Izvještaj – Lee Ranaldo: Pogon kulture na trenutak postao pogon eksperimentalne glazbe
Za savršen završetak trećeg izdanja Impulse festivala, Distune Promotion doveo je kultnog američkog gitarista Lee Ranalda i njegov trio u Pogon kulture. Dečki su stali na pozornicu dvadesetak minuta od zapisanog početka koncerta i odmah su se začuli prvi trzaji gitara, što je publiku privuklo bliže pozornici. Naime, nije me iznenadio manjak ljudi koji je stvorilo intimniju atmosferu i pozitivnu tišinu tijekom izvedbi pjesama, koju ponekad publika zloupotrebljava kod laganijih pjesama svojim pričanjem.
U nešto slabijem razglasu i tehničkim smetnjama startali su sa svojom prvom pjesmom, što se ubrzo dovelo u normalu. Ono što je bilo za uočiti na početku koncerta bila su četiri kofera za gitare na pozornici, dok su sve četiri gitare bile izvađene i ostavljene za uporabu. Tako već na drugoj pjesmi Let’s get started Lee Ranaldo mijenja prvobitnu elektro-akustičnu gitaru za drugu, što nastavlja prakticirati tijekom cijele svirke. Njegov trio kojeg čine Raul ‘Refree’ Fernandez (producent novog albuma) i Cayo Machancoses u skladu s Lee Ranaldom pratili su reverzibilnu nit eksperimentalne glazbe koju su stvorili, s primjesom rocka koji je bio fundament skoro pa svake pjesme koja se zatim razvukla u noise eksperimentalni zvuk. Dečki su uspjeli odsvirati i najtiše, najelegantnije tonove, dok je publika samo nijemo gledala što rade. Kad se spoje bas gitara, električna i akustična gitara, uz povremene bubnjeve i uz glas Lee Ranalda nastane divan spoj uživancije. Što je ova ekipa i radila – stvorila je povremene krugove s svoje tri gitare i uživala u tome što radi.
Na set listi pronašle su se ponajviše pjesme s novog albuma, kao što su The Rising Tide i Key/hole koja je odudara od drugih pjesama u načinu sviranja. Gudalom je stvorio noise zvuk kojeg su skladno pratili bubnjevi, a zatim i ostali instrumenti bacajući publiku u delirij. Tu se našla i Maroc Mtns, meni osobno najdraža izvedba tijekom koncerta, Electrim Tream i Ambulancer za koju je ispričao i priču kako je nastala. Jedna anegdota koja se dogodila tijekom te pjesme bilo je pitanje Leeja Ranalda upućeno sudioniku publike koji je u prvom redu neumoljivo tipkao po mobitelu – “je li vrijedno sada pisati tu poruku?” Svaku pjesmu publika je dočekala s glasnim ovacijama dok je tijekom nastupa pokušala ne propustiti ni jedan njegov/njihov pokret te je bila u napetom iščekivanju njegovog performansa koji je hranio svačije uho. Nakon sat i trideset minuta odlučio se pozdraviti s publikom, no glasne ovacije pozvale su ga natrag na pozornicu. Off the Time bila je pjesma koju je izveo vrativši se na pozornicu i s kojom je uspio rasplesati publiku. Na završetku druželjubivi Lee pozdravio se i pozvao publiku na druženje i slikanje poslije nastupa.
Hvala Pogonu i Distune Promotionu što su doveli vjerojatno najboljeg gitarista u Rijeku. Nikad je vjerojatno ipak prejaka riječ. Fantastičan je doživljaj čuti velikog glazbenika u tako malom gradu i malom prostoru s malom grupicom ljudi. Hvala ti Lee, meni si izmamio osmijeh na lice.
