Izvještaj – The Killers u Amsterdamu: Mr. Brightside večeras neće nastupiti
Ni vremenske neprilike (a pritom prvenstveno mislim na slične vremenske uvjete koji Hrvatskom haraju zadnjih dana u kombinaciji s biciklom kao prijevoznim sredstvom) nisu zaustavile desetak tisuća ljudi koji su u srijedu u večernjim satima pohrlili u amsterdamski Ziggo Dome kako bi vidjeli i čuli popularni američki sastav The Killers. Jedine rado viđene ubojice, predvođene šarmantnim Brandonom Flowersom, stigle su u Amsterdam u sklopu turneje Wonderful Wonderful World Tour kojom promoviraju svoj istoimeni peti studijski album objavljen u rujnu prošle godine. Relativno kratkim koncertom prošetali su kroz svoj dosadašnji opus, a setlistom iznenadili (a rekla bih i naljutili) dobar dio nizozemske publike.
Goedenavond, Amsterdam!
Nešto iza 21 sata na ekranima postavljenim na pozornici počele su se prikazivati projekcije naslovnice posljednjega albuma, a vrlo brzo se na opću radost (inače relativno rezervirane) publike ukazao i sam Flowers s ostatkom svog pozamašnog sastava. Osim što se tijekom koncerta vrlo vješto prebacivao s basa na klavijature i pritom pjevao, Brandon je vrlo spretno na samome početku pozdravio okupljenu publiku na sasvim pristojnom nizozemskom. Osim što je (vjerojatno) jezik na kojem se obraćaju na početku u svakome gradu različit, teško je izdvojiti još puno distinktivnih obilježja nastupa. Run for Cover, pjesma s posljednjeg albuma, ta je kojom počinje svaki koncert ove turneje. Teško se pritom oteti dojmu da za glavninu obožavatelja zabava počinje tek s pjesmom broj dva, Somebody Told Me, hitom s albuma “Hot Fuss” od čijeg je objavljivanja prošlo sad već skoro četrnaest godina, a koji je, što se hitova tiče, i dalje ono najimpozantnije što su Killersi napravili u svojoj karijeri.
Ad hoc bubnjarice i konfeti
For Reasons Unknown na istoimenu su pjesmu dovedene dvije djevojke iz publike koje su se pridružile Ronnieju Vannucciju na bubnjevima (igra je riječima ovdje upotrijebljena zbog igre same, bio je to zapravo simpatičan trenutak). Na glasniju je reakciju publike naišla Human s “Day & Age” praćena projekcijama na videozidovima, a vokalno se dojmljivom pokazala Rut u kojoj gotovo glavnu riječ vode izuzetno uigrane prateće vokalistice. Treba reći i da tijekom cijele ove turneje Flowersa i Vannuccija ne prate Mark Stoemer i Dave Keuning koji su uzeli pauzu, već na basu svira Jake Blanton, dok se gitare primio Ted Sablay. U setu se našla i Miss Atomic Bomb s “Battle Born”, a nizozemsku je kazališnu publiku najbliže stadionskoj atmosferi dovela All These Things That I’ve Done sa svojim sing-along stihom “I got soul, but I’m not a soldier”.
(Ne)ugodan faktor iznenađenja
Svatko malo upućeniji u rad Killersa teško je mogao biti jako iznenađen odabirom pa čak i redoslijedom pjesama izvedenih na koncertu. Činjenica je naime da bend tijekom cijele turneje svira gotovo identičnu setlistu (uz tek jednu do dvije pjesme iznimke), ali faktor iznenađenja ipak nije izostao. Daleko najpoznatija Mr. Brightside nije odsvirana iliti gospodin optimistični nije napustio svoj kavez u Amsterdamu. Od predviđenih su 21 pjesama odsvirane njih 19 (s tim da je i Romeo and Juliet, obrada Dire Straitsa, posve neopravdano i bespotrebno skraćena na jednu strofu i refren). Kako i zašto? Opcija A je ta da se bendu jednostavno nije dalo jer publika stvarno nije bila pretjerano euforična niti uporna u pokušaju da se bend vrati na još jedan bis. Opcija B upućuje na upalu grla koju je Brandon zaradio, a koja je primorala i organizatore koncerta u Luxemburgu da isti odgode za još nepoznati datum.
Opcija C u priču uključuje grupicu u publici koja je od početka koncerta skandirala “Mr. Brightside, Mr. Brightside”, a kojoj je onda Brandon sarkastično odbrusio da “ako su došli samo zbog te pjesme, onda najbolje da je bend odmah izvede i svi idemo doma”. Dakle opcija C uključuje kratak fitilj koji se nepotrebno pali jer Mr. Brightside doista je najpoznatija pjesma koju su Killersi snimili i dio će publike uvijek biti na koncertu samo zbog nje. Istovremeno, to ne znači da je cijela publika tamo samo s tim ciljem pa je, ako je opcija C točna, potpuno besmisleno “kažnjavati” svu onu ostalu publiku koja jednako uživa u Rut, Read My Mind, The Man ili The Calling (a koja je isto ispala iz repertoara zbog odluke da se cijeli koncert skrati). Kako na kraju podvući crtu i donijeti neki opći dojam? Daleko od toga da je bilo loše, bilo je sasvim korektno, ali od benda kao što je The Killers sam ipak očekivala više.
