Istaknuto
22.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

16.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute Do petka, 1. listopada ispuni upitnik koji smo pripremili za tebe i postani novi član naše glazbene redakcije!

Intervju

Nikola Grabovac: “Potrebno je široko otvoriti oči i spoznati nešto unutar sebe da bi mogao stvarati”

10.02.2021. Vedran GrizbaherFoto: Paula Grandov
Vrijeme čitanja: 6 minute

Lauba je prošle subote postala dom izložbe „Konstalacije” mladog zagrebačkog umjetnika Nikole Grabovca koji je ambijent obogatio svojim skulpturama i autoportretima prepunima boje i teksture sa snažnom osobnom porukom s kojom se lako možemo i sami poistovjetiti te interpretirati na svoj način. Do 18. veljače možete posjetiti ovu neobičnu izložbu na već spomenutom mjestu, a mi smo kontaktirali Nikolu kako bi nas još dodatno motivirao da upoznavajući njega spoznamo i sebe same.

U opisu izložbe stoji sljedeće: „Konstelacije su misli raznih oblika i formi, životne okolnosti i prilike koje nas spajaju i razdvajaju. Samo naša galaksija se sastoji od oko 400 milijardi zvijezda. Svaka koja se rodi, neupitno mora jednom i umrijeti, ali proces konstantne transformacije, stvaranja i nastanka uvijek je prisutan. Suodnos elemenata u prirodi preslikava se i u sfere našeg života. Supernova je ono što poznajemo kao najveću eksploziju zvijezde pri kojoj se oslobađa masivna količina svjetlosti i energije. Ciklički tijek stvaranja i uništenja prisutan je u svakoj sferi života, dio je prirode, dio nas. Rađanje zvijezde u ovom kontekstu znači jedno – rođenje nade. Transformacija i opstanak su uvijek mogući samo uz snažnu volju i misao koja poput iskre održava i gura našu svijest prema naprijed. Kroz seriju autoportreta i skulptura umjetnik Nikola Grabovac izražava sve ono što osjeća iznutra. Boja je vodilja, oblik je osjećaj, a motiv često intuicija. Autor vjeruje u simboliku koju nam okolina pruža te sličan obrazac koji možemo pronaći unutar samih sebe. U procesu istraživanja neopipljivog svijeta koji nas okružuje, umjetnik pronalazi samog sebe.”

Foto: Nikola Grabovac

Za sve one koji se još nisu susreli s tobom i tvojim radovima, možeš li nam se u kratkim crtama predstaviti? 

Vizualni sam umjetnik i živim u Zagrebu. Trenutno sam na diplomskom studiju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti. Grafika je vrlo specifičan studij jer mi pruža bavljenje mnogim tehnikama i korištenje raznih medija. Bavim se ilustracijom, skulpturom, fotografijom, dizajnom i s još puno toga. Ne volim se kategorizirati kao nešto jer to isključuje nešto drugo, volim zaranjati u razne pristupe. Zapravo, uopće mi nije bitno od čega je nešto napravljeno dok god je poanta jasna. Teško je nekako povući jasnu granicu između nečega što jesam ili nisam ja, jednostavno osjetim kada je to to, ali nemam čvrstu šprancu rada. Uvijek je dosta sanjarski uz puno simbolizma.

Možeš li nam opisati svoj kreativni put i viđenje svijeta oko sebe koji se onda odražava u  tvojim djelima? 

Vrlo je jednostavno zapravo – samo jako detaljno promatram svijet oko sebe. Potrebno je široko otvoriti oči i spoznati nešto unutar sebe da bi mogao stvarati. Ponekad su to usputne fascinacije, a ponekad društveni pregled, emocija ili stav. Mislim da cijela izložba „Konstelacije” počiva na takvim zajedničkim osjećajima koje su svi nekada prošli: usamljenost, slomljeno srce, dizanje nakon što si posrnuo, nada, sreća, životna iskra. Moj rad jesam ja, ali znam da imam još puno toga u sebi. Jednom mi je jedna osoba cinično prigovorila: „Pa dobro, što je u tvom radu toliko novo?”, a odgovor je ništa, ako ne znaš gledati. Nije poanta biti neponovljiv, siliti nešto drugačije i izmišljati novo. Kotač kreativnosti se stalno vrti, teme se ponavljaju, radi se samo o osobnoj interpretaciji.  Moja umjetnost ne mora mijenjati svijet, dovoljno je da bude moj oslonac i da mogu povezivati sebe s drugima. Ne mislim da je itko išao stvarati nešto s intencijom da bude drugačije, to dođe prirodno.

Tvoji radovi su prepoznatljive estetike. Koja je tvoja nit vodilja prilikom stvaranja? 

Svi mi to kažu i to je lijepo čuti. Najviše mi znači kada mi netko kaže da to nije prije vidio ili da nešto stvarno izgleda kao moje. Na taj način znam da je dobro jer je iskreno i intuitivno. Očito postoji neki stvaralački uzorak kojeg ni sam ponekad nisam svjestan. Kao i u glazbi, ponekad je jedna riječ dovoljna da na temelju nje nastane  pjesma. Obično se fokusiram na neku ideju, pojam ili objekt, što god on predstavljao. Ljudi obično smetnu s uma da je sve nastalo iz nekog znanja, teorije, viđenog i osjetilnog. Ako radim nešto bajkovito, materijali će biti lepršavi, sjajni, puni volumena. Ako želim iznijeti poruku direktno i čvrsto, oblici će možda biti šiljasti, kompaktni i pravilni. Puno utjecaja za rad vadim iz modnog svijeta, fotografije i filma. Ne čitam toliko moram priznati, ali upijam razne intervjue, razgovore, dokumentarce. Često puno vremena posvetim nekom tko mi se uopće ne svidi na prvu pa ponekad promijenim mišljenje. Najbolje je slušati i pričati o svakodnevnim stvarima, u tome leži sve.

Koristiš puno boja u svojim radovima. Prezentiraju li one na neki način tebe i tvoj pogled na svijet? 

Pa na neki način da. U mojim radovima ima puno egzistencijalizma, ali ne želim radove ogoliti i svesti ih na jednostavne forme, već naći im smisao. Boje su mi bitne gotovo jednako kao i oblici koje koristim. Iz tog razloga volim eksperimentirati i s fotografijom zbog različitih mogućnosti kako nešto zabilježiti, uhvatiti svjetlo ili pozu. Moje misli nisu uvijek tako pozitivne, ali ću ih svakako upakirati u boju kao vrstu obrambenog  mehanizma.

Foto: Nikola Grabovac

Kada stvaraš u komercijalne svrhe, prilagođavaš li se željama naručitelja i kada one traže odmak od tvog opusa ili ipak prevagne tvoja vizija?

Naravno da se prilagođavam iako pokušavam zadržati neku svoju nit vodilju. Ponekad treba poslušati one koji znaju više, ali treba dobro procijeniti kako i na koji način ostaviti svoj trag u svemu. Stvar kod primijenjene umjetnosti je da je ona često u službi nečega i samim time počiva na određenim smjernicama, u tome smislu je sloboda iluzija jer naručitelj uvijek postoji. Rekao bih da je lakše surađivati s nekime tko je otvoren i spreman na odmak i promjenu. Ovisi s kime radim, koliko mi je stalo i koji je traženi krajnji proizvod. Da se mene pita sve bi to skupa funkcioniralo malo drugačije jer ne mislim da oni koji dirigiraju nužno znaju najbolje. U svakom slučaju – komunikacija i dogovor. Ne može svaki posao biti najbolji ikada niti treba raditi samo ono što mi se sviđa.

Na koje si radove i suradnje posebno ponosan? 

Ma ponosim se svime, ali isto tako znam da jako puno očekujem od samog sebe. Želim se u budućnosti širiti i u druge medije. Htio bih da umjetnost koju izrađujem ne bude samo samoj sebi svrha već možda da upotpunjuje neku glazbu, video, film ili predstavu. Veseli me nalaziti istomišljenike i širiti polje rada. Najslobodniji sam kada radim sam, a kada radim s drugima bitno mi je povjerenje i želim osjetiti predanost.

Foto: Nikola Grabovac

U Laubi si se odlučio predstaviti s izborom svojih radova koji predstavljaju tebe i svijet koji te okružuje. Možeš li nam reći nešto više o izložbi? 

Pri izradi radova koristim razne materijale poput metala, drveta, spužve, tkanine ili plastike. Različiti materijali i oblici stvaraju zanimljive forme, a i dopada mi se ideja pristupačnosti takvih materijala kao i ideja recikliranja te ponovne uporabe. Ne bih rekao da su ti materijali nekonvencionalni, ali svakako se vodim idejom da se od svega može napraviti nešto dobro i kreativno. Izloženo je puno radova u formi digitalnog  printa (fotografije), a često su motivi razni objekti i maske koje pričaju priču. Nekoliko radova je u formi skulpture i također su načinjeni od raznih materijala. Tekstura, oblici i boja me već dovoljno zavedu i postanu zanimljivi.

Nismo niti svjesni koliko upijamo okolinu i stvaramo simboliku viđenog. Ti materijali su također dio priče. Skulputra „Srce se slama samo jednom” napravljena je od papira i mekane tkanine, a probodena je čvrstim metalom, iglama i zihericama. Takav kontrast stvara razliku i asocira nas na to da srce može biti mekano. Jedna od faza života je i slomljeno srce pa je automatski motiv vrlo poistovjetljiv. Svaki rad iza sebe ima neku priču ili pouku. Konstelacije bi u prenesenom značenju bile životne okolnosti koje nas spajaju i razdvajaju, sve u životu utječe na nešto drugo. Radi se o ljudskosti, osjećajima, razumu i idejama.

(Visited 219 times, 5 visits today)

Komentari