Recenzija – “Ash & Ice” (The Kills): Presjek teorija privrženosti, za odrasle
Peti album američko-engleskog indie dvojca izašao je prije ljeta 2016. Kako su si to The Kills dopustili još mi nije sasvim jasno jer “Ash & Ice” smisao dobiva tek nakon prvoga dana rujna.
Ruska obećanja
Fanovi dua peti su album iščekivali pet ljeta. “Hotel” Hinceu su vrata automobila prije nekoliko godina gotovo uništila gitarističku karijeru. Iako je tijekom oporavka sumnjao da će ikada više biti gitarist, nakon “Ash & Ice” nema sumnje da je to iznova (p)ostao. Moju su pažnju on i Alison Mosshart privukli drugim singlom Heart of a Dog koji je izašao u travnju. Snažan tekst natopljen sirovom nostalgijom navodno se rodio u Alisoninoj glavi nakon čitanja istoimenog Bulgakovog romana. Pjesma (koja nema veze s romanom) na kraju se utopila u brojnim pjesmama koje preispituju prirodu privrženosti, ali je u meni ostavila dubok trag neispunjenog ruskog obećanja. Naime, ponadala sam se da je čitanje ruskih klasika nadahnulo i ostale pjesme na albumu.
Brujanje prirode i razbijanje leda u mraku
Odustavši od ruskih obećanja, morala sam ponovno preslušati “Ash & Ice”. Iako synth zvuk na početku albuma poziva na pokret, već na prvom stihu odustat ćete od radosti kakvu poznajete. Doing It to Death nazvana je odom iscrpljenosti. Riječ je o prvom singlu koji stoji na početku albuma kao upozorenje da sve što radite može postati uzaludno i besmisleno ako predugo ustrajete u tome. Koga upozoravaju? The Kills su na albumu predstavili čišću, prerađenu verziju prepoznatljivog zvuka, a ona bi mogla biti posljedica Hinceove ozljede. Unatoč svemu, zvuk njegove gitare ostaje nadahnut nasljeđem garage i surf rocka, upotpunjen plesnim beatovima te stopljen s Alisoninim mamurnim vokalom. Na vrhuncima albuma The Kills zvuče kao suptilno nasilje, brujanje prirode i razbijanje leda u mraku.
“Ash & Ice”, kako i sam naslov govori, čini niz kontrasta. Ono što se u jednom trenutku čini prirodnim, u sljedećem postaje izopačeno. Taj se ciklus obrće i ponavlja. U tekstovima se recikliraju motivi okova i trepeta, uznemirenosti. Nada i čekanje postaju napuštenost i iscrpljenost u mračnim baladama o zamkama privrženosti. Uz malo geografije, okrutnosti i pesimizma vraća se misao na majku Rusiju. Najtiši trenuci albuma najsnažnije odjekuju. Hum for Your Buzz zrela je balada puna topline, a pjesma Echo Home jedan od onih hipnotizirajućih dragulja koji su savršeni kad nisu opterećeni prevelikim brojem stihova. “Ash & Ice” ima mnogo dobrih trenutaka, ali konačan je dojam da u osmišljavanju albuma u nekim slučajevima nisu donesene najbolje odluke.
Bez ruskog kraja
Na kraju albuma kojim dominiraju teške atmosfere i nazubljeni stihovi, ponadala sam se konačnom slamanju. Htjela sam nesretni kraj, onakav kakav su Rusi voljeli na filmu. No, The Kills su odlučili završiti energičnom blondielike Whirling Eye pa sam na kraju albuma imala osjećaj da je riječ o početku novoga albuma. Ovaj je album možda potpuno iznevjerio moja očekivanja, ali ne vidim u tome ništa loše. Ciklus ushita i razočaranja inspiracija je za posljednji album The Killsa, a u konačnici i za život.
