Patrijarhalni libido, na plaži (“Beach Rats”, E. Hittman)
Filmski prvijenac Elize Hittman It Felt Like Love , redateljice iz Brooklyna, svoju svjetsku premijeru imao je 2013. godine na Sundance Film Festivalu u sklopu programa Best of Next!. Priča o seksualnom buđenju četrnaestogodišnjakinje nažalost nije uspjela dobiti zamaha te izvan interesa kritike i nekolicine festivala, ovaj rad ostao je neprimijećen. Ovogodišnjim povratkom na Sundance s novim, dosta zrelijim radom Beach Rats, redateljica se našla u centru pozornosti, osvajajući hvalospjeve kritike i publike, na kraju festivala osvojivši i nagradu za najbolju režiju.
S filmom Beach Rats, Hittman nam donosi još jednu priču o seksualnom buđenju no ovog puta iz muške perspektive. Frankie, devetnaestogodišnji dečko iz Brooklyna, provodi svoje dane uz nabildane prijatelje, u okruženju zgodnih djevojaka koje se sunčaju, pokušavajući zaboraviti na obiteljske probleme. Da bi skratili vrijeme i ublažili sumornu svakodnevicu on i “štakori s plaže” džepare turiste kako bi prikupili novac za alkohol i narkotike. Kasno u noć, kada se vrati svome domu, Frankie skida masku alfa mužjaštva te nastavlja svoj eskapizam od činjenice da njegov otac umire od raka. Frenkie tada pokazuje svoje drugo lice blagog i znatiželjnog gej dječaka koji posjećuje društvene mreže za LGBT populaciju, razgovara sa starijim muškarcima te im pokazuje svoje tijelo.
Pad patrijarhalnog idola
Redateljica Hittman u filmu suprotstavlja tri realnosti u čijem je centru nesigurni Frankie. Kvaliteta izgradnje protagonista ogleda se upravo u realnoj korespondenciji devetnaestogodišnjaka s limbom vlastitog sazrijevanja. Iako je protagonist, u glavnom narativnom toku filma i razdvojen između dvije prividne stvarnosti (mačoidnosti i homoseksualnosti) njegova korespondencija u njima je ekvivalentna.
Dnevni ekshibicionizam pred prijateljima, kroz krađe i zabavljanje okoline i “lov” na djevojke u svrhu dokazivanja imaju svoj pandan u njegovom noćnom životu. Ekshibicionizam postaje intimno eksperimentiranje s vlastitim tijelom dok “lov” noću nosi drugu konotaciju. Potraga glavnog lika za muškarcem pokazuje veću dozu predanosti, odvija se gotovo ritualno, a u sebi skriva predatorsku crtu. Frankie skrivajući se u dubokom mraku lista razgovore, daje priliku drugim muškarcima da se pojave na kameri, pokažu svoje kvalitete prije nego se odluči za svoj plijen.
Sve je ovo samo blagi odjek one treće, istinske stvarnosti, a to je da se zdravstveno stanje njegovog oca svakog dana pogoršava i samo je pitanje dana kada će preminuti na svom krevetu u dnevnom boravku. Frankiejev ekshibicionizam nestaje pred patrijarhalnom figurom, a emocije izviru. Posebno je zanimljivo promatrati kako figure Frankiejeve seksualne mašte nedvojbeno podsjećaju na njegovog oca.
Uzdizanje društvene svijesti
Neminovno je spomenuti da Beach Rats posjeduje nekolicinu dodirnih točaka u strukturi filma te izgradnji likova, s prošlogodišnjim Moonlightom, Barryja Jenkinsa. U pitanju su dvije emocijama nabijene drame koje pokušavaju napraviti reprezentaciju određene rasne/društvene skupine u kontekstu njihove seksualnosti. Ono što se Jenkinsu moglo zamjeriti bio je nedostatak originalnosti adaptacije scenarija u film te loša dinamika, uzrokovana nasilnim pokušajima implementiranja sentimentalnosti, gdje je naprosto nije bilo.
S druge strane redateljica Hittman donosi svježu, relevantnu priču, smještenu u sadašnjost. Postupci njenih karaktera nose posljedice na okolinu, a sam boj s vlastitom seksualnošću urađen je prefinjenije. Odabir color palete za svaku od tri “realnosti” je drugačiji pa je lakše suživiti se s protagonistom, a gledajući snimke mišičavih tijela iz blizine, dobivamo dojam da sve gledamo Frankiejevim očima.
Upravo tu se nalazi najbolji adut filma, u uspješnom skladu filmske tehnike s pričom koja je zanimljiva i pomiče granice žanra. Najhrabriji potez filma je Frankiejevo suočavanje dva suprotstavljena svijeta, upoznavanje prijatelja sa svojom seksualnošću te dečkima koje susreće putem interneta, čini napetu, nepredvidljivu i spokojnu završnicu ovog rada. Hittman nam svojim radom daje mnogo više od još jedne coming of age/LGBT priče. Beach rats film je kojim dobivamo uvid u materijalnu, društvenu i duhovnu kulturu Brooklyna kroz osobnu priču prosječne mlade osobe.
