Izvještaj – SuperUho festival: Drugi dan uz folk rock, avangardu i nove nade
Jučerašnja druga večer SuperUho festivala bila je rezervirana za istančan odabir izuzetno kvalitetnih izvođača strane, ali i domaće scene. Jedna od onih večeri kada je line up toliko briljantno posložen da se neprekidan tok virtuozne glazbe sljevao s manje na veću pozornicu tvrđave sv. Mihovila. Uzevši u obzir cjelokupni postav ovog festivalskog utorka, imali smo još jedan razlog da se prisjetimo zašto toliko volimo koncertnu selekciju organizacije Žednog Uha.
Program je, kao i jučer, počeo na šibenskoj plaži Banj. Nakon kviza i drugih Iskonovih bonus sadržaja (kao što je mogućnost odlaska na školu surfanja), prvu muzičku točku na akustičnoj pozornici odradio je nedavno oformljeni bend na našoj sceni, Cloud 68, koji nas je između ostalog iznenadio i obradom Mazzy Star te su nas tako prigodno uvukli na ostatak glazbenog programa.
Oko osam je na maloj pozornici kod ulaza u utvrdu nastupao Harp Explosion, vinkovači one man band koji kombinira usnu harmonika s digitalnim efektima. Bio je to ugodan spoj blues glazbe s daškom modernog vremena, a nastupom je zagrijao publiku za nastup jedne od glavnih zvijezda večeri, Marka Kozeleka i njegovog Sun Kil Moona.
Tribine su bile pune, a atmosfera je od samog početka bila poštena, dok je inače često čangrizav Kozelek bio dobro raspoložen i, nazovimo to tako, veselo frfljav. Osim što je nenadano otjerao fotografe od bine. Melankoličan folk rock zvuk često je kulminirao u žestokim rafalima bubnjeva, koje je publika popratila ovacijama. Osim poznatijih numera poput Carisse, odsvirali su i nekoliko numera s recentnog albuma “Universal Themes”. Što se koncert više bližio kraju, to je Mark bio emotivniji, a samim tim je i njegova izvedba postala bolja. Intimnost tvrđave ovdje se pokazala kao pun pogodak.
VVhile, shoegaze/noise dvojac iz Beograda, već neko vrijeme drži titulu najperspektivnijeg albuma regije. Njihov opus karakterizira maestralno posložen kolaž efekata, od distorzije i delayja, preko korišeanja loopera – posloživši kao minimalistički dvojac izuzetno slojevitu glazbenu pozadinu koja se stapala sa sanjivim vokalom. Bubnjar je pritom, marljivo ga prateći na svom instrumentu, u jednom momentu izvadio bass gitaru i svirao je istovremeno dok je jednom rukom lupao po bubnju. A to je bilo nevjerojatno izvedeno, štoviše, majstorski. Akustika pozornice pod tribinama tu je odigrala važnu ulogu te stvarala ugodan ambijent za izvedbe njihovih stvari, mahom s albuma prvijenca.
Velikani avangarde, njemački Einsturzende Neubauten predvođeni karizmatičnim i dobro raspoloženim Blixom Bargeldom, sinoć su transformirali još jednu večer na tvrđavi iznad grada u nešto posebno. Sama pojava benda i instrumenata kojima rukuju kod većine posjetitelja je izazvala očigledno divljenje. Od prvih teških industrial taktova pa sve do samog kraja nešto laganijeg karaktera, sva su lica bila uperena prema pozornici kojom je Blixa suvereno vladao. Za razliku od konvencionalnijih bendova čiji se scenski nastup svodi na divljanje po pozornici i ostale već isprobane “tehnike”, Einsturzende Neubauten su dovoljno karakterno impozantni na prvi pogled da nema nikakve potrebe za animiranjem publike. Doduše, razne perkusije sastavljene od sifona, vodoinstalaterskih cijevi te otpadnog metala sigurno nisu na odmet. Koncert je bio ispunjen numerama iz različitih faza njihove plodne karijere, a veliko iznenadjenje je bila nadasve impresivna izvedba Haus Der Luge. Toliko je bila upečatljiva da sve HD live snimke na internetu blijede iz sjećanja u usporedbi s ovom izvedbom. Realno, ne postoji loš trenutak na ovom koncertu. Blixina (ne)vesela družina možda jest u već u poznim godinama, no to nikako ne utječe na njihovu sposobnost da odrade odličan koncert.
Drugi stage festivala ugostio je mlade kanadske nade Ought. Da su zaista mlade nade, potvrdila je činjenica da se na njima okupila dosta obožavatelja što je poprilično impresivno s obzirom na činjenicu da im je debi izdan tek prošle godine. Uz male tehničke poteškoće, nastup je ponešto kasnio, no dečki se nisu dali pokolebati te su počeli prašiti svoju žestoku kombinaciju indie i post-punk glazbe koja je prvih nekoliko pjesama bila zavodljiva i plesna da bi se polako rastočila i postala monotona te generična. Usprkos tome, dečki su odradili zabavan koncert na kojem su predstavili nešto drugačiji zvuk nego na studijskim snimkama.
Zatvaranje večeri na istoj je pozornici pripalo Pridjevima, domaćem psihodeličnom bendu koji je već prvim, prošlogodišnjim albumom poharao scenu. Sinoć su ponovno osvojili publiku svojom hipnotičkom izvedbom koja je zvučala kao pomaknuti,bizarni soundtrack animrane Čudesne šume ili Čarobnjakovog šešira. Dvoglasje Nine Romić i Ivane Picek preplitalo se s psycho-blues glazbenom pozadinom predvođene skladateljem i tekstopiscom Dinom Santalezom, a pomogli su tu i drugi instrumenti. Melodijski šaroliko, instrumentalno bogato i hipnotizirajuće, od skladbi kao što su Ako je ili Lucifer i ja. Lijep, gotovo filmski završetak drugog dana festivala.
U svakom slučaju, ugodna večer pod zvjezdama u Šibeniku, a nadamo se da će i treća proteći ovako dobro s obzirom na izvođače koji će ubrzo zauzeti pozornicu.
