Komentar: Kroz pojam menstrualnog siromaštva nastavlja se borba za ravnopravnost

U posljednje vrijeme vrlo često se u javnom prostoru spominje termin ‘menstrualno siromaštvo’. Termin sam po sebi podrazumijeva financijsku nemogućnost kupovine menstrualnih proizvoda za higijenu tijekom menstruacije. Pritom se misli na menstrualne proizvode poput (višekratnih) uložaka, tampona i tableta protiv bolova.

Činjenica da postoji i menstrualni oblik siromaštva trebala bi biti dovoljna da se ono smanji ili iskorijeni budući da je higijena temeljno ljudsko pravo. Nažalost, dugi niz godina politike se ne bave ovim problemom sve do nedavno kad je menstrualno siromaštvo postalo aktualnije u medijskom prostoru. No, znamo li uopće što je to menstrualno siromaštvo u punom smislu?

Porez na bivanje ženom

Osnovno znanje o menstrualnom siromaštvu odnosi se na prvotnu asocijaciju koju pojam podrazumijeva sam za sebe, a to je nedostupnost menstrualnih potrepština, odnosno financijska nemogućnost kupovine istih. Međutim, pojam podrazumijeva brojne druge probleme koji vidljivi na prvu, a odnose se na druge oblike siromaštva.

Menstrualno siromaštvo podrazumijeva više različitih siromaštava, odnosno nemogućnosti kad je u pitanju menstruacija. Prvo siromaštvo odnosi se na nedostupnost menstrualnih potrepština poput uložaka, tampona, menstrualnih čašica, tableta protiv bolova i slično. Glavni problem je u porezu na menstrualne potrepštine koji iznosi 25 % što je treći najveći porez na robu široke potrošnje u svijetu. Visoka stopa PDV-a diže cijene menstrualnih potrepština u nebesa kad bi ona realno mogla i trebala biti niža budući da su te potrepštine osnovne higijenske potrepštine, a ne luksuz ili nešto bez čega se može. Osim toga, menstrualne potrepštine trebale bi i mogle bi biti besplatne. Time bi se iskorijenilo menstrualno siromaštvo pa tako brojne djevojke i žene iz siromašnih obitelji ne bi morale koristiti toaletni papir umjesto uložaka jer si uloške financijski ne mogu priuštiti.

Izmišljanje tople vode ili pravo na toplu vodu?

Drugo oblik siromaštva koji se podrazumijeva pod menstrualno siromaštvo jesu neadekvatni higijenski uvjeti. Menstrualna higijena odnosi se na higijenske uvjete kod kuće, na poslu, u osnovnim i srednjima školama te na fakultetima koji (ne)omogućavaju održavanje menstrualne higijene te potiču stigmu i sram povezan s menstruacijom. Higijenski uvjeti znače dostupnost toploj vodi, sapunu, toaletnom papiru, košu za smeće i ostalim uvjetima koji svim ženama omogućavaju i osiguravaju uvjete za osnovnu higijenu pa onda i održavanje menstrualne higijene.

Treći oblik siromaštva je stigmatizacija menstruacije. Nažalost, menstruacija je u 21. stoljeću i dalje tabu tema zbog čega uz sebe nosi i menstrualnu stigmu, odnosno menstrualni sram. Stigma i sram događa se na dvije razine: osobnoj i javnoj. Osobna stigma i sram događa se kod osobe koja menstruira pa zbog toga dolazi do skrivanja menstrualnih potrepština prilikom odlaska na toalet, skrivanje da ima menstruaciju, nazivanje menstruacije drugim terminima poput ‘teta iz Njemačke’, ‘stvari’ i slično koji nemaju poveznicu s pravim terminima, sram i stigma kod traženja slobodnih dana zbog menstrualnih bolova zbog čega se izmišljaju drugi razlozi, sram i stigma od otvorenog razgovora o menstruaciji i menstrualnim tegobama u društvu i tome slično. Javna razina stigme i srama odnosi se na nerazumijevanje i osuđivanje okoline prilikom menstrualnih tegoba zbog čega je razgovor o istom i dalje tabu.

Androcentrizam vs. priznavanje menstrualnih tegoba

Četvrti oblik siromaštva je neznanje o menstruaciji i menstrualnim tegobama kao i nepoznavanje različitih oblika menstrualnih potrepština. Naime, važnost menstrualnog zdravlja zanemarivana je kroz povijest zbog androcentrizma unutar zdravstvenog znanja i sustava širom svijeta. Koncept androcentrizam uzima muško tijelo kao normu i primjer za sve ljude što u zdravstvenom kontekstu dovodi do nevidljivosti žena, ženskog tijela i ženskog zdravlja u zdravstvenoj znanosti, politici i praksi. Najbolji odgovor i rješenje ovog oblika siromaštva je edukacija muškaraca i žena o menstruaciji, menstrualnim tegobama i oblicima menstrualnih potrepština.

Istraživanje pokazuje porazne rezultate

Udruga PaRiter je krajem 2020. godine napravila prvo istraživanje u Republici Hrvatskoj, i jedno od rijetkih u Europi, o menstrualnom siromaštvu čije rezultate možete detaljnije pogledati na linku.   

Istraživanje se odvijalo online ispunjavanje upitnika o menstrualnom siromaštvu, a upitnik su mogle ispuniti osobe koje su imale menstruaciju u posljednjih godinu dana neovisno o rodnom opredjeljenju. Upitnik je ispunilo 6084 osoba, a rezultati su pokazali zabrinjavajuće podatke:

• trećina žena u RH prisiljena je štedjeti na ulošcima jer su im preskupi
• 36,4% zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine
• više od 10% građanki RH nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale
• više od 10% njih ne može si uopće priuštiti uloške
• njih 10% bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje menstrualnih bolova
• 8,8% navelo je da ne promijene uložak/tampon duže od 6-8 sati jer si ne mogu priuštiti više menstrualnih potrepština
• 4,7% bilo je u situaciji da su morale posuditi menstrualne potrepštine od prijateljice ili nekog drugog jer si ih nisu mogle same priuštiti

Nakon dobivenih zabrinjavajućih rezultata istraživanja Udruge PaRiter u Republici Hrvatskoj, trebale bi se dogoditi brojne promjene kako bi se smanjilo i/ili uklonilo menstrualno siromaštvo. Pitanje je hoće li i hoće li institucije prepoznati ovaj problem kao dovoljno relevantan za poduzimanje mjera kako bi se svima omogućila dostojna i bezbolna menstruacija. Pitanje je treba li održavati menstrualno siromaštvo kad su rješenja za njegovo suzbijanje toliko jasna.

Važno pitanje je što mi kao društvo možemo učiniti za smanjenje menstrualnog siromaštva?

Za početak, žene bi trebale žene podržati kad je riječ o ženskim pravima i problemima pa tako i kad je riječ o svim temama vezanim za menstruaciju. Važno je govoriti otvoreno i iskreno o menstruaciji, educirati se i shvatiti da je menstruiranje zapravo odraz zdrave žene, a ne razlog za menstrualni sram i stigmu.

Za kraj, muškarci i žene trebali bi prihvatiti menstruiranje kao odraz zdrave žene, educirati se i informirati, otvoreno i iskreno razgovarati o menstruaciji čime bi se srušile negativne i nelagodne barijere o menstruaciji zahvaljujući čemu se otvara prostor za otvoren i zdrav diskurs o menstruaciji kao i svim ostalim osnovnim tjelesnim funkcijama.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.