Oscar sezona: Kategorije najboljeg adaptiranog i orginalnog scenarija posljednji su udarac za ženske autore

Iščekivanju, koje je preokupiralo sve svjetske kulturne portale (pa tako i naš), pristigao je kraj. Konačni rezultat – pomalo razočaravajuć. Kako je jednom mudro opjevala Indira (tada) Vladić: „Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje, kada si prvi svega si vrijedan, na tronu može biti samo jedan.“ . Ovogodišnje su nominacije za Oscar izazvale mnogobrojne polemike, prvenstveno kada je u pitanju film redateljice Ave DuVernay Selma. Da uvijek postoje veći ili manji sretnici neupitno je, ali ovogodišnji bijeli Oscari ponovno su postavili pitanje na koje vječito tražimo odgovor – postoje li među jednakima jednakiji od drugih? Na žalost, kako vrijeme teče, ono briše tragove onog što je danas i nameće sutra pa će i ovo sve skoro postati statistika u kojoj ćemo tek pamtiti opjevane Indirine pobjednike. Ostaje samo pitanje tko će oni biti, ali mi ćemo se ipak kontra Colonijinog hita pokušati osvrnuti i na one koji su to možda trebali biti. Zasad – u kategorijama orginalnog i adaptiranog scenarija, a kao moralna vertikala zasigurno mogu poslužiti „pjesme“ koje smo pjevali prije objave nominacija kad smo još bili nevini i naivni, sigurni u svoja predviđanja – što se izjalovilo?

U kategoriji najboljeg orginalnog scenarija dva su filma bili neupitni kao budući pretendenti za zlatni kipić. Pretpostavljate, riječ je o scenarijima Richarda Linklatera za Boyhood te radu mnogostrukih autora (Alejandra Gonzáleza Iñárritua, Nicolása Giacobonea, Alexandera Dinelarisa i Armando Boa) za film Birdman. S jedne strane priča o odrastanju i posljedicama razrušenog doma, s druge strane priča o glumcu koji pokušava pronaći svoj put izvan okvira uloge superheroja koja ga je obilježila. Sve u svemu, riječ je o filmovima koji su među najvećim „pobjednicima“ ovih Oscara (Birdman sa čak devet nominacija, Boyhood sa šest). Ipak, po pitanju uspješnosti u ovoj kategoriji, s obzirom na već osvojeni Zlatni globus te nagradu Critic’s Choice za scenarij, Birdman je izvjesniji pobjednik u pogledu scenarija dok bi mu Boyhood mogao preoteti kipić u nekoj od drugih kategorija.

Ozbiljnije bi probleme Birdmanu, na putu da preuzme kipić, mogao stvarati Wes Andersonov scenarij nastao u suradnji s Hugom Guinessom za njegov The Grand Budapest Hotel koji je, uz to što također broji devet nominacija, i definitivni srećković ovogodišnje „sezone nagrada“.  Osim što je Anderson svojevrsni veteran ove kategorije, dosadašnji uspjeh The Grand Budapest Hotela te njegov osebujni mit o jednom hotelu, vremenski smješten u jedno od najburnijih doba ljudske povijesti, mogao bi preoteti Oscar Iñárrituovom timu ili barem svesti stvar na žestoki dvoboj.

Nightcrawler Dana Gilroya (inače redatelja i scenarista filma) bio bi među najugodnijim iznenađenjima ovogodišnjih Oscara ukoliko bi se pokazao pobjednikom ove kategorije. Budući da je Jake Gyllenhall izostao iz konkurencije za najboljeg glumca te da se radi o jedinoj nominaciji koju je film uspio osvojiti, Gilroy bi (ako mu već ništa drugo nije preostalo) barem ovim kipićem dokazao da je napravio kvalitetan film. Na žalost, nekima nikad dosta nagrada pa je minimalna izvjesnost scenarija u kojem Gilroy odnosi Oscar. Posljednji među nominiranim orginalnim scenarijama – Foxcatcher E.Max Fryea i Dana Futtermana ostaje gotovo neprimjetan u konkurenciji u kojoj se nalazi. Ono što žalosti je da ni u ovoj kategoriji nije bilo prostora za DuVernayin film Selmu i njegovog scenarista Paula Webba (iako se u početku činilo da će zasigurno dobiti i ovu nominaciju), a u razočaranju Webbu se može i pridružiti Mike Leigh, autor scenarija za film Mr.Turner kojem je, također, nominacija nezasluženo promakla za dlaku.

U kategoriji za najbolji adaptirani scenarij dogodila se druga po redu najveća tragedija ovogodišnjih Oscara (nakon one vezane uz Selmu). Riječ je o propustu Akademije da nominira (ako čak i ne nagradi!) scenarij Gillian Flynn za Gone Girl koji je nastao kao adaptacija autoričinog romana. Iako je Flynn bila nominirana za Zlatni globus te je također nominirana i za Writers Guild of America nagradu, Akademija je odlučila da ovogodišnja muška, bijela statistika sa sobom pokosi još jednu ženu i tako ostavi Oscare bez ijedne redateljice, scenaristice ili kinematografinje nominirane za nagradu.

S Gone Girl izvan priče, stvar se svodi (više ili manje) na dva britanska filma i njihove scenarije: Graham Mooreov The Imitation Game te Anthony McCartenov The Theory of Everything. Koja će priča u konačnici odnijeti Oscar – ona o matematičaru Alanu Turingu ili ona o fizičaru Stephenu Hawkingu, ostaje da otkrijemo u veljači. Zasad, tijek „sezone nagrada“, ali i predviđanja kritičara govore u prilog Mooreovom scenariju koji se neporecivo čini kao najizvjesniji pobjednik ove kategorije. Možda čak i veće probleme u osvajanju kipića od nacionalno mu srodnog McCartenovog scenarija, The Imitation Gameu bi mogao raditi Damien Chazelleov Whiplash te tako stati na kraj britanskoj dominaciji u ovoj kategoriji. Chazelle i Whiplash dugo su se vremena kolebali između toga kojoj kategoriji uopće pripadaju – adaptaciji ili orginalnom scenariju, ali konačno svrstani u jednu od navedenih među adaptiranim scenarijima postaju najpoželjniji pobjednici kategorije. Zašto? Komadić odgovora zasigurno leži u iritantnome uspjehu The Imitation Gamea koji nije u svakome pogledu zaslužen, ali veći je dio ipak u kvaliteti Chazelleova filma/scenarija.

Među nominiranima je i scenarij Paula Thomasa Andersona za Inherent Vice koji iako se nije neočekivano našao na listi (u ovoj kategoriji konkurencija za nominaciju bila je minimalna, gotovo da je bilo potrebno tražiti povećalom potencijalne kandidate), nema gotovo nikakvog izgleda za Oscar. Inherent Vice možda je zaslužio svoju nominaciju, ali još uvijek je neka vrst „crne ovce“ među naslovima koji ga okružuju.

Posljednji kandidat kategorije je Jason Hall sa scenarijem za American Sniper, film koji je u zadnjim trenucima postao jednim od „Oscar srećkovića“. Mnogi su mu to, ako ne otvoreno, onda barem u suptilnoj argumentaciji zamjerili. Tako Eastwoodov film svakako nije miljenik Oscar sezone i teško da će se uopće približiti zlatnome kipiću za scenarij. No, već su objave nominacija donijele brojna iznenađenja pa tko zna – možda nas Akademija još jednom ostavi zabezeknute i u polemici te nam svima zajedno predviđanja pobjednika (kao i nominiranih) u zadnji čas padnu u vodu. Što više, teške su riječi prozvati American Sniper “lošim filmom”, a filmska je industrija te publika poznata po ljubavi prema ratnom ambijentu i neizvjesnim sudbinama heroja čemu govori u prilog i uspješnost prodaje ulaznica pa možda bismo ipak trebali stati na loptu pri odbacivanju Eastwoodovog filma.

Odgovor na posljednje pitanje – kome ćemo ove godine pjevati Indirinu pjesmu – moramo pričekati još više od mjesec dana. Dotad, zabavljat ćemo se privatnim kladionicama i ovdje na Ziher.hr-u, gdje ćemo nastavljati predviđati moguće pobjednike ovogodišnjih Oscara. Kako bi se reklo: stay tuned!