Recenzija – ‘Dying Surfer Meets His Maker’ (All Them Witches): Gotovo kolosalan album malenog benda

Nashville je zadnjih desetak godina postao glazbena prijestolnica, barem što se tiče rocka u njegovoj nešto konvencionalnijoj formi. Tu su se smjestili Jack White i Dan Auerbach, a velik broj studija otvorio je vrata mladim naraštajima, uključujući i Whiteov Third Man Records, diskografsku kuću koja već nekoliko godina igra veliku ulogu u promicanju alternativne glazbe s rock predznakom te aktivno radi na tome da se vinilni format ne zaboravi. Usred cijele te gungule svoje mjesto su pronašli All Them Witches, donedavno još samo jedan psych rock bend iz Nashvillea.

Promatrajući diskografiju benda prvo što se može primijetiti jest redovito izbacivanje kvalitetnog materijala na godišnjoj bazi uz povremeni usputni EP pun i više nego zanimljivih dionica. Izbacivanje preostalog materijala kao službeno izdanje se možda ne čini kao najbolji potez, posebice za bend koji još postoji i članovi su mu itekako živi, no do sada momci iz Tennesseeja nisu učini niti jednu kardinalnu pogrešku. Održavajući se uglavnom u vodama psihodeličnog rocka s velikim naglaskom na blues te rock u stilu Led Zeppelina, našlo se tu podosta dobrih numera te atmosferičnih jamova punih energije i osjećaja za stvaranje kroz improvizaciju. To sve traje od kasne 2012. Tri godine rada se ne čine dostatne da bi se uopće pričalo o diskografiji benda, no u njihovom slučaju valja učiniti iznimku s obzirom na činjenicu da se njihovo najnovije izdanje „Dying Surfer Meets His Maker“ može bez problema izdvojiti kao kruna njihovog dosadašnjeg rada te jedno od najzanimljivijih izdanja koje je moderni psych rock iznjedrio, nakon uništenja 90’s revivalima, te se može bez problema staviti na policu uz jedne The Myrrors ili pak policu ispod nekih albuma The Black Angels.

Sam album kvalitetan je zbog gotovo savršenih omjera agresivnih psihodeličnih gubljenja u slojevima rifova i repeticije, polaganih americana/country/blues numera te pak treće kategorije koja objedinjuje prve dvije u jedno. No, svaka numera na albumu ima nekoliko zajedničkih dodirnih točaka, nevjerojatnu lakoću i intenzitet te gotovo hipnotičku repeticiju, sve zbog načina na skladanja samog materijala. Kroz cijelo izdanje se može naći pjesama koje zvuče gotovo potpuno akustično, pomalo lepršavo i sanjivo samo da bi se pozornijim slušanjem čuo jedan teški stonerski rif dostojan Electric Wizarda. Doista je zanimljivo kako je uspješno ukombinirano toliko različitih žanrova (premda valja priznati da su navedeni i više nego srodni), često u samo jednoj pjesmi.

Realno, “Dying Surfer Meets His Maker” ne predstavlja ništa previše inovativno u okvirima žanra, no uspijeva sve već izvedeno dovesti gotovo do savršenstva. Većina modernih psihodeličara se često gubi u vlastitim rifovima i dosadnoj repeticiji koju jednostavno ne uspijevaju sami percipirati kao takvu (najbolji primjer je nedavni nastup uživo Stoned Jesusa na našim prostorima) te zamaraju slušatelja. All Them Witches uspjeli su monotoniju razbiti ne samo nešto kompliciranijim načinom skladanja, više baziranim na pletenju melodija jednih oko drugih nego na, primjerice, teške udarce po gitari karakteristične za stoner, već i samim konceptom albuma. Na njemu se nalazi nekoliko numera koje bez problema mogu biti izbačene kao singlovi (što su vrlo marketinški vrlo vješto i učinili), dok se druga, instrumentalna strana medalje, tako tipična za bendove u garažama natopljenim dimom kojekakvih supstanci, vrlo pažljivo dozirala nakon pojedinih pjesama koje naginju u tom smjeru, no opet uspijevaju ostati u formi konvencionalnog rocka.

Pjesme izbačene kao singlovi, Dirt Preachers i Open Passageways, odličan su pokazatelj upravo samog koncepta albuma. Dirt Preachers kao žestoka psihodelična pjesma pogonjena teškim rifovima i intenzivnijom vokalnom izvedbom s instrumentalnim završetkom te Open Passageways, blaga i melankolična, u potpunosti odsvirana akustično. Osim što su strukturalno kvalitetno posložene, atmosfera koju oba singla pobuđuju je gotovo pa opipljiva u svojoj uvjerljivosti. Uza svu instrumentalnu raskoš i vještinu, All Them Witches nisu ni lirički loš bend, pjesme o žudnji, putovanju kroz bespuća prirode i osjećaj malenkosti pri gledanju u zvjezdano nebo, sve su stihovi, ali i osjećaji, koji se gotovo mogu vizualizirati pri preslušavanju albuma u jednom dahu. No, da sve ne bi ostalo na pukom evociranju određenih emocija bez nekakvog konkretnog razloga, album kao takav bavi se pričom epskih razmjera, pronalaženjem boljeg i smislenijeg života od trenutnog te shvaćanja kako je promjena nužna u u razmjerno krhkom životnom okruženju koje svatko za sebe gradi na dnevnoj bazi, baveći se pritom pukim preživljavanjem.

“Dying Surfer Meets His Maker” vrhunski je album benda na sceni prisutnog relativno kratko vremensko razdoblje. Na njemu se pokazala rijetko viđena izuzetna sposobnost skladanja pjesama čineći cijeli album zaokruženim iskustvom koje može raznolikoj publici svašta ponuditi. Koliko god njihova prošla izdanja bila na tragu izvrsnosti, tek su ovim izdanjem potvrdili status benda koji će možda jednog dana uspjeti napraviti nešto više od pukog touranja po matičnoj državi i par odabranih zemalja blizu, ali opet predaleko od naših krajeva.