Trzači tvrdih žica: Upoznajte izvrsne domaće basiste
Ziherova se serija članaka o izvrsnim glazbenicima, u kojoj su već gostovali gitaristi i bubnjari, sad već ozbiljno puni kvalitetnim instrumentalistima, a danas im točku na i dodaju basisti – majstori trzalačkog instrumenta koji je neizostavni dio skoro svakog benda.
Bas gitara posebno je važan instrument jer, uz bubanj, drži ritam pjesme te svakoj skladbi daje posebnu punoću koja bez basa ne bi postojala. Basisti su, samim time, vrijedan i nezamjenjivi dio svakog sastava, a u moru trzača tvrdih žica svojim se sposobnostima odvajaju četvorica. Oni su Zoran Ernoić, Roko Nikolić, Ivan Mioč i Nenad Gajić. Ovi odlični domaći basisti su nam dali mali uvid u svoj svijet sviranja.
Zoran Ernoić
Dob: 34
Godine sviranja: 20
Glazbeno obrazovanje: nikakvo, sam svoj majstor
Predstavi se publici.
Zdravo svima, ja sam Zoran Ernoić, basist u bendovima Cold Snap i Keops. Kroz godine sam prošao svirke od najlošijih rupčaga do najvećih europskih festivala. Dan danas mi je gušt sjesti u kombi i s dobrom ekipom iz benda krenuti do mjesta gdje još nismo bili.
Kad si krenuo svirati bas gitaru i zašto? Koji je basist najviše utjecao na tvoj glazbeni razvoj u ranijoj dobi?
Jedan sam od onih koji su se konvertirali s gitare na bas. Krajem osnovne škole sam počeo svirati gitaru i tamo negdje početkom 2004. sam se intenzivno družio s ekipom koja je pokrenula Cold Snap jer je pola članova bilo i u mojem tadašnjem bendu Microwaving Thru Head. Imali su problem s basistom pa sam ja uletio da ga zamijenim i tu se rodila moja ljubav prema bas gitari. U to vrijeme sam bio zaluđen s Iron Maidenom, pa je samim time i Steve Harris bio moj najveći uzor, ali s vremenom, kako sam slušao brdo različite glazbe, se lista uzora počela povećavati i ja sam postepeno počeo napredovati sa svirkom.
Koliko si vremena provodio vježbajući u početku, a koliko vremena sada provodiš vježbajući? Što ti je bilo najteže svladati prilikom sviranja bas gitare?
Kroz srednju školu sam svirao po četiri ili pet sati dnevno, imao sam brdo slobodnog vremena i glavne zanimacije su mi bile sviranje i video igre. Sad se ploča okrenula, posao mi uzima većinu vremena pa se vježbanje svodi na probe s bendovima kroz tjedan i povremene rijetke trenutke kada prije spavanja uhvatim bas ili gitaru i sviram.
U početku mi je najteže bilo pohvatati osnove, kako se grade ljestvice i akordi – s obzirom na to da nisam išao u glazbenu školu sve vezano uz glazbenu teoriju mi je bio problem. Sad mi je glavna zanimacija kod vježbanja doma popunjavanje rupa u glazbenom znanju i ispravljanje grešaka na koje kao klinac ne obraćaš pažnju.
Opiši sebe kao basista u jednoj rečenici.
Mirna i povučena osoba koja potpuno promijeni osobnost kada stane na stage.
Koji savjet bi dao mladim basistima koji tek kreću sa sviranjem?
Smanjite očekivanja u početku jer će vam svaki uspjeh biti slađi i svaki neuspjeh manje bolan.
Što bi volio ostvariti na glazbenom polju u bližoj budućnosti?
Novi album Keopsa je spreman za izdavanje pa bih jako volio da se izlazak poprati s turnejom po Europi, a nadam se da ću se opet uskoro naći na pozornicama ljetnih festivala.
Roko Nikolić
Dob: 32
Godine sviranja: 16
Glazbeno obrazovanje: osnovna glazbena škola za klasičnu gitaru / samouk
Predstavi se publici.
Bok, zovem se Roko Nikolić, iz Zagreba sam. Sviram bas i pjevam u heavy metal bendu Flesh. Publika me još poznaje po (nažalost) ex bendovima F.O.A.D i Animal Drive.
Kad si krenuo svirati bas gitaru i zašto? Koji je basist najviše utjecao na tvoj glazbeni razvoj u ranijoj dobi?
Krenuo sam svirati sa 16 godina i to zato što su svi iz benda birali instrumente prije mene pa je meni ostao mikrofon i bas.
Na mene su najviše utjecali Joey DeMaio iz ManOwaR-a i Billy Sheehan. Joey ima unikatan pristup soundu i sviranju basa, prepoznatljiv je, pun drive-a, svira s mudima i beskompromisno šreda. To mi je ujedno i najdraži bend, pa je nekako skupa s tim došao i on u paketu. Billy je, kao što svi znaju, šred životinja, a ja sam uvijek naginjao takvom stilu sviranja. Nije me previše zanimalo slappanje i funk đir (iako cijenim), jednostavno sviram ono što slušam.
Koliko si vremena provodio vježbajući u početku, a koliko vremena sada provodiš vježbajući? Što ti je bilo najteže svladati prilikom sviranja bas gitare?
Na početku sam vježbao izuzetno puno vremena. Zapravo sam samouk na basu iako imam glazbenu osnovnu školu, što u tehničkom smislu nije bilo od pomoći (ali je za sluh). Što je bilo najteže? Iskreno, više nemam pojma. Vjerojatno istraživanje što funkcionira, a što ne.
Sad više ne vježbam; vodim se geslom starog šefa J. Malmsteena:„I don’t practice. I just play.”.
Opiši sebe kao basista u jednoj rečenici.
Thunder and Lightning.
Koji savjet bi dao mladim basistima koji tek kreću sa sviranjem?
Sve informacije su na internetima. Gledaj što i kako ti sviraju idoli, istražuj, isprobavaj i bit će to okej.
Što bi volio ostvariti na glazbenom polju u bližoj budućnosti?
Volio bih zauvijek nastaviti svirati sa svojim dečkima, gdje god nas to odvede. Radimo to prvenstveno iz ljubavi i zbog sebe, sve ibera je dobrodošlo.
Ivan Mioč
Dob:37
Godine sviranja: 20
Glazbeno obrazovanje: samouk
Predstavi se publici.
Moje ime je Ivan Mioč. Sviram bas gitaru i sudjelujem u raznim projektima. Trenutno aktivni bendovi u kojima sviram su Killed a Fox i novooformljeni Kozjak. Volim prvenstveno metal kao žanr odrednicu, ali ne mogu reći da ne postoje dobre pjesme drugih žanrova i da pjesma nije dobra samo zato što je pop ili nekog drugog žanra. Na kraju dana dobroj pjesmi ne treba ni studio izvedba ni perfekcionizam, već samo dobar spoj emocija, teksta i ritma koji stvara neku magiju za koju nema recepta. Možda je zato i samo stvaranje autorskih pjesama tako zanimljivo.
Kad si krenuo svirati bas gitaru i zašto? Koji je basist najviše utjecao na tvoj glazbeni razvoj u ranijoj dobi?
Krenuo sam svirati bas gitaru u srednjoj školi, oko 1999. godine, a možda i koju godinu ranije (prvi bas Jolana koja je koštala 50 maraka, kaos). Zašto? Nisam siguran je li to bila prvotna vizija nas četvorice kompića s kvarta da oformimo bend pa smo se svaki odlučili za jedan instrument ili je to bila sama fascinacija basonjom iz Metallice, Cliffom.
Da odmah odgovorim na sljedeće pitanje – da Cliff Burton iz Metallice me je u to vrijeme, kao klinca koji završava osnovnjak i upisuje srednju, fascinirao. Njegovo ponašanje na bini koje je, kad danas gledam, dosta odredilo i samo moje ponašanje na bini bilo je nenormalno zanimljivo. Općenito se kod mene budi zanimanje za prezentiranje glazbe kroz bend. Dok sam gledao kako to tada poznati bendovi rade u meni se stvarao nekakav stav da je to ono što bi mogao raditi, tj. formirati se oko toga. Sad, 20 godina kasnije, pišem odgovore na vaša pitanja.
Znam da sam nakon pet, šest možda i deset svirki skužio da postoji nekakav poseban vibe dok sviram s ekipom na bini. Za to nema recepta, jednostavno sve u sekundi klikne i samo krenemo. Tada nema zaustavljanja, a osjećaj je valjda usporediv s teškim drogama (nije da ih koristim). Ta sama bina daje ti priliku da isto tako izbaciš tu neku pozitivnu, a bogme i negativnu energiju da se, kako ja to kažem, iznuliraš. Normalno je da nećeš stati pred ljude i iz čista mira derati im se u lice, ali dok si na bini to je jedan drugi svijet gdje se miks emocija u samoj pjesmi isprepliće s nastupom i valjda taj dio toliko meni paše da bi ubijao bas dokle god fizički prsti mogu udarati po žicama. 🙂
Koliko si vremena provodio vježbajući u početku, a koliko vremena sada provodiš vježbajući? Što ti je bilo najteže svladati prilikom sviranja bas gitare?
Vježbao sam, naravno, u počecima svakodnevno, a sada ne bi to nazvao vježbanjem, više je to guštanje. Primiš instrument i sviraš, pa skužiš da imaš nešto zanimljivo i snimiš. Sutra ili za koji dan preslušaš opet, vidiš da l’ ima tu vajde i ideš dalje.
Najteže mi je savladati sve. Dan danas imam borbe sam sa sobom s učenjem nekih teorija koje bi trebao znati kako bi proširio svoj pogled na instrument, ali i zato da bi mogao lakše komunicirati s drugim glazbenicima. Instrument, kao i sve drugo, barem oko mene, funkcionira u smislu uloženog – dobivenog. Ako se nisam pripremio i uložio određeno vrijeme koje znam da mi je potrebno, onda mogu očekivati i da moja izvedba neće biti na potrebnom nivou.
Opiši sebe kao basista u jednoj rečenici.
Polulud na bini, dajem sve, 100 % ili nikako!
Koji savjet bi dao mladim basistima koji tek kreću sa sviranjem?
Samo baaas, što više basa i samo sviranje! Ne opterećujte se kritikama i savjetima drugih, ako to osjećate sve će ostalo doći trudom i radom. Pratite svoju intuiciju i pičite – nema tu neke znanosti. Ako hoćete jammati, svirati – tu sam, samo se javite!
Bright is the sky in the deepest ocean!
Što bi volio ostvariti na glazbenom polju u bližoj budućnosti?
Pa za početak uspjeti napokon doći do te Engleske u desetom mjesecu i odraditi tour s Foxima. Ova korona nas je fino zajebala. Osim toga, svirati što više i sudjelovati u što više autorskih projekata te raditi ono što volim. Samim stvaranjem nove glazbe ide i prezentiranje iste publici, a ako se mene pita nema boljeg, nego kad se napravi dobar vibe na bini s bendom. Ta neka energija između dvoje, troje (ili koliko već) ljudi u bendu koja se prenosi van prema publici, a ta ista publika to vraća nazad, mislim da nema boljeg od toga. Tu se kod mene gubi pojam o vremenu, potrebama i, ajmo reći, onim svakodnevnim moranjima. Ostajem ogoljen pred svima, tu ostaje ta iskrenost koju ne možeš glumiti!
Nenad Gajić
Dob: 37
Godine sviranja: 10
Glazbeno obrazovanje: samouk
Predstavi se publici.
Zdravo, prijatelji! Zovem se Nenad. Sviram bas u She loves Pablo, Malady Lane i Domagoj Šimek bendu.
Kad si krenuo svirati bas gitaru i zašto? Koji je basist najviše utjecao na tvoj glazbeni razvoj u ranijoj dobi?
Komična je priča jer sam svirao gitaru i pjevao inače prije toga… Jako dobri prijatelji i sestrinski bend Killed a Fox su imali velikih problema s pronalaženjem basiste prije nekih desetak godina. Ja, nestrpljiv kakav jesam, sam rekao „Ej, ej, ej… Dosta mi vas je, nemrem vas više gledati”. Kupio sam bas i pojačalo i krenuo svirati s njima. Uvijek me privlačio taj instrument i volio sam ga primiti u ruke, ali tada je sve postalo ozbiljnije.
Što se tiče utjecaja, to je teško pitanje jer svaki se dan pomalo mijenja moj glazbeni ukus i rafinira. Kako sa slušanjem muzike, tako i sa sviranjem pa bi lista bila podugačka. Svako malo netko novi ostavi utisak na mene, ali da navedem neke ranije hitove i da ne kompliciram previše: Robert DeLeo, Justin Chancellor, Sam Rivers, Juan Alderete. Oni su nepresušan izvor dobrih ideja koje i nakon dugo godina i dalje zvuče svježe i napreduju – klasa.
Koliko si vremena provodio vježbajući u početku, a koliko vremena sada provodiš vježbajući? Što ti je bilo najteže svladati prilikom sviranja bas gitare?
Uvijek smatram da premalo vježbam. U valovima dolazi periodi gdje pretjerujem i puno vježbam, ovisno o slobodnom vremenu koje imam na raspolaganju, do sušnih perioda gdje ne taknem bas izuzev probi koje mi pomažu da ne zahrđam. Naravno da je u startu bilo više vremena koje sam provodio s instrumentom, ali pokušavam da se to ne promijeni drastično.
Mislim da je svakome na početku sviranja svoga instrumenta teško slušati ostale u bendu i ne fokusirati se na sebe, a za bas je to posebno bitno. Ali i to dođe vježbom i praksom. Tek se tada možeš lijepiti na bubnjara i tek tada taj bas ima smisla. Koordinacija i ritam desne i lijeve ruke, hrpa je tu malih stvari.
Opiši sebe kao basista u jednoj rečenici.
Pere kokolino diskretno i fino.
Koji savjet bi dao mladim basistima koji tek kreću sa sviranjem?
Ovisi koji žanr je u pitanju jer će ljudi, naravno, skidati lickove svojih najdražih basista uzora, ali sam uvijek govorio: „Djeco, svirajte Maidene!” Savršeni su za vježbu, ja ih nisam svirao i sad ispaštam.
Što bi volio ostvariti na glazbenom polju u bližoj budućnosti?
Blah… Rastužuje nas sve ovakva današnja situacija tako da su mi se očekivanja smanjila zadnje dvije godine. Zadovoljio bi se s neograničenim brojem ljudi na koncertu, da krenu ponovo turneje. Radimo novi album, pa sam tu zadovoljan i ispunjen, da ne završim s deprom. Pozdrav, voli vas Nenica
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
