svi postovi autora: Lucija Klarić
Prijateljstvo jače od zakona (“4 months, 3 weeks and 2 days”, C. Mungiu)
Vrijeme čitanja: 2 minute Implicitnim pripovijedanjem Mungiu ne otkriva mnogo, kamerom se zadržava katkad na mjestima koja svojom strahovitom vizualnošću bole, a katkad nas skriva od bilo kakvog prizora da bi ponovno zadao najžešći udarac pričajući priču o prijateljstvu koje je moralo pobijediti zadatosti svojih tijela i režima koji ga je opresirao.
Nastavak koji čuva obraz originalu (“Finding Dory”, A.Stanton, A.MacLane)
Vrijeme čitanja: 4 minute ‘Finding Dory’ (U potrazi za Dorom) vjerodostojan je nastavak jedne od najvećih Pixarovih uspješnica sličnoga naslova – ‘Finding Nemo’ (U potrazi za Nemom). Iako se uvelike oslanja na uspjeh originala, uspijeva donijeti cijeli dijapozon novih šarmantnih i ikoničnih epizodnih figura na čelu s društvom iz oceanografskog instituta.
Eurofilm: Hobby shop estetika i muškarac-dijete („The Science of Sleep“, M.Gondry)
Vrijeme čitanja: 2 minute Pomoću kutija od jaja, malenih komadića celofana preostalih od pojedenih bombona i velikih količina kartona, Gondry stvara primamljivi petar-panovski ugođaj koji zahvaljujući svojoj retro/home-made estetici daje onaj posljednji, začudni šlag na tortu, nadograđen na dobroćudni, bajkoviti karakter filma.
Eurofilm: O odrastanju, svojetonazorima i što nas spaja i razdvaja („Blue is the warmest colour“, A. Kechiche)
Vrijeme čitanja: 3 minute Adèle i Emma nisu neka utabana šablona odnosa onog što se tek otkriva i onog što će ga pogurnuti na taj put, a istovremeno kao da prate sve zadane propise razočaranja u strast i prva sveobuzimajuća iskustva. Redatelj i scenarist Abdellatif Kechiche i prije svega glumački duo, Adèle Exarchopoulos (Adèle) i Léa Seydoux (Emma) uspješno ili barem zavodljivo plešu na granici očekivanog, neke tajne veze koja spaja sve ljudske doživljaje i nemogućnosti recepture ičega proživljenoga, a kamoli ljubavi.
Recenzija: Što je bilo prije – klišej ili ljubav? (“Zbog tebe”, A.Jurkas)
Vrijeme čitanja: 5 minute Jurkas je neupitno pokušao umočiti noge u zlatnu žilu kucavicu marketinga vremena i prostora i za to je iskoristio sve što je ikad pročitao ili vidio, a u krajnjoj liniji i živio, misleći kao i mnogi klinci da je baš onaj taj koji razumije te motore svijeta, neku tajnu vezu koja veže sve ljude. U pokušaju da pred kameru stavi nešto osobno i iskreno, kao i mnogo toga u Zbog tebe, stvar je ostala na pokušaju.
Radio koji je samo radio: Smrt kulturnoj kleptomaniji, sloboda Trećemu!
Vrijeme čitanja: 18 minute Kako novi mediji zamijenjuje stare tako i novi voditelji zamijenjuju stare paradigme, statistike i crna slova na bijelome ekranu postaju sporedne činjenice koje se vrlo lako mogu prešarati; Hrvatski radio i Treći program preko noći prestaju biti samima sebi interes i postaju sredstvo novog čelništva za izbacivanje i protjerivanje “nepodobnih” – zaključno s Ljubicom Letinić, jednom od rijetkih stručnjaka za radiodokumentarizam i Ivicom Prtenjačom i njegovom najslušanijom emisijom na Trećem – Jutro na Trećem.
Eurofilm: Kokoš koja je rodila neplodnog muškarca („Mænd & høns“, A.T.Jensen)
Vrijeme čitanja: 3 minute Iako Jensen vješto čuva gledatelja od zapadanja u neugodu, osjećaja gađenja ili bilo kakvog horora te ikakvog nedostižnog povišenog jezika, s svijetlim tonovima kamere i zaigrano-apsurdnim obrascima ponašanja petorke, možda više i nego kakvi drugi „ozbiljniji“ uratci koji su na sebe uzeli breme morala i genetske manipulacije te egzistencijalistička pitanja postanka i prava na isti, Muškarci i kokoši nude paletu ako ne odgovora onda barem pitanja što je kokoš, a što jaje.
Komentar: Ljubavni odnos šeste sezone GoT-a i njezinih gledatelja
Vrijeme čitanja: 4 minute Weiss i Benioff iskazali su se kao majstori ceremonije – spojili su nespojive strane svijeta udruživši Ironbornove i Osloboditeljicu okova, okrunili su Snowa, otvorili sasvim novu sferu GoT univerzuma Branovom narativnom linijom gdje manipulacija vremenom i prostorom više nije jednodimenzionalna te usput njome donijeli najtužniji trenutak u svih šest sezona koji čak i premašuje smrt Neda Starka, Cersei je odjednom lakše voljeti nego mrziti, Sansa i Arya napokon su ono što bismo očekivali da budu…
EUROFILM: Uspjeh iza kamere, a ispred? („La chambre bleue“, r.M.Amalric)
Vrijeme čitanja: 3 minute Lateći se proznog djela Georgesa Simenona koji je svojim pismom i prije privlačio francuske veće i manje majstore sedme umjetnosti, Amalric pokušava, a katkad i uspijeva isplesti fragmentirani erotični triler u kojem ono istražno pliva na površini, a erotsko se krije negdje dublje.
Eurofilm: Na rubu između fikcije i fakcije („Certified Copy“, A.Kiarostami)
Vrijeme čitanja: 3 minute Na „obroncima“ Toskane francuska će se trgovkinja umjetninama (J.Binoche) i britanski pisac, teoretičar umjetnosti (W.Shimell) zateći u vrtlogu međuljudskih silnica koje će se udomaćiti upravo i samo u njihovim tijelima čineći tako kakvo klupko nerazmrsivih konaca što ih uobičajeno spremno razdvajamo u ladice ovog ili onog tipa odnosa.
Eurofilm: Samo još jedan dan („Bazen“, C.M.Quintela)
Vrijeme čitanja: 3 minute One za koje pretpostavljamo da trebaju poseban umjetnikov tretman, ostaju samo kao figure koje bivaju u datom im prostoru i vremenu; one za koje prostor filma obično znači i podvrgnutost „dobronaklonoj analizi“, sad su samo ono što jesu. Kao što i sam Quintela izjavljuje, Bazen je, bez ikakvog prizvuka ironije, film o bazenu – meditativan, pomalo sanjiv i minimalistički obrađen.
Recenzija: Putovanje s maskom (“Maske”, B.Drašković)
Vrijeme čitanja: 3 minute Na prvu strukturno i dokumentarno klasičan u svom biografskom žanru, film ‘Maske’ Brankice Drašković je ispod te prividno jednostavne filmske površine mnogo više. On je jedna nikad propuštena metafora mnogostrukosti ličnosti i kako ona u svojim fragmentima na određenom trenutku i mjestu može, uzme li se njezin odgovarajući djelić, učiniti jednu stranicu povijesti.
Izvještaj – O statusu quo: Otvorenje 10. Festivala tolerancije („Colonia“, F.Gallenberger)
Vrijeme čitanja: 3 minute Film Colonia njemačkog redatelja Florijana Gallenbergera koji je prikazan na otvorenju Festivala tolerancije socijalni je eksperiment s happy-endom koji dokazuje da empatiju i svijest o nužnosti ljudskih sloboda nije lako uništiti i obezvrijediti (ma koliko se god vrsnim skeptikom smatrali).
Eurofilm: Konformizam ili subverzija? (“Dankinja”, T.Hooper)
Vrijeme čitanja: 4 minute Ono što je moglo biti hrabar, višeslojan i progresivan film, utopilo se u lažnoj liberalnosti zapadnjaka i postalo tek platforma za prezentaciju talentiranih, mladih glumaca (koji su usprskos svemu uspjeli hvalevrijedno iznijeti Dankinju na svojim leđima) te primamljivog svijeta umjetničkih krugova sa svim mu pripadajućim vizualnim ljepotama koje su obogatile Hooperov film.
Eurofilm: Mefistov valcer u jednom kadru (“Victoria”, S.Schipper)
Vrijeme čitanja: 4 minute Victoria je film neprekinute akcije – ne samo u pogledu kamermanskih manevara nego i same radnje gdje isprva s likovima ludujemo, potom se upuštamo u teži kriminal, zatim ponovno ludujemo na iste ritmove istog kluba te na koncu svjedočimo raspletu koji utapa jednog po jednog lika, sve osim “oslobođene” Victorije. Gledatelj je uistinu pozvan na jedan “ludi provod”.