novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Komentar: Ljubavni odnos šeste sezone GoT-a i njezinih gledatelja

Foto: facebook.com/game of thrones
Vrijeme čitanja: 4 minute

The night is dark and full of terrors – izbjegni sve muke spoilera i pritisni X, a ako nemaš dijagnosticiranu dotičnu fobiju, slobodno se (ne) nahodi kroz sljedeće retke.

Šesta sezona najpopularnije HBO-ove serije Game of Thrones inspirirane zbirom fantasy romana George R.R.Martina, gle čuda!, ove je godine gotovo u potpunosti bila cijepljena od svog literarnog pomagača. Tako je i Martin službeno čovjek čiji je „writer’s block“ vjerojatno najomraženiji među svim spisateljsko-dekadentnim scenarijima koji razočaravaju ili iskomercijaliziranom, ‘lišenom talenta, a željnom novca’ produkcijom ili jednostavno njenim nestankom. Ali, već su i ptice na grani čule vapaje i suze Martinovih fanova ili su pročitale što god na njegovom blogu (kojeg očito mnogo više piše nego Winds of Winter) i znale koliko je upitnika, prijedloga i pogađanja, ali i neznanja izazvala 6.sezona GoT-a zbog Martinovog gubitka kontrole nad kormilom.

Na trusnome teritoriju kakav je nastao onda kada je serija preuzela inicijativu nad proznim joj rođenjem starijim partnerom, moglo se iznjedriti svašta i ništa. Među komentarima više nisu postojali (i ne postoje) Martinovi šerifi koji nas opominju koliko i kako nam serija laže, a polako su nestale i rasprave o tome što je bolje – kokoš ili jaje. HBO je neupitno veliki igrač pa i onda kada je serija dobila priliku za svoj solo bilo je jasno da, sa ili bez Martina, Weiss i Benioff neće dopustiti da prijemčljivost GoT-a i svi oni gorko-slatki razlozi zašto ga volimo, nestanu.

Ne mogu se oteti dojmu da je upravo prepuštanje uzdi megalomanu među produkcijskim kućama kao što je HBO donijelo još veću prijemčljivost kućnog zlatnog teleta zvanog GoT, ali je i dotično gledateljsko „gutanje“ zaokrenulo prema nekom daleko primamljivijem stilu gdje će raja manje biti pogođena i izigrana (što je bila Martinova taktika), a više zadovoljena u svojim potrebama i željama. Šesta je sezona donijela tako sa sobom izrazito mnogo trenutaka koji su jednostavno rečeno – zadovoljavajući. Doživjeli smo konačan pad Ramseya Boltona i to u obliku najgledanije epizode GoT-a dosada: The Battle of Bastards. Uslišale su se molitve bogovima Interneta i Jon Snow je dignut iz mrtvih, Arya je prestala lagati samu sebe i ponovno stavila Needle oko pasa… Sezona je obilovala mnogim katarzičnim trenucima bilo da smo zbog njih trljali rukama ili puštali suze danima (#holdthedoor #hodor). Koliko me HBO mazi, a koliko je zapravo sadržaja ‘istina’, pitanje je koje mi ne nestaje iz glave; gotovo da i žalim za napornim knjiškim moljcima koji su uživali cijepidlačiti nad sadržajem serije i objašnjavati televizijskim smrtnicima koje su Weissove i Benioffove varke da nas zavedu.

Spomenuta deveta epizoda posljednje sezone (The Battle of Bastards) ogledan je primjer onoga što GoT postaje ili je možda oduvijek prikriveno bio, ali ga je kakva-takva pozadinska struktura štitila – na kraju dana GoT je serija koja uvijek iznova traži svoju gledanost.

Tako je okršaj između heroja antičkih razmjera, Jon Snowa i psihopata kojeg smo svi voljeli mrziti Ramseya Boltona, bio prije svega velebni redateljski poduhvat – snimana s pravim konjima i mnogobrojnim statistima, The Battle of Bastards je obilovala epskim kadrovima u čijem se kutku gotovo pa vidio višemilijunski slijed brojki s oznakom dolara na kraju. Tko takvo što ne bi gledao pa makar samo kao ‘eye-candy’? Sadržajno nas je ista epizoda dovela do apsolutnog emocionalnog ispunjenja uz maestralno balansiranje između pozitivnog i negativnog stanja i održavanjem napetosti koja, ma koliko god ne vjerovali u mogućnost lošeg ishoda, je uvijek postojala. Na vidjelo je izašlo sve ono što smo ikada htjeli vidjeti – Snowova neoboriva srčanost i pravednost zapečaćena u trailerskom kadru „on protiv svih“, Ramseyevo maštovito sadističko ponašanje u igri s Rickonom, spas u zadnji čas kada se čini da su sve nade propale, smrt simpatičnog sporednog lika (Won-Won, we will miss you!) i Sansina osveta koju dotična zasigurno zaslužuje kao najizmučenija mlada plemkinja u Sedam kraljevstva. S druge strane, epizoda je presijecana s pomalo jeftinim natruhama homoseksualnih simpatija između velebne Daenerys i androgene Yare koje su ujedno i izbanalizirane u opisanim im kvazi-snažnim-i-progresivnim ženskim ulogama što je djelomično pokvarilo i cjeloukupni dojam inače produkcijski hvalevrijedne epizode.

Foto: facebook.com/game of thrones
Foto: facebook.com/game of thrones

(O ovosezonskom isticanju veličine Majke zmajeva predugačkim, nerijetko umjetnim borilačko-oslobodilačkim poklicima i kadrovima u kojoj se njezina kosa vijori dok je iza nje kakav loš CGI vatre ili zmaja na kojem jaše, zahtjevalo bi esej sam po sebi kojeg bi se uistinu suzdržala ne nazvati ‘Kako je Daeneryisina nepobjedivost i moć postala naporni Weissov i Benioffov trik za gledateljstvo’)

Spomenuta nekonzistentnost strukture odnosno pomanjkanje jasne ideje oko same dramaturgije sezone, a onda i pojedinih epizoda nešto je što će si rijetko koji GoT obožavatelj htjeti priznati, ali činjenica jest da je s vremena na vrijeme nespretno slaganje priče nadoknađeno kadrovima – melemima za bolne oči i količinskom prednosti vremena emitiranja koju uživaju popularniji likovi ne bi li nas, po tko zna koji put, očarali svojim karakterom. Pored visokoproducentskog statusa kakav uživa GoT teško je ostati objektivan. Ma koliko istreniran gledatelj bio, čini se da određene satisfakcije kakve može pružiti voljena serija su toliko snažne da ni to što su prozirne ih neće mnogo umanjiti u njihovoj veličini i značajnosti. Po količini teorija fanova koje su ove sezone potvrđene s kraljicom među svima njima: R+L=J, uistinu je publika postala ta koja stvara GoT ili je jednostavno ona odavno postala bolji tj. brži autor nego što je sam Martin.

Bilo kako bilo, šesta se sezona GoTa pokazala kao dosad najuzbudljivijom i zanimljivijom, ali istovremeno i najočitijom prokazavši samu sebe kao samo još jedan produkt bogatih američkih produkcija. Naivno je bilo ikada misliti da GoT to nije, ali količina providnih trikova u eksponencijalnom je porastu. Samo finale, ponovno, potvrđuje datu tezu. Divovskim skokovima u vremenu i prostoru (koji se pojavljuju što više, a što manje opravdano) namjerno nas ostavlja na rubu stolica. Šapat Lyanne Stark na Nedovo uho i pretapanje lica djeteta tamnih očiju na ono Jona Snowa dovoljno je zakučast postupak da kreatori GoT-a ostave svoje fanove žedne na izvoru. Prešutno otvaraju i mogućnost Daenerysine ženidbe s Jonom osim ako na vrijeme ne otkriju da najvjerojatnije dijele istu krv. Sve je dato u epohalnim mrvicama, u galopu u kojem Varys čak stiže proputovati i pola svijeta!, samo da željno svakog dana guglate release date sedme sezone.

Weiss i Benioff iskazali su se kao majstori ceremonije – spojili su nespojive strane svijeta udruživši Ironbornove i Osloboditeljicu okova, okrunili su Snowa, otvorili sasvim novu sferu GoT univerzuma Branovom narativnom linijom gdje manipulacija vremenom i prostorom više nije jednodimenzionalna te usput njome donijeli najtužniji trenutak u svih šest sezona koji čak i premašuje smrt Neda Starka, Cersei je odjednom lakše voljeti nego mrziti, Sansa i Arya napokon su ono što bismo očekivali da budu… i mi smo ponovno na kraju dana ovdje – spekuliramo, nestrpljivo iščekujemo i navučeni smo, jer GoT je uistinu kao kakva droga: znaš da možda nije najbolji na svijetu, ali ne možeš mu odoljeti.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari