Izvještaj – Dozvoljeni četvrtak #11: Večer odlične glazbe i prolaznih vokala
U četvrtak smo u Vintage Industrial Baru u finalu Dozvoljenog četvrtka imali prilike poslušati Ludovik Material, Žen i Billy Andola, što je izgledalo i zvučalo otprilike ovako.
Već na samom ulazu u Vintage činilo se kako ovo neće biti do zadnjeg mjesta ispunjen koncert, već mjesto okupljanja probranih/zalutalih. To nije nužno loš znak pa se time nisam opterećivao, a i na to utječe previše faktora. Noć prije je Mangroove/Chui/Kozmodrum bio na istome mjestu pa je možda ispucao kvotu posjetitelja za radni dio tjedna. No da ne duljim.
Večer su otvorili Ludovik Material. Nisam ih imao prilike poslušati prije i teško da ću se ponovo zateći na njihovom koncertu, ali mogu reći da su zabavni (ako ništa dinamični), iako plešu na ivici s osjećajima pretjeranosti i zamora. Zvuče kao mješavina punka, na trenutke metala i teatralnog izvođenja buke koju možete preslušati na njihovoj stranici ili Bandcampu. Posvuda su nastupali te se mogu pohvaliti pozitivnim recenzijama portala izvan regije, što je uvijek lijepo vidjeti. Iznimno energični, glasni i zanimljivi otvorili su večer uz puno vriske i, da citiram komentar Noisey-a s njihove stranice i ujedno podsjetim na sveprisutnu kampanju za rano otkrivanje raka – testisa!
Cijeli nastup bio je glasan i teško se moglo razaznati o čemu to tako uživljeno i opetovano na koljenima pjeva Tina Perić, osim na dvije pjesme na srpskohrvatskome jeziku u kojima su barem mene poprilično nasmijali uz stihove poput „ostanimo kući i gledajmo porniće“ ili opjevavanju kraljevića Marka. Zadnja skladba bila je izvedena najteatralnije i Tina je izletjela u publiku poput bijesnog psa i tražila bilo kakvu reakciju vrišteći nam u lice, što je bilo poprilično zanimljivo i malo je probudilo poprilično monoton i oskudno popunjen Vintage. Prigodan završetak nastupa i vjerojatno potpuno prirodan njima.
Nakon kratke pauze na pozornicu izlaze Žen. Zadnji album “Jantar” još nisam čuo uživo tako da sam nestrpljivo iščekivao nove skladbe i one nisu razočarale. Očekivano, otvorile su koncert s novim stvarima te su se tu našle Ja ću biti bor, Žal, Slava Raškaj, Igra protona, elektrona i neutrona, kao i pjesme s prijašnjih albuma poput Iskrenost je posebna. U duhu potonje pjesme nema potrebe da krijem koliko su me oduševile od prvog slušanja te su sigurno u top 5 hrvatskih bendova u mojoj glavi (istovremeno ni glasa o njima na Porinu, što je vjerojatno dobra stvar). Iskrenost zaista jest posebna. Vizualni moment sjajno se uklapa s audio dijelom te je njihov koncert užitak na više razina.
Zadnji album pokupio je poprilično dobre recenzije i svakako ih zaslužuje. Cjelovit, konkretan, slojevit, lijep – birajte, što god rekli o njemu poprilično je uspješno ostvarenje u okviru ovih prostora, ali i šire. Čak i dok izvode skladbe sve djeluje iznimno povezano, usklađeni vizuali, dvoglasja i međusobna komunikacija za vrijeme svirke upotpunjuju cijeli doživljaj ovoga benda. Jedino što im se može prigovoriti je kvaliteta vokala. Iako im primarna funkcija nije ostavljanje publike bez daha, već dodatno obogaćivanje pjesama, poprilično su loši. Tražio sam bolju i možda prihvatljiviju riječ, ali sve bi svodilo na sinonime za isto. Također, uživo se osjeti pomanjkanje slojevitosti sa studijske snimke o čemu treba razmisliti. I kako bi završili sendvič metodu, na “manjkavosti” ovog odličnog benda treba gledati kao prostor za napredak, samo naprijed djevojke! Nakon bisa i Slavenske bajke na pozornicu se penju Billy Andol.
Bez ikakve namjere da budem drzak, o Billy Andolu ne mogu nešto posebno napisati. Sviđa mi se ime, toliko mogu reći. Energični su i dobro pune zvučnu sliku. Sve djeluje na svome mjestu i zapravo se ne može nešto pretjerano zamjeriti. Njihova glazba mi na trenutke zvuči kao neki hibrid između izričaja Franz Ferdinanda s melodioznim gitarskim dionicama poput Two Doors Cinema Cluba. Samo po sebi nije nužno loše, ali ne obara s nogu. Barem ne večeras. Pored prethodna dva benda stvarno sam želio čuti nekoga tko suvereno vlada vokalnim sposobnostima, no to se nije dogodilo. Sasvim nerazumljiv vokal bez pretjerano zavidnih mogućnosti. To nije presudno za njihov izričaj, ali ne može odmoći da se poradi na tome. Osim toga, djeluju uigrano i suvereno na pozornici, iako ne oduševljavaju. Pjesme su uglavnom slične bez pretjeranih dinamičkih ili stilskih skokova tako da je u jednome trenutku bilo teško razlikovati jednu skladbu od druge. No sve u svemu, solidan bend koji ima dosta prostora za napredak i zvučno ime. Sretno im!
Kada bih morao nekako sumirati, večer provedena uz ove bendove bila je zabavna uz pregršt dobre muzike u opuštenoj i intimnoj atmosferi. Da ne davim i dalje o glasovnim sposobnostima izvođača koje im očigledno nisu prioritet, svakako bih zahvalio na ugodnom druženju kojemu je kumovala i uprava sa stalnim protokom rakija. Vidimo se nekom drugom prilikom i živili!
