novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj: Drugi dan Student Day Festivala protekao u znaku S.A.R.S.-a, Pipsa i šarmantnih balerina odličnih nogu

Foto: Facebook.com/StudentDayFestival
Vrijeme čitanja: 4 minute

Jučer je u Rijeci završilo šesto izdanje Student Day Festivala. Očekivano, drugi je dan privukao nešto manje posjetitelja, ali nikako nije razočarao, a prostor Ex Porta nije izgledao pusto. Rijeka je ponovno izgledala kao pravi studentski, užurbani grad zbog čega se možemo samo nadati kako će u skorijoj budućnosti niknuti još poneki događaj sličan SDF-u jer osim što to Rijeka zaslužuje, ona to i kronično treba.

Satnicu ponovno nismo znali, ali s obzirom na to da je kompletan program festivala besplatan čak i možemo razumjeti potrebu takvoga lukavog poteza organizatora. S druge strane, vjerujem da nikome nije užasno naškodilo što je čuo još neki bend uz onaj zbog kojega je došao (op.a. ma koliko nam se jučer to činilo groznim) jer su doista svi nastupi bili odrađeni više no korektno.

Foto: Facebook.com/StudentDayFestival
Foto: Facebook.com/StudentDayFestival

Kako je i jučer sve počelo vrlo rano, propustila sam nastupe Kraja Programa, Gatuza i Silentea i stigla na omiljeni mi Pips, Chips & Videoclips. I tu moja objektivnost prestaje jer ja jako volim Pipse. I Rippera (i Yayu, da ne bi bilo nismo znali). I njihovu glazbu. I koncerte. I sve. I bilo mi je baš odlično! Svirali su po standardnom, provjerenom receptu: red starih, red novih pjesama. Na momente je sve izgledalo kao na koncertima Miše Kovača, a Dudo jednostavno nije trebao pjevati jer je publika znala doslovno sve riječi svih pjesama. Podjednako su se glasno pjevale stvari s novoga „Walta“ i starijih albuma poput „Boga“ ili „Freda Astairea“. Delirij je izazvala i na bisu odsvirana Gume na kotačima, a publika se teško oprostila od Pipsa, ali i Pipsi od nje. Nadam se da ćemo uskoro ponovno uživati u toj, toliko predivnoj, glazbi jer Pipsi su, ljudi moji, ljubav.

Foto: Anja Nežić/Ziher.hr
Foto: Anja Nežić/Ziher.hr

Tijekom cijeloga je koncerta Pipsa prostor Ex Porta bio ugodno popunjen no ako postoji veći stupanj popunjenosti, on je ono što mi treba da vam opišem koliko je ljudi bilo na S.A.R.S.-u jer na S.A.R.S.-u su bili svi. Iskreno, S.A.R.S. nije moj omiljeni bend, ali to je moj problem (op.a. čak i ako mi to nije tako izgledalo jučer). Dečki i cura su karizmatični i simpatični i publika to zna prepoznati, a onda shodno tome i nagraditi. S.A.R.S.-ovci su u svome nastupu izvrtjeli sve hitove, a najbolje su prošli Budjav lebac, najprigodnija pjesma za studente odsvirana tijekom cijeloga festivala, Perspektiva te dakako, Lutka i Klinka. Upozorili su i na Ikone pop kulture rekavši kako je danas za uspjeh dovoljno samo snimiti određeni filmić, a što je opaska koja je po meni bila a) nepotrebna, b) neprimjerena s obzirom na to da ju je izgovorio bend koji se trudi biti otvoren, tolerantan i ne graditi svoj uspjeh blateći druge, c) nespretna s obzirom na to da se dam kladiti da dobar dio publike koji je došao na S.A.R.S. sluša i te s filmićima. Ukratko, S.A.R.S. je sam po sebi dovoljno koncertno jak da bi mu uopće trebale ovakve jeftine floskule. Njihov je koncert jučer bio uvjerljivo najposjećeniji i vjerujem da ga nitko tko je došao samo zbog S.A.R.S.-a nije napustio razočaran. Eto, iako ne volim S.A.R.S., jučer su i od mene zaradili objektivan plus.

Foto: Anja Nežić/Ziher.hr
Foto: Anja Nežić/Ziher.hr

Nakon što smo se pošteno naplesali tijekom nastupa S.A.R.S.-a, trebalo je popiti te pive (jer ne, nije dobra ideja doći u prvi red s pola litre pive), regenerirati energiju i pripremiti uši i oči za najljepše balerine ovih prostora, Let 3! Ne znam tko je bio više nestrpljiv, publika ili Letovci, ali znam da se njihovim stupanjem na scenu ponovno dogodila ona instantna kemija koja nije prestala do kraja, čini mi se, najdužeg koncerta na ovogodišnjemu SDF-u. Svirali su sve i svakom nas novom pjesmom sve više Omađijali. Apsolutna se kulminacija dogodila s Riječkim pičkama i doslovno je valjda i sam kompleks Ex Porta izvikivao „Čke, čke“.  Znanje geografije provjerili su Dramom, a podsjetili su nas i na tetu Rožu odsviravši Naftu. Rijeka je prvi put uživo čula i Prdni majko, a jedino, nažalost, nije vidjela Angelu Merkel. Prlja (koji ima bolje noge od prosječne žene) je konstantno komunicirao s nama, Mrle je plesao onako kako samo on to zna, a publika je neumorno skakala, pjevala i vrištala. Dio se naravno i pogao što ja neću nikada moći razumjeti, ali neka se narod veseli. Bis je kao i uvijek pripao Mrletu koji nam je odsvirao tužnu priču o Srničici, a onda bacio kontru odsviravši Ženu varam tijekom koje valjda nije bilo osobe koja se nije apokaliptično micala pa makar i na šanku. Uz gromoglasne povike i pljesak, ispraćen je valjda najemotivniji (a mislili ste da je sintagma „emotivan Let 3“ oksimoron?) nastup ovih dva dana uz želju da čim prije ponovno prisustvujemo tom prekrasnom labuđem jezeru.

Foto: Anja Nežić/Ziher.hr
Foto: Anja Nežić/Ziher.hr

Kraj koncerta Let 3-a umorne je poslao kućama, a neumorne u prostor KBS WareHousea ili na nastup The Prodigy Real Tribute Banda. Moj je odabir bio Prodigy, baš kao i odabir mnogih drugih studenata i nestudenata kojima ni jutro ne donosi kraj. Plesali smo tako na Smack My Bitch Up, skakali na Firestarter i nedefinirano se kretali na Out of Space i uopće nam nije bilo loše. Taman za lijep završetak šestoga Student Day Festivala i početak nostalgije koja će peći u vrijeme nadolazećih, ne toliko lijepih, ispitnih rokova.

Šesto je izdanje Student Day Festivala za mene (a bila sam na svih pet prijašnjih) bilo najbolje dosad. Konačno se sve poklopilo – nije bilo kiše, nije bilo hladno, nije bilo previše toplo. Program je ponudio za svakoga ponešto, a sve to potpuno besplatno i na zavidnoj razini kvalitete. Pohvalu zaslužuju organizatori, izvođači, volonteri, ali i publika koja je napokon pokazala da postoji itekako živ interes za ovakva događanja. Zbog svega toga jedva čekam sljedeću godinu i njegovo novo, sedmo izdanje. Čak i da ne nadmaši ovo, i dalje ima realnu šansu biti bolje od većine drugih festivala.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari