novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Ratko Martinović (Podcast Inkubator): “Najbolji podcaster je osobenjak koji dobro vodi razgovor, improvizira i nema strah”

Ratko Martinović
Foto: Facebook.com/ratkomartinovicsb
Vrijeme čitanja: 4 minute

Podcasti su u svijet (novih) medija ušli na velika vrata. Iako se, naravno, forma podcasta razvijala godinama, velika svjetska podcasterska imena poput Joea Rogana zasigurno su doprinijela popularizaciji, ali i daljnjem oblikovanju formata kojega danas obilježavaju slobodan (pa čak i neformalan) razgovor, razmjena mišljenja, opće informiranje i kritičko propitkivanje te, u konačnici, zabava.

I domaća podcasterska scena življa je nego ikad. Podcast Inkubator, najveći hrvatski podcast koji na YouTubeu okuplja preko 180 tisuća ljudi, a  ekipa  koja stoji iza ovoga projekta pobrinula se da gledatelji u potpunosti prepoznaju potencijal žanra te da se prepuste formi koja je do prije svega nekoliko godina široj domaćoj publici bila nepoznata. Jedan od pokretača Podcast Inkubatora je i Ratko Martinović – novinar, bloger, urednik, predavač, autor, i podcaster.

Podcast je zasigurno slobodniji medijski format pa bismo ga mogli opisati na razne načine. Što, prema tvojemu mišljenu, podcast čini podcastom i koje su glavne značajke istoga?

Prije svega upravo ta neposrednost. Muku smo mučili u početku pokušavajući širim masama predstaviti relativno novi medijski format – žanr koji je zapravo izostanak formata jer domaćin i gost o raznim temama pričaju neformalno, poput uobičajenog međuljudskog razgovora, više nego klasičnog intervjua. POD (‘dostupan na zahtjev’) – (broad)CAST (prijenos) sve je ono što su Hunter S. Thompson, Howard Stern, Željko Malnar i Joe Rogan kroz različite ere oblikovali svojim radom. Svatko naravno ima svoju viziju podcasta, no ovo je suština.

Podcasta ne bi bilo bez podcastera. Koje bi ‘kriterije’ svaki podcaster morao zadovoljiti da dobro odradi svoj posao, a da njegov nastup istovremeno bude prihvatljiv publici?

Kao što rekoh, klasičnih kriterija nema. Zato su najpoznatiji podcasteri u pravilu oni najekscentričniji pošto izostanak kriterija spikerskog i intervjuističkog konteksta dovodi do toga da osobnost i informiranost presuđuju u moru ponuđenog podcast sadržaja. Dakle, najbolji podcaster bi trebao biti svojevrsni osobenjak koji dobro vodi razgovor, improvizira i nema straha pred sugovornikom neovisno o poznavanju teme.

Jedan si od osnivača Podcast Inkubatora, vodećeg domaćeg podcasta. Možeš li ukratko analizirati zašto Podcast Inkubator danas ima preko 180 tisuća pretplatnika i što ga čini drugačijim od ostalih projekata slične niše?

Prije svega, među prvima smo ozbiljnije krenuli u priču. Nije to sad bilo neko veliko ulaganje ili ekstremna priprema već volja i ideja da ustrajemo čak i ako nam okolnosti ne budu išle u prilog. Jednostavno, voljeli smo takav format i znali smo da ćemo u najgorem slučaju steći brojna prijateljstva i znanja o raznim temama. Kada uživaš u onome što radiš, rezultat je uvijek povoljan ma kakav on bio. Možda zvuči kao floskula i citat iz literature samopomoći, no u našem se slučaju pokazao točnim. Koliko nam je tada bilo teže nego novim podcasterima, isto tako bilo je i lakše jer smo imali manje konkurencije. Danas se kolege moraju znatno više specijalizirati ili lokalizirati da bi uopće zagrebali po površini, a tek onda slijedi višegodišnji posao.

Gosti tvojih podcasta dolaze iz različitih sfera života – od pjevača, pustolova, političara i znanstvenika pa sve do teoretičara zavjera. Igraju li kod izbora gostiju ulogu tvoje osobne preference i interesi, ili osluškuješ što bi publiku moglo zanimati?

Ovisi kako kada. Volim različite sfere iz kojih gosti dolaze jer bi u suprotnom bilo teško iz mjeseca u mjesec zadržati fokus – tri sata razgovora su i jednostavan i težak posao, ovisi iz kojeg kuta se razmatra. Zadržavam jedino pravo veta oko nekih gostiju koji mi iz ovog ili onog razloga nisu interesantni. Podcast Inkubator je baziran na timskom radu pa poslušamo i jedni druge i gledatelje, no na koncu moj gost je uvijek moj i odabir.

Nastavno na prethodno pitanje, kako izgleda priprema za jednu epizodu Podcast Inkubatora? Postoje li neki behind the scenes koraci koje gledatelji na prvu možda ne primjećuju, a važni su kako bi emisija bila potpuna?

Čak i nema, bude tu svakako zanimljivog materijala pred emisiju, no sad da nešto duže pripremamo – i ne. Klasika – gosta ili izravno dogovaraš ili ti ga netko preporuči (ili tebe njemu), stupite u kontakt i dogovorite termin. Sve je zapravo vrlo jednostavno. Naravno da postoji i priprema, okvirne teme i slično, ali se često dogodi da ih praktički preskočite jer zanimljiv opušten razgovor bude bolji od onog što je na nacrtu ili tabletu. Sinke je zapravo jedini faktor koji se toliko ne primijeti, a presudan je za dobru emisiju. I Martin naravno.

Imali smo te prilike gledati i na SBTV-u u TV emisiji „Klopka”. Ima li razlike u vođenju jedne emisije na televiziji u odnosu na vođenje jednog podcasta putem interneta?

Ima, naravno. Ono je ozbiljniji format pa prije svega nema alkohola. A kad nema alkohola, onda nema ni mase tehničkih pogrešaka koje su postale prepoznatljive za moje podcaste. Tamo je priprema glavni element dobre emisije, ovdje improvizacija. Oboje je zabavno ako nemate treme i pritiska, svaka na svoj način, ali i zahtjevno jer vođenje trosatnog programa ili talk-showa s većim brojem gostiju može biti itekako varljivo ako niste za takav tip moderiranja.

Osim što si novinar, urednik, predavač i podcaster, napisao si i izdao nekoliko knjiga („Svjetske misterije i tajne”, „Subliminalne poruke”, „Kaleidoskop”, „Društveni inženjering” i „Psihodelici”). Što je glavna poruka napisanih djela i koji bi naslov preporučio čitateljima Zihera? 😊

Svako djelo je prilično različito jedno od drugoga. Možda su „Subliminalne poruke” i „Društveni inženjering” slični, no tu počinje i završava usporedba. Posljednju knjigu „Psihodelici” bih preporučio vašim čitateljima, em je bazirana na vlastitom iskustvu, em je neuobičajena za ove geografske okvire. A i teoriju sasvim sigurno može pretočiti u praksu (…smijeh…).


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari