Nikola Čelan: Mojih top 5 knjiga

On je splitski glazbenik, pokretač i član brojnih popularnih skupina na domaćoj glazbenoj sceni poput TBF-a, Libra, Klape Iskon i drugih, a od nedavno i solo izvođač. Nikola Čelan svakako pripada društvu splitskih glazbenih legendi, sa svojim aktualnim singlom “Tvoj zakon” trenutno se okušava i u samostalnoj karijeri, a iza sebe ima i jedno književno izdanje – naslov “Baština – kako sam preživio splitske 90-e i prvih deset godina TBF-a”.

Nikolu smo stoga zamolili da s nama podijeli 5 najdražih književnih naslova.

1. Milan Kundera – “Nepodnošljiva lakoća postojanja”

Roman svih romana. Egzistencijalni krik liberalne slavenske duše. Remek djelo stila i forme. Svi elementi koje proza mora imati: uzbudljivo, sexy, multidimenzionalno, iznenađujuće, kontemplativno…

Knjigu sam čitao na faksu, uz ostatak Kunderinog proznog opusa “nadograđenog” realizma koji sam gutao s osjećajem dubokog estetičkog i unutarnjeg oslobođenja uopće: Šalu, Knjigu smijeha i zaborava, Oproštajni valcer, Smiješne Ljubavi…

2. Charles Baudelaire – “Cvjetovi zla”

Alfa i omega poezije. Sadrži sve elemente koju estetika pjesništva nalaže, od antike naovamo. Savršenstvo forme prožima se s autentičnošću proživljenog iskustva autora. Doživljavam ga kao intimnog unutarnjeg učitelja, kojeg prizivam svaki put kad osjetim potrebu isprazniti na papir nakupljenu kritičnu masu imoralne ljepote u duši.

3. Albert Camus – “Stranac”

Personalna Biblija i prvo nemilosrdno ogoljavanje pred zbiljom. Etički vrhunac još jednog palog buntovnika protiv bog(ov)a očitava se u zadnjoj rečenici: “A da se sve ostvari, da se ne osjećam toliko sam, ostalo mi je samo da poželim da na dan moga smaknuća bude mnogo gledalaca i da me dočekaju povicima mržnje.”

Prvi u nizu egzistencijalističkih šokova, blagoslov primarnog životnog otrježnjenja u život mi je sretno ušao kroz školsku lektiru.

4. Alex Haley – “Korijeni”

Ep nad epovima. Ambiciozni pothvat pisca da isprati povijest desetina generacija svojih predaka kako bi ukirijenio sebe u modernom američkom društvu. Prikaz ropstva na koji se poziva i naslanja svaki narativ ljudske patnje, one koju smo u stanju priuštiti jedni drugima kao (ljudska) rasa.

Mašio se za knjigu jednom davno u kvartovskoj knjižnici, dok sam vlastiti europocentrizam nadvladavao kroz hip hop. Po obuhvatnosti usporediva mi je jedino s remek djelom domaće književnosti – Šenoinom Seljačkom bunom, koja mi je na slično emotivan način tretirajući povijesnost uspijevala više puta izmamiti suze.

5. Stanislav Lem – “Solaris”

Predivno štivo genija koje nadvladava naizgled suhoparne zadatosti žanra znanstvene fantastike, jedinstvena je književna ekstrapolacija i kritika ljudske oholosti kroz kantovski kopernikanski obrat: pisac nas nevjerojatno slojevitim i duboko poetičnim postupkom, kroz posjet planetu – živom organizmu, oslobađa kontrole i izmješta iz pozicije djelatnog subjekta u situaciju gdje smo mi kao vrsta promatrani kao pasivni sudionik zbivanja.

Predstavnik bogate tradicije SF stvaralaštva koju sam gutao u svojim formativnim godinama. Idealan omjer poezije, znanosti i fantastike. Istinski virtuoz žanra, prvi kojeg bi uz Clarkea, Asimova, Zelaznyja, Bradburyja i druge trebalo uvrstiti u školsku lektiru.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.