KOMENTAR – Jesmo li pojam ljepote i dobrote usvojili već kao djeca i nosi li Disney krivicu za to?

Poimanje ženske ljepote u različitim se kulturama i religijama tijekom povijesti mijenjalo. Na žene se u patrijarhalnim društvima gledalo kao objekte koji muškarcima utažuju seksualne potrebe. Danas se takva razmišljanja još uvijek pojavljuju u pojedinim tradicionalnim društvima, no zbog povećane sveopće edukacije žene se nalaze na mnogo boljem položaju nego stoljećima prije. Ipak, sadržaji koje nam plasiraju mediji obiluju raznoraznim stereotipima koji uvelike utječu na formiranje rodnog identiteta već od djetinje dobi. Zbog propagiranja iskrivljene slike idealnog ženskog tijela mnoge žene nezadovoljne su vlastitim izgledom.

Premda smo svjesni insceniranosti sadržaja u medijima, nerijetko podliježemo njihovim čarima i vidljivo uljepšanim fotografijama poznatih manekenki, glumica i pjevačica. Taman kad pomislimo da djeca napokon mogu slobodno uživati gledajući crtiće, ovdje se pojavljuje jedna klopka o kojoj mnogi ne razmišljaju – što se zapravo prikazuje u poznatim crtićima i na koji način oni mogu utjecati na razmišljanja djece?

Indoktrinacija medija

Premda smo odrasli gledajući Disneyjeve crtiće koji su nam i danas pri srcu dragi, moramo osvijestiti činjenicu koju je, vjerujem, teško samome sebi priznati – a to je da smo odmalena indoktrinirani ne shvaćajući ono što se krije u pozadini naših omiljenih likova. Nismo shvaćali kako nam se od djetinjstva nameće kalup koji bismo trebali slijepo slijediti želimo li biti sretni i lijepi, tako suptilno i brižno upakiran u naizgled nevine dječje crtiće koji su se svakodnevno prikazivali na TV ekranima i koje nismo propuštali. Danas djeca prate identične sadržaje zbog kojih djevojčice žele biti poput princeza, a dječaci se ugledavaju na prinčeve koji svojim šarmom osvajaju djevojke. Djevojčicama se poručuje da moraju biti lijepe, a sve ostalo manje je važno. Ionako nisu predodređene da služe ičemu drugome osim da pokažu svoje uglađeno lice.

Rodni stereotipi

Dok gledamo muškarce u ispeglanim odijelima (koje si, naravno, ne peglaju sami) kako se vraćaju s posla, vidimo žene u kuhinjama s krpom i kuhačom u ruci. Uobičajeno je da je žena ta koja pere posuđe, briše prašinu i djeci sprema užinu, a muškarac odlazi na posao i o svojoj obitelji financijski skrbi. S predrasudama se tako svakodnevno susrećemo, a djeca su kao najranjivija skupina, i najpodložnija usvajanju mišljenja na temelju onoga što gledaju i čuju.

Djevojčicama se kupuju lutke koje bi trebale predstavljati svojevrsni ideal ljepote – vitke, dugih nogu, duge kose i napućenih usana, i neizostavno, polugole. Time im se poručuje da bi trebale izgledati poput lutaka kao što je Barbie, dok su dječacima najveći uzor mišićavi akcijski junaci lišeni emocija. Djevojčice su zbog društvenog pritiska sklonije razvoju poremećaja u prehrani, kao što su anoreksija i bulimija, a dječaci se bore se s autoritetom, anksioznošću te potrebom za dokazivanjem.

Disney ili kako ljudima suptilno podmetnuti stereotipe

Disney je danas najpoznatija kompanija koja se bavi produkcijom crtića i filmova te iza sebe ima bogatu povijest animiranih filmova uz koje smo odrastali. Budući da zbog velike popularnosti uvelike utječe na djecu, mnoge zabrinjava stereotipno prikazivanje ženskih i muških likova. Osim podjele na muške i ženske poslove, vidljive su i razlike u ponašanjima između muškaraca i žena, odnosno, postavlja se norma ponašanja koju bismo, sukladno spolu i rodu trebali slijediti. Promjene u prikazu likova možemo pratiti i pojavom feminističkih valova, stoga nije ni čudno da su u same početke Disneya utkane brojne predrasude.

Sadržaji prikladni nekadašnjem društvu

U Disneyjevim se filmovima rodni stereotipi pojavljuju 1937. godine, nekoliko godina nakon osnutka kompanije. Tako su muški likovi nižeg staleža najčešće prikazani kao rudari, prodavači i mornari, dok onima višeg staleža pripadaju uloge liječnica, prinčeva, vojnika i sl. Ženske se likove također dijelilo prema staležu – one iz nižeg sloja obavljale su kućanske poslove kao spremačice, sobarice i kuharice, dok su viši društveni status dosezale jedino princeze. Protagonistkinje su bez iznimaka ljepotice vitkog stasa, duge kose i nogu te krupnih očiju.

Nemaju nikakvih karakternih osobina, već su poslušne i pokorne te se uvijek drže po strani. Njih ne zamaraju društveni problemi niti ikada ističu svoje mišljenje. Uostalom, zar je ono uopće važno ako su tako ljepuškaste i nježne? U vrijeme kad su nastali prvi Disneyevi crtići položaj žene u društvu još uvijek je bio veoma upitan te je kompanija, kako bi stekla naklonost mase, odlučila stvarati socijalno prihvatljive sadržaje s kojima će se ljudi moći poistovjetiti – odnosno, koji će ženama sugerirati da je normalno biti podređena drugome.

Sukob ženskih likova kao sukob dobra i zla

Iako su nam većinom poznati dobroćudni ženski likovi, Disney je odlučio predstaviti i zlu stranu koju žena može posjedovati. Negativke su prikazane kao zlobne, starije i ružne žene koje narušavaju ljepotu i nevinost princeza. Ženama se tako pokazuje kako ne bi trebale izgledati, odnosno, kako im ne priliči ponašati se. Ljudske prednosti i mane očituju se u fizičkom izgledu, pa su tako lijepe djevojke uvijek dobre, a one ružnije zle. Naglasak se stavlja samo na glavne ženske likove, s jedne strane princeze, a s druge zle maćehe i čarobnice. Budući da je publika koncentrirana samo na sukob između dviju žena, zaboravlja na to kako sporedne ženske uloge gotovo i ne postoje. Disney žene prikazuje kao međusobnu konkurenciju – pomajke i ljubomorne polusestre često čine sve kako bi napakostile ranjivijoj glavnoj junakinji.

Moana kao primjer hrabre i neovisne žene

Ipak, u suvremeno doba predrasude su uvelike reducirane te se često prikazuju samosvjesne žene koje znaju što žele u životu i bore se za postizanje svojih ambicija. Za razliku od Pepeljuge i Trnoružice u kojima je naglasak stavljen isključivo na fizički izgled, a ostali likovi okarakterizirani su crno-bijelo, jedan od recentnijih Disneyevih crtića, Moana, ruši sve predrasude koje su se tijekom povijesti obrušile na ženski rod. Protagonistkinja Moana u duši je pustolovka koja voli istraživati svijet oko sebe i čiji je cilj spašavanje prirode od zle ljudske ruke. Negativni ženski lik, premda ipak postoji, po mnogočemu se razlikuje od zlih maćehi i ljubomornih polusestara. Suradnjom između ženskih likova zavladao je mir, što pokazuje hrabrost koju žena u sebi posjeduje. Iako se udala za princa, Moanu se prikazuje kao individualni karakter, neovisnu i samostalnu ženu koja čini sve kako bi ostvarila svoje ciljeve.

Disney je od tradicionalnog prikaza žene podređene muškarcu, polagano, ali značajno napredovao, što uvelike doprinosi rušenju rodnih barijera koje je tijekom desetljeća bez imalo zadrške propagirao. Iako bi se u 21. stoljeću ravnopravnost spolova trebala podrazumijevati, postoje mnoge rupe koje traže zakrpu, stoga bi ovakav istup poznatih produkcijskih kuća mogao imati značajnu ulogu u formiranju pozitivne slike o vlastitome duhu i tijelu.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.