX.

Zbog završetka njihovog nastupa nisam puno tugovala jer su se na glavni stage popeli Pips, Chips & Videoclips i nastup otvorili pjesmom Sa mnom tebi je zima koju je Ripper popratio sasvim autentičnom i simpatičnom rečenicom “Mi smo Pips, Chips i Videoclips i svirat ćemo neko vrijeme”. Na svakom koncertu osvoji me tom skromnom, ali u isto vrijeme pomalo prgavom komunikacijom s publikom. I jesu, svirali su neko vrijeme, i to odlično i bez greške kao uvijek. Publika je bila razdragana dok je uz Pipse pjevala hitove Malena, Walt, Bi li ili ne bi, Ljeto ’85, Kratka povijest, Gume na kotačima, a iznenadili su i obradom pjesme Neobičan dan. Koncert je tako prošao rasplesano, u nekakvom poletnom, ali u isto vrijeme pomalo melankoličnom tonu.

Foto: Tomislav Sporiš / facebook.com/SuperUho.Festival
Foto: Tomislav Sporiš / facebook.com/SuperUho.Festival

Za to vrijeme za izlazak na mali stage pripremali su se Lightning Bolt koji su prostor preplavili zvukom eksperimentalnog noise rocka. Moram priznati da sam na početku koncerta, a koliko sam vidjela u tome nisam bila sama, pomislila not my cup of tea, ali nakon procesa prilagodbe od nekoliko pjesama uši su mi se navikle na taj do sad nepoznat i pomalo avangardan zvuk te sam štoviše malo i zavoljela njegovu jačinu i nebrušenost te je tako za mene na kraju ugodan koncert proletio. Mislim da ovo nisam do sad naglasila, ali pauze između koncerata nije bilo, sve je teklo po rasporedu bez skoro ikakvih rupa pa sam tako požurila kako ne bih zakasnila na nastup basista Joy Divisiona Petera Hooka i njegovih The Lights.

Popeo se na pozornicu s dozom autoriteta, a njegov vokal, dubok, bogat i pun, savršeno je odgovarao pjesmama Joy Divisiona od kojih je neke izvodio meko, gotovo s nježnošću, a neke pak oštro i energično. S publikom nije komunicirao previše, ali za to kao da i nije bilo potrebe jer pjesme i način na koji je svaku od njih izveo govorile su dovoljno. Baš sve pjesme iz opusa Joy Divisiona koje je odlučio izvesti zvučale su gotovo jezivo emocionalno i električno, publiku kao da su vratile u one trenutke mladenačkog strahovanja i ispitivanja budućnosti, nosi li nam ona išta više od anksioznosti, previranja i novih strahova. Tijekom koncerta nisam se mogla ni prestati pitati kako se Hook osjeća pjevajući tako dirljive riječi prijatelja, koje u ono vrijeme možda nije u cijelosti ni razumio. Koncert je završio oko ponoći, nakon što su na bisu izveli Transmission i Love Will Tear Us Apart, i takav kraj bio je skoro pobjedonosan, slavljenički.

Foto: Tomislav Sporiš / facebook.com/SuperUho.Festival
Foto: Tomislav Sporiš / facebook.com/SuperUho.Festival

I nakon glavnog koncerta večeri nije nedostajalo popratnih sadržaja te se moglo uživati u SuperDORF  improviziranom kinu na otvorenom pored glavnog festivalskog stagea, u zoni opuštanja ili na festivalskoj plaži. Detalj koji je mene ove godine oduševio je da su na šanku fina točena craft piva zamijenila standardna piva za koje nekad nisam ni sama sigurna da li su zapravo samo voda. Otvaranje trećeg po redu Super Uha prošlo je mogu reći uspješno i to je festival koji bi svima svakako preporučila da posjete.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari