Istaknuto
15.04.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Poslao sam nekoliko bendova upit jesu li spremni platiti mi 50 kuna za iskrenu recenziju. Čekam ponude. Čini se da nije samo jeziku svejedno.

14.04.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Glazba

Mayhem: Priča o povijesti najbizarnijeg benda na svijetu

06.03.2021. Tena Vizinger
Vrijeme čitanja: 14 minute

Već desetljećima norveški black metal čvrsto se drži na ljestvici najkontroverznijih glazbenih podžanrova. Obilježen je zbunjujućom poviješću, brzim tempom, posebnim načinom pjevanja i, kod nekih bendova, sotonističkim (ili barem suicidalnim) tekstovima.

Začetnikom ovog žanra smatra se bend Mayhem jer je prvi snimio materijale (demo „Deathcrush”) iako su tada postojali bendovi koji su dijelili njihovu ideju i zvuk. Bend je osnovao gitarist Øystein Aarseth, poznatiji po imenu Euronymous, a vrlo brzo su postali inspiracija cijeloj black metal sceni te ostavili dubok trag na glazbu općenito.

Osim glazbe, uz Mayhem, nažalost, vežemo ubojstva, samoubojstva i paljenje crkvi. Zločini članova Mayhema na trenutak su zasjenili glazbu koju su stvarali, no unatoč tome danas možemo reći da su od njih došli neprocjenjivo vrijedni albumi koji su dali temelje za razvoj potpuno drugačijeg glazbenog pravca od svega što je do tada predstavljalo metal scenu.

1984

***sve je počelo***

Bend je nastao 1984. godine kad je Euronymous, tada šesnaestogodišnji tinejdžer, sa svojim prijateljima osnovao bend zvan Mayhem. Tadašnji članovi bili su gitarista Euronymous, basist Jørn Stubberud poznatiji po imenu Necrobutcher, te bubnjar Kjetil Manheim. Inspiraciju su vukli od britanskog heavy metal benda Venom, zbog čije će pjesme Mayhem With Mercy, Mayhem sebi dodijeliti ime.

Mayhem

Izvor fotografije: Facebook.com/mayhemofficial/photos

Njihov je put krenuo slično kao i kod većine bendova. Necrobutcher je u dokumentarcu „Pure Fucking Mayhem” otkrio: „Počeli smo kao punk bend, svirali smo obrade Venoma, Motörheada te smo nakon toga počeli raditi na svojoj glazbi”. Njegov kolega iz benda, Manheim, u istom dokumentarcu, spomenuo je da su već tada htjeli stvarati glasnu, agresivnu i ekstremnu glazbu te da su bili inspirirani sotonizmom koji je uvijek intrigirao ljude. U to vrijeme za potrebe koncerata za Mayhem su pjevali Eirik Norheim „Messiah” i Sven Erik Kristiansen „Maniac”.

1987

***promjena postave koja će pisati povijest glazbe***

Mayhem se na scenu probio 1987. godine snimivši demo album „Deathcrush”, koji je bio uvod u priču o zločinačkom djelovanju pojedinih članova benda, ali i evoluciji metal glazbe. Na tom albumu može se čuti tamniji zvuk od većine tadašnjih metal izdanja sa scene. Album se vrlo brzo rasprodao, Manheim i Maniac napuštaju bend, a u priču ulazi čovjek koji promijenio black metal zauvijek.

1988

Oko Božića 1988. godine, kako govori Necrobutcher, na njihovu je adresu stiglo pismo koje je napisao Per Yngve Ohlin (nadimak mu je bio Pelle), u glazbenom svijetu poznatiji po imenu Dead, u kojem se nalazio mrtvi miš i snimka njegovog vokala. Dead je ušao u bend kao novi vokal, a na mjesto bivšeg bubnjara Manheima dolazi Hellhammer.

Pogrešno tumačenje Pellea Ohlina, stvaranje mitova oko njegove persone i lažne i nepotrebne izmišljotine potrebno je maknuti odmah na početku priče. Anders Ohlin, Pelleov mlađi brat, otkrio je da prijatelji Pellea pamte kao fantastičnu osobu s kojom je bilo zabavno provoditi vrijeme. Rekao je da mu nisu jasni ljudi koji Pellea nazivaju tihom i povučenom osobom jer je njihov bratski razgovor mogao trajati satima u izmjenjivanju tema o raju i zemlji.

„Ja sam smrtnik, ali jesam li čovjek?”

Ulaskom Deada u bend, Mayhemova glazba postaje još tamnija. Dead je bio opsjednut smrću i leševima. Anders Ohlin objasnio je kako je Pelleova opsjednutost nikla iz tragičnog događaja koji je doživio u ranijoj mladosti. Pelle je u srednjoj školi bio nasmrt prebijen od strane vršnjaka jer je bio drugačiji. Klinički je bio mrtav nekoliko sekundi, pri čemu je izrasla njegova fascinacija činjenicom da je doživio smrt.

mayhem

Dead aka Pelle (Izvor fotografije: Pinterest)

Necrobutcher ga je opisao kao kreativnu osobu koja voli crtati i pisati i koja je svu svoju tugu pretakala u tekstove pjesama koje su postale jedne od najpoznatijih Mayhemovih pjesama ikad.

Slične priče za njega ima i bivši član Manheim koji govori da je bio čudna osoba koja stvarno nije voljela živjeti. Okarakterizirao ga je kao figuru smrti, volio je smrt, želio je mirisati smrt. Dead je bio depresivan, a njegovi postupci nisu bili želja za imidžom, on je pripadao drugom svijetu.

„Everything here is so cold, everything here is so dark” – Dead, Freezing Moon

Slobodno vrijeme u Norveškoj, Pelle je kratio pišući pisma. U Italiju je slao pisma prijatelju zvanom Old Nick, koji je nedavno sva ta pisma pustio u javnost. Old Nick dao je uvid u Deadovu znatiželjnu stranu, otkrio je njegove planove za budućnost, želje da putuje i potvrdio svim Pelleovim fanovima da je on imao namjeru živjeti.

***samoozljeđivanje kao dio predstave za publiku***

Sastav Euronymous, Dead, Necrobutcher i Hellhamer Mayhemove koncerte digao je na jednu novu razinu. Dead je nosio takozvani Corpse paint, danas tipično obilježje black metal glazbenika, koji mu je davao izgled kao da je upravo izašao iz groba. Corpse paint se u sličnom stilu u glazbi koristio još od 60ih, ali ovo je bio prvi put da se korištenje boje izričito povezalo s oponašanjem izgleda mrtvaca.

„On je volio mršav izgled. Nije radio svoj corpse paint da bi izgledao fora kao Kiss, radio ga je da izgleda mrtvo. Zakopavao je svoju odjeću za nastup u zemlju, ostavio je tamo nekoliko dana kako bi poprimila miris leša. Skupljao je mrtve životinje, stavljao ih u plastičnu vrećicu i prije nastupa udisao taj miris da dobije osjećaj smrti. Bio je vrlo miran privatno, ali na sceni je bio poprilično lud” – objasnio je Necrobutcher.

Mayhemovi koncerti ostali su obilježeni Deadovim samoozljeđivanjem, pri kojem je krv tekla po publici, te donošenjem svinjskih glava na pozornice. Volio je gledati ljude kako se groze nad njegovim postupcima.

U posljednjem snimljenom dokumentarcu o norveškoj black metal sceni, „Helvete”, Necrobutcher se prisjetio Pelelovog samoozljeđivanja za vrijeme koncerata:

Čitao sam pisma i letke koje je Øystein (Euronymous) pisao. Ljudi su znali kad i gdje se moraju pojaviti za koncert. Govorio im je da će se Pelle samoozljeđivati na koncertu. Pelle je također govorio o tome kao dijelu nastupa. Øystein je bio jako uzbuđen zbog toga. Ja nisam bio za to, znao sam da je to jako glupa ideja. Otišlo je predaleko. Dao sam mu noževe koji su bili tupi samo za taj scenski dio nastupa. Naravno da s tim nije mogao otići duboko, bili su pretupi. Tad je slomio bocu Coca Cole i krenuo se rezati. Sve je krenulo nizbrdo. Izrezao se toliko jebeno duboko da je morao napustiti pozornicu. Bilo je užasno, jebemu. Øystein je mislio da je to fora, znao je da to ljudima zadaje efekt šoka. Sve to nije vrijedilo Pellea, toliko fora čovjeka. Čak i kad smo govorili o tome, meni je bilo jako glupo, Øystein ga je nagovarao da radi tako nešto. Stvari su se tu zahuktale između Øysteina i mene. Smatram da je to bilo previše bolno za Pellea.

Necrobutcherova izjava naslućuje da je u uništenju Pellea Ohlina aktivno sudjelovao Euronymous, nagovarajući i potičući ga na samoozljeđivanje i kasnije na samoubojstvo.

Mayhem

Dead (lijevo) i Euronymous (Desno), Izvor fotografije: Pinterest.com

1991

Samoozljeđivanje i sve čudniji Deadovi postupci trebali su biti naznaka da njemu treba pomoć. Nažalost, nitko od ljudi u njegovoj blizini to nije shvatio kao poziv u pomoć. Dead si je oduzeo život 8. travnja 1991. godine u mjestu Kråkstad, u kući u kojoj su se okupljali članovi benda.

Dead je Hellhammeru nekoliko dana prije samoubojstva rekao da je kupio oštri nož, na što on nije reagirao. Spomenutim nožem, prerezao si je zapešća i vrat, nakon čega je napisao oproštajno pismo (današnji tekst pjesme Life Eternal). Kratko je koračao po kući te si je život dokrajčio pucnjem u čelo iz sačmarice.

A dream of another existence
You wish to die
A dream of another world
You pray for death

– Dead, Life Eternal

Mrtvo tijelo prvi je pronašao Euronymous, koji je tijelo fotografirao. Zatim je od dijelova njegove lubanje napravio nekoliko komada nakita za “privilegirane pripadnike scene”, što je kasnije potvrđeno čvrstim dokazima.

Dead i Euronymous

Dead (lijevo) i Euronymous (desno), Izvor fotografije: Facebook.com/mayhemofficial/photos

Necrobutcher se prisjetio kako je saznao za njegovu smrt:

Bilo mi je čudno da si je odlučio uzeti život baš u to vrijeme jer je sunce konačno došlo u Norvešku nakon duge i hladne zime. Øysten me zvao zato što nije mogao ući u kuću te me pitao je li Dead kod mene. Rekao sam da nije, ali da je vjerojatno u svojoj sobi. Mislio sam otići tamo u nedjelju da vidim je li sve u redu, ali ipak nisam to učinio. Dan nakon me Euronymous zvao da je našao Deadovo mrtvo tijelo i fotografirao ga. Rekao sam mu da izbriše fotografije prije nego što se ponovo vidimo.

Manheim je rekao da ga fotografiranje tijela nije toliko razljutilo, koliko raznošenje dijelova lubanje. Euronymous je čak tvrdio da se Dead ubio zato što je black metal postao popularan, što nikako nije točno, te je njegovu smrt koristio za promidžbu benda.

U jednom je intervjuu Euronymous izgovorio „kako nije svakodnevica vidjeti leš, pa treba izvući najbolje od njega kad ima prilike”. Nepoštovanje prema Deadu svoj je vrhunac doživjelo kada je Euronymous spomenutu fotografiju, bez znanja ostalih članova benda, iskoristio kao naslovnicu Mayhemovog live albuma „Dawn of the Black Hearts”.

***sporna naslovnica***

Naslovnica albuma „Dawn of the Black Hearts” nikad nije trebala postojati. Necrobutcher je u prije spomenutom dokumentarcu „Helvete” izrazio nezadovoljstvo raspletom okolnosti:

Nikad nisam prešao preko toga. Uvijek sam bio iživciran proizvodima na kojima se nalazila ta fotografija. Ljudi koriste fotografiju u komercijalnom kontekstu. Znaju mi nekad prići na koncertu s majicom na tu fotografiju i pitati me za autogram. Želim ih stvarno srušiti dolje. Znam da to zvuči jako bezobrazno od mene.

Fotografiju najteže podnose članovi Pelleove obitelji. Njegov brat komentira: „Fotografija je postala poznata. Problem je što ljudi koji su obožavatelji, ili oni koji pišu o glazbi, gube poštovanje. Vide ikonu Deada koji je mrtav, i to je jedino što vide. Ono što ja vidim je potpuno drugačije, vidim tragičan završetak svog starijeg brata. Isto mi je kao da vidim sve njegove probleme na jednoj fotografiji. Ako postanem prijatelj s nekim na Facebooku, i oni imaju tu fotografiju na streamu, kažem samo: „Da, to je moj brat, to je najgora fotografija koju si mi mogao pokazati.”, tad mi odgovore „Oh, oprosti. Sad ću je obrisati”.

Anders poziva ljude da, ako vole Deada i njegov rad i ako poštuju njegovu obitelj, prestanu širiti najbolnije fotografije koje njegova obitelj može vidjeti.

Dead je bio pojedinac koji je tražio mir, razlog za živjeti i nečiju podršku. On to, nažalost, nije pronašao. Trebao bi ostati zapamćen po svojoj kreativnosti, novostima koje je uveo u glazbu, a ne po prokletoj naslovnici albuma. Gubitak mladog kreativnog života koji, zbog situacija u kojima se našao, nije volio život, u suštini je gubitak velikog čovjeka.

Iz oproštajnog pisma:

I belong in the woods and have always done so. No one will understand the reason for this anyway. To give some semblance of an explanation I’m not a human. This is just a dream and soon I will awake. – Dead

Per Yngve Ohlin

Per Yngve Ohlin (Pelle) aka Dead (Izvor fotografije: imgur.com)

***Otvara se Helvete***

Nakon Deadove smrti, Necrobutcher napušta bend zbog situacije s fotografijama. Mayhem snima album „De Mysteriis Dom Sathanas”, a u kasno proljeće iste godine otvara se Euronymousova prodavaonica ploča Helvete (norveška riječ za pakao) u Oslu.

„Mi smo jako željeli napraviti neko mjesto na kojem ćemo se okupljati mi i ljudi kao mi. Pokušali smo Helvete zadržati tamno koliko smo mogli, koristili smo svijeće te smo uredili zidove fotografijama albuma Venoma, Celtic Frosta… imali smo također srednjovjekovno oružje tamo, kacige, lubanje i slično”, govori Hellhammer.

Helvete je bio puno više od prodavaonice ploča. U njemu su se okupljali mladi ljudi istih glazbenih interesa, danas nama poznatiji članovi bendova: Darkthrone, Immortal, Emperor, Burzum, Ildjarn, Stid. Helvetom su se širile nove glazbene ideje, širila se scena, razmjenjivale su se kasete, promovirali su se naredni koncerti.

Helvete

Helvete (Izvor fotografije: Facebook.com/helveteofficial)

Tamo su se upoznali Varg Vikernes i Euronymous, poznanstvo je to koje je zaokrenulo scenu. Osim za druženja, Helvete je bio mjesto življenja Euronymousa, Varga, Smotha, a Faust je u njemu živio i radio. Dućan Helvete je imao određene probleme; prostor je bio prevelik (samo dio je bio iskorišten za potrebe dućana), cijena najma je bila previsoka, a svojim je izgledom privlačio medije i policiju.

Spojem navedenih problema, Helvete je ugašen 1993. godine. Ponovno je otvoren 2003. godine i dio prostora je pretvoren u muzej. Danas u Helvete može ući svatko, no nije tako bilo oduvijek.

Ljudi kojima je pripala čast da dolaze u Helvete govore kako se unutra nije moglo ući s bijelim tenisicama, hlačama bilo koje druge boje, osim crne. U dokumentarcu istog imena poput prodavaonice, jedan je sugovornik ispričao da su on i njegov prijatelj, koji je imao hudicu svog fakulteta, željeli ući u Helvete na što im je Euronymous odgovorio: „Ti ne ideš ovamo”, pokazao mu prstom prema vratima i rekao: „Ti ideš tamo!”. Svi se slažu da je Euronymous želio biti vođa pokreta pritom postavljajući, za današnje vrijeme, čudne standarde.

1992

***Nova postava Mayhema***

Euronymous je 1992. u bend doveo nova lica, Varga Vikernesa, Snorre W. Rucha i Attilu. Ulazak Varga Vikernesa predstavlja jednu novu eru za Mayhem, on je bio mlad, ali iznimno talentiran glazbenik. U tom trenutku činilo se kao da je sve bilo na Euronymousovoj strani. Imao je snažan bend, Helvete i bio je vođa zajednice „Black Circle” koja je okupljala mlade ljude koji će uskoro počiniti ozbiljne zločine.

Euronymous

Euronymous (Izvor fotografije: metal-archives.com)

Euronymousov ego rapidno je rastao. Počeo je postavljati pravila koja moraju biti zadovoljena da bi netko pripadao sceni, od kojih se ističe pravilo da članovi moraju biti sotonisti, i isticao je da je black metal glazba samo za izabrane. Jedan od onih kojima je zasmetalo Euronymousovo ponašanje bio je Varg.

***paljenje crkvi***

Varg Vikernes prvu je crkvu spalio 6. lipnja 1992. godine u šest sati ujutro. Objašnjenje za svoje postupke Varg je dao na svom YouTube kanalu koji je, dok čitate ovaj članak, već ugašen. Naveo je da mu je glavna motivacija za to bio „kršćanski nacionalizam jer, kako mi svi znamo, kršćanstvo je imigrantska religija, baš kao islam te Norvežani generalno nisu kršćani”.

Objasnio je kako su se brojne crkve nasilno izgradile na područjima njihovih nekadašnjih paganskih svetišta, u namjeri da se ta ista paganska svetišta ne podižu ponovno. Takvim činovima, prema njegovim riječima, ugašena je njihova kultura i znanje o njoj. Varg se pitao kako bi se mogla provesti arheološka istraživanja nekadašnje kulture ako se povrh mjesta gdje su nekad bila svetišta – nalazi crkva. Odgovor si sam daje zaključkom da je nemoguće istražiti bilo što o norveškoj kulturi zbog građevina „hebrejskog štovanja idola”. On se želio riješiti stranog kulta i pokazati nezadovoljstvo njime.

mayhem

Scena iz filma “Lords of Chaos”

U dokumentarcu „Until the Light Takes Us” kršćanstvo naziva „židovskom sektom”. Što se tiče motiva black metal scene za paljenje, govori da su imali želju prezirati „taj strani imperijalistički antieuropski kult koji je došao s Bliskog Istoka”, a najbolji način za to bio je spaljivanje crkvi.

Važno je spomenuti da Varg nije bio jedini koji je palio crkve, no njegov motiv nije bio rast imidža black metala, za razliku od drugih koji su u to vrijeme palili crkve.

Tvrdi da je Euroymous crkve palio samo zbog imidža te je htio da ljudi misle da je ekstreman, a u stvarnosti nije bio. Danas smatra da je kršćanstvo razorno za našu kulturu i naš identitet. Varg je, iako tvrdi da nije bio zaslužan za spaljivanje svih crkvi, preuzeo odgovornost za taj postupak te odslužio dodijeljenu zatvorsku kaznu. Nama šalje poruku da nije sve crno – bijelo kako se čini na papiru.

***Faust počinio ubojstvo***

Bubnjar benda Emperor, Bård Guldvik “Faust” Eithun, i član tadašnje norveške black metal scene, 21. kolovoza 1992. godine u Lillehammeru počinio je ubojstvo. Od njegove ruke stradao je Magne Andreassen.

Faust je tvrdio da se vraćao kući iz puba, a Andreassen ga je pratio zbog želje za seksom. Pristao je na to, odveo ga u šumu kraj grada i mu tamo zadao 37 uboda nakon kojih je Andreassen umro. Mediji su pretpostavili da je bio motiviran sotonizmom, fašizmom i homofobijom, ali je Faust to opovrgnuo. Ležao je u zatvoru devet godina i četiri mjeseca zbog ubojstva čovjeka.

„Podižemo sve na višu razinu”

„Htio sam napraviti nešto više.  Dao sam intervju za novine. Rekao sam da mi stojimo iza paljenja crkvi, a novinar je, umjesto da je napisao što sam rekao, krenuo na policiju i ja sam bio uhapšen”, prisjetio se Varg.

mayhem

Varg Vikeres (Izvor fotografije: villagevoice.com)

Svi su mediji tada pisali o njima, nazivajući ih sotonistima, što, prema Vargovim riječima, nikad nisu bili. Anonimni svjedok je u dokumentarcu „Until the Light Takes Us” rekao da je Varg time stvorio brutalni imidž za sebe i svoje prijatelje. Policija je Varga krivila za paljenje crkvi, čak i onih koje nije spalio, jer je ostale nagovarao na takve postupke.

Indirektnom promocijom sotonizma mediji su stvorili suprotan efekt. Djeca su počela crtati sotonističke znakove i pisati različite natpise po zidovima.

1993

***Novi zločin i kraj jedne velike ere***

Euronymousov život završio je 10. kolovoza 1993. godine u Oslu. Bio je ubijen od strane člana svog benda, Varga Vikernesa. Detalje o njegovoj smrti Varg je iznosio na različitim mjestima, a posljednji je video na prije spomenutom YouTube kanalu. U ovom ćemo se tekstu držati Vargovih riječi iz dokumentarca „Until the Light Takes Us”.

Da se već i prije ubojstva znalo da između Varga i Euronymousa nešto ne štima, potvrdio je Hellhammer koji je rekao: „Euronymous je izjavio da Varg stvarno mora umrijeti, Varg je rekao da on mora ubiti tog kretena (Euronymousa). Ja sam im rekao da mi je svejedno, nek oni to riješe međusobno.”

Euronymous je imao plan na koji će način ubiti Varga, koristit će elektrošoker, odvest će ga šumu, mučiti do smrti, sve to snimati i objaviti. Navedena informacija došla je do Varga, koji je sve to shvatio ozbiljno.

„Ako govoriš nešto takvo samo određenoj skupini prijatelja, kako da ja to ne shvatim ozbiljno?”
– Varg Vikernes

Necrobutcher je također komentirao situaciju riječima: „Euronymous je često slao prijetnje smrću, ali nikad nije bilo ničega iza toga. Kad šalješ takve prijetnje osobi kao što je Varg, moraš biti svjestan da bi on to mogao ozbiljno shvatiti, što i jest. Kad bih ja bio u istoj situaciji, sjeban s novcem, i ja bih bio razočaran. Ne osjećam ništa loše prema Vargu iako je Euronymous bio dobar prijatelj.”

Prijetnje smrću nikle su zbog ugovora između Burzuma (Vargov projekt) i Euronymousove izdavačke kuće, Necrobutcher govori da je Euronymous Varga „sjebao za novac i prava, nakon čega mu je rekao da on posjeduje sljedeća četiri Burzumova albuma, pritom se pogrdno smijući.”

Varg Vikernes

Varg Vikernes (Izvor fotografije: Pinterest)

Vargove sumnje na Euronymousu želju da ga ubije postale su jače nakon što mu je Euronymous poslao pismo u kojem ga moli da ostanu prijatelji. „Zašto on želi biti moj prijatelj? Nije li to možda izlika da mi se približi?”, komentirao je Varg.

Jedini pravi razlog slanja pisma bio je ugovor između Burzuma i njegove izdavačke kuće, gdje je Euronymous tražio da se pri potpisivanju ugovora fizički nađu. Varg nije čekao, sjeo je u auto i krenuo za Oslo.

Varg o posljednjem susretu s Euronymousom:

Došao sam k njemu oko tri ili četiri sata ujutro kad je on spavao, rekao sam mu da otvori vrata, što je i učinio iako je imao plan da me ubije. Kad sam došao u apartman, on je počeo paničariti jer je znao da sam agresivan, a da možda znam njegov plan da me ubije. Udario me nogom u prsa nakon čega sam ga bacio na pod. Nisam očekivao da će me napasti u tom trenutku. Bio je na podu neko vrijeme, nakon toga je ustao i krenuo po nož u kuhinju, nakon čega sam pomislio „ako će on imati nož, i ja ću imati nož”. Zaustavio sam ga da uzme nož te je krenuo u dnevnu sobu po pušku kojom se Dead ubio i elektrošoker.

Kasnije se ispostavilo da ništa od toga nije imao u sobi, ali ja sam vjerovao da jest. Pratio sam ga, a on je umjesto u dnevnu sobu, krenuo trčati po stepenicama, a ja sam ga odlučio ubosti. Prijatelj je bio sa mnom, gitarist Mayhema, on je bio iznenađen, a ja sam čekao jer nisam znao kako će reagirati. I on me mogao napasti, možda su to oni planirali, malo sam bio paranoičan u toj situaciji. Øystein je bio na podu, slomio je lampu pa je bosonog hodao po staklu. Prijatelj koji je bio sa mnom je protrčao kraj mene, znao sam da on nije dio ovoga, pitao me je li sve u redu i otišao. Sjetio sam se da ima moje ključeve od auta, a ja sam bio sav krvav. Øystein se digao s poda i napao me ponovo. Ubo sam ga u glavu nakon toga, a on je umro iste sekunde. Zvao sam prijatelja da mi da ključeve od auta te smo krenuli prema doma.

„The only negative thing about murder is that when you kill someone, they can no longer suffer.” – Varg Vikernes

Nož zabijen u Euronymousovu glavu bio je toliko dubok da je Varg, da bi ga izvadio, morao koristiti nogu. Varg je gotovo odmah bio glavni osumnjičenik. Za ubojstvo Euronymousa i spaljivanje triju crkvi na području Norveške u razdoblju od 1992. do 1993. godine (Fantoft Slave Church, Storetveit Church i Skjold Church), Varg je dobio tada najveću moguću zatvorsku kaznu u Norveškoj, u trajanju od dvadeset i jednu godinu. Na slobodu je pušten uvjetno nakon odsluženih šesnaest godina, a danas sa ženom i djecom živi u Francuskoj.

Teška priča izvlači težak zaključak

Norveški black metal postao je inspiracija redateljima, piscima, glazbenicima i brojnim drugim umjetnicima. Izvukao je ono pozitivno i negativno iz obožavatelja black metala, nekoga usrećio, nekoga rastužio.

Zločini bivših članova benda Mayhem i članova zajednice „Black Circle”, ni na koji način se ne smiju glorificirati, uljepšavati, slaviti, ili promovirati, ali također ne bi trebali ostati zaboravljeni. Zvuči banalno, ali na greškama ovih tinejdžera, koji nisu znali što rade, mogli smo naučiti da igra ponekad ode predaleko i da trebamo znati kad reći dosta. Black metal nam je pokazao u koje krajnosti može sezati, izvukli smo nešto iz toga te tu stali.

Mayhem danas još uvijek nastupa, stvara i ostaje živi podsjetnik na vremena ispunjena brojnim pogrešnim odlukama. Bend djeluje u nekoj drugoj postavi, za neke druge klince koji znaju razliku između onog što je ispravno i onog što nije.

 

 

/Ovaj sadržaj objavljen je u edukativne svrhe te ni na koji način ne služi kao promidžba kriminalnog djelovanja, nasilja bilo kakve vrste ili diskriminacije. Citati, izjave i komentari iz teksta ne predstavljaju stavove uredništva i ostatka redakcije./

(Visited 208 times, 84 visits today)

Komentari