RATOVI ZVIJEZDA ‘USPON SKYWALKERA’: Slijepa ulica   

Preporuka za slušanje – Duel of the Fates

Od kud početi, što napisati i kako završiti? Čini se da je posljednji paragraf teksta uvijek najteži, ponajviše zbog objedinjavanja stvari i stavljanja poante. Vjerojatno je tako i s filmovima i serijama koji često u srži imaju nit koja ih vodi, a onda se, kako idu prema kraju, mogu rasplinuti kao, na primjer, posljednja sezona Igre prijestolja.

Star Wars, ili po hrvatskom Ratovi zvijezda, legendarna su saga ponajprije o Anakinu Skywalkeru, njegovom odrastanju, smrti, uskrsnuću. Jedajima, sili, Imperiju, obitelji, prijateljima. Odnos i borba dobra i zla u svemirskim prostranstvima prikazana je u devet, nazovimo ih kanonskih filmova, animiranim i igranim serijama i spin-off uprizorenjima (Rogue One i Solo: A Star Wars Story).

Tu je još velik broj književnih predložaka, stripova, audio romana, računalnih igara, multimedijalnih projekata i tko zna čega. Utisak koji su Ratovi zvijezda napravili na generacije gledatelja i filmofila je nemjerljiv, a ono što je George Lucas započeo s idejom o svemirskoj fantasy-operi davne 1971. dovedeno je na kraj putovanja, ako je vjerovati na riječ svemoćnom Disneyju, prije desetak dana. Ako se u kontekst uzme to četrdesetdvogodišnje putovanje između epizode V i epizode IX, dobiva se čista sociološka računica. Analiza i razvoj društva, koji počivaju u svakoj sociološkoj raspravi, učinili su svoje i Ratovima zvijezda.

Ostavština Ratova zvijezda

Refleksija Hollywooda kraja sedamdesetih i početka osamdesetih vidljiva je u originalnoj trilogiji. Na prelazu stoljeća i tisućljeća vidjeli smo što autor i redatelj mogu ponuditi s većim budžetom i novim tehnologijama, a u drugom desetljeću 21. stoljeća saznali smo da će nove generacije završiti sagu i dati joj svoj ‘svježi’ oblik. Originalna, prequel i konačno sequel trilogija pobudile su u zasebnim generacijama većinom pozitivne dojmove, vrhunske filmske momente i neraskidivu vezu sa Star Wars svemirom.

I kako onda pod teretom svih prijašnjih generacija, autora, scenarista, redatelja, spektakularno pa i logično zaključiti jednu takvu sagu koja će u budućnosti sigurno dati još svojih zasebnih momenata u nekim drugim projektima? Jeffrey Jacob Abrams imao je samo jedanaest godina kada je Nova nada (1977) poharala kinodvorane. J.J. Abrams je s Lawrenceom Kasdanom, scenaristom filmova iz originalne trilogije, napisao scenarij za Sila se budi (2015) te se uzdao u sebe pisanjem Uspona Skywalkera, posljednje epizode koja je startala 20. prosinca na velikim platnima diljem svijeta.

Posljednja nada u…

Posljednji Jedi, smjestio se između dva Abramsova naslova te završio u rukama Riana Johnsona, a na njegovom se uratku i prelomila finalna trilogija. Dok je sedma epizoda još imala duh svemirskih ratova, motive i teme koje bi mogle zaintrigirati i povezati djeliće s prethodnih trilogija, u Posljednjem Jediju to je odbačeno kroz postupke likova, smjer radnje, nerazumna objašnjenja i, recimo to tako, kontekst vremena i zahtjeve filmskog studija. Ratovi zvijezda postali su dio univerzuma koji je ekvivalent onome Marvelovom, a kako je cijelo proteklo desetljeće u blještavom Hollywoodu obilježeno superherojima, i SW je uskočio u taj vlak te poremetio balans u vlastitoj sili.

Dobili smo dva filma koji se mogu gledati zasebno, dobili smo nezanimljive likove i što je najgore, dobili smo generički proizvod koji se gleda samo zbog naziva, a ne zbog sadržaja.

Obitelj Skywalker, predvođena Anakinom pa zatim i Lukeom, postala je svojevrsni arhetip, naslijeđe u koje možeš poleći i prvu i posljednju nadu u stvaranju priče. Uspon Skywalkera, posljednja, deveta epizoda u nešto više od dva sata trajanja, očarava akcijom, efektima, ponekom glumačkom izvedbom (Adam Driver, Daisy Ridley) i kraćim scenama koji sadrže žar zvjezdanih bitaka nad planetima poznatih i nepoznatih imena.

Ep. IX

U Usponu Skywalkera ponajviše fali svrhovitog dijaloga koji traje duže od jedne minute, a njemu se suprotstavljaju bezumne akcijske sekvence, uništavanja, jurnjave i mahanja svjetlećom sabljom koja u prvih pola sata biva iskorištena više nego u cijeloj epizodi VIII. Valja istaknuti kako su puno kreativnija koreografska rješenja u borbama lightsaberima viđena u prequel trilogiji. Vraćanjem i postavljanjem Palpatinea (Ian McDiarmid), ultimativnog negativca SW sage, u centar zla ove epizode čini se kao ad hoc rješenje izmišljeno neposredno pred snimanje Uspona kako bi se završilo s onime od koga je inicijalno sve počelo.

Disneyju, odnosno sequel trilogiji, trebao je moćni antagonist, jer nakon što Kylo Ren to nije mogao biti zbog obiteljskog naslijeđa i iskupljenja, a Snoke se pokazao jednokratnom karikaturom iskorištenom po načelu ‘ubij ovog, ubij onog’, Darth Sidious je jedni mogao steći strahopoštovanje kod svih obožavatelja. Puno je tu segmenata na koje je Abrams još morao paziti kako bi udovoljio sebi, studiju i na kraju uvijek kritičnom fandomeu. I to je pretpostavka od koje se sve ruši. Lucas nije radio (tolike) kompromise nauštrb radnje, glavnih i sporednih likova te u hodu mijenjao specifičnosti postavljene originalom.

Oslanjanje isključivo na akcijske sekvence

Dinamika filma gotovo da ne postoji, točnije, film je bez određenih zakonitosti u kojem postoji fiksiranje radnje na bitne i manje bitne aspekte – jednostavno, bitno je sve i Abrams je to želio tako prikazati. Red Bull kao da je bio jedan od glavnih sponzora pa su one-lineri najčešće na čemu će počivati iole ozbiljan ‘razgovor’. Eksponencijalni rast brzine radnje, natrpanost likovima i snalaženje tko-što-kome nudi, daje, preuzima i zašto je potrebno doći na određenu lokaciju postaje zamorno nakon trećeg putovanja hyperspace pogonom u par sekundi. Kada bi pomislili da drugo gledanje filma pruža uvid u neke detalje koji su promaknuli u ubrzanom prvom, našli bi se u zabludi. Nažalost, naišli bi na još više nelogičnosti i maskiranja stvari da sve ispadne dobro, ako zbog ničeg drugog, onda zbog jedne od najmasovnijih svemirskih borbi viđenih u filmskoj povijesti.

Za Abramsa Posljednji Jedi ne postoji, što je pokazao u uvodnim minutama dajući novi pogled i preskačući godinu dana od radnje osme epizode. Isto tako, redatelj je, da izbjegnem spoilere, pribjegao i novom čitanju sile i mogućnosti prenošenja materije kroz prostor. Sila je postala deus ex machina, a umjesto motiva antike, Ratovi zvijezda vode se postulatima ‘superherojske industrije’ prisutne posljednjih nekoliko godina. Brže, više, jače; zapetljaj s nekoliko sporednih priča, nekolicinom likova pa raspetljaj akcijskim spektaklom koji će gledatelja ostaviti u šoku pa o ničemu drugome neće ni razmišljati.

Od epa do utapanja u prosječnosti

Svojevrsna ‘zvijezda smrti’ za posljednju epizodu je i politička korektnost ispod koje se krije i financijska isplativost filma na tržištima izvan SAD-a. Ono za što nije postojala ni trunka sumnje u cijeloj sagi, sada nam se baca pred oči, kao da nakon osam filmova toga nismo svjesni. Multikulturalnost je jednako bitno obilježje koje je pratilo Ratove zvijezda od epizode IV. Milijuni planeta, rasa, spolova kao obični stanovnici ili pak pobunjenici ujedinjeni protiv zlog Carstva koje želi zavladati svemirom kao pandan nacistima, svedeni su na irelevantne replike i dobiven screen-time.

Autor glazbe John Williams u svom je posljednjem (toliko je toga posljednjeg) okršaju sa svemirskim silama kliknuo refresh. Kompozitor je dao cijelog sebe u projekt dug četrdeset godina, ali teško da je mogao izmisliti više od ‘varijacije na temu’. Uostalom, više nije bilo ni potrebno.

S Usponom Skywalkera došli smo do kraja ulice i to one slijepe. Dead end. Naravno, kao što se može predvidjeti, bit će tu spin-off filmova, serija, čega već. Disney neće odustati od zlatne koke koja se može mrcvariti naredno desetljeće. Uzevši epizodu IX kao kraj priče o obitelji Skywalker, ne možemo ništa drugo nego se okrenuti i reći da su Ratovi zvijezda započeli velikim koracima kojima nitko drugi prije nije grabio, da bi u svom završnom činu ostali sasvim obični, predvidljivi i sadržajno mali.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.