Recenzija – „Fall Forever“ (Fear of Men): Adele koncept priče, Morrissey pogled na svijet uz Joy Division bubanj
Fear of Men britanski je bend formiran 2011. godine kao projekt studentice likovnih umjetnosti Jess Weiss i njenog kolege gitarista Daniela Falveya. Nakon malih preslagivanja bend u konačnici čini i Michael Miles bivši bubnjar folk rock benda Laish, dok im se na nastupima zna pridružiti i basist Robyn Edwards.
Prvi uradak ovog dream/indie pop trija iz Brightona, „Loom“ ostavlja dojam sanjivije verzije benda Cranberries, pretežito zbog vokala Jess Weiss. Međutim novim albumom koji su stvorili na valu želje da eksperimentiraju s kompjuteriziranim zvukovima i ukomponiraju elektroniku u cijelu kombinaciju odmiču se od dominantnog vokala i ubacuju puno više sadržaja u koncept. Album “Fall Forever” i dalje obiluje prepoznatljivom sanjivošću, melankolijom i atmosferom izmaglice, ali elektronski bubnjevi kojim vas podižu na površinu iz dubine postižu veću budnost i izvlače vas iz uspavanog stanja. Od prve pjesme Vesta postiže se vrlo crkveni i klerikalno moćni zvuk koji vas ubacuje u priču. A priča je bitna, jer je na tragu Adele. Album pripovijeda o jednoj ljubavi, tijeku odnosa, o buri emocija. Na prvom singlu s albuma, Island, primijeti se utjecaj britanske „Morrissey“ ironije. Riječi su iskrene, pune razočaranja i emocije („You tell me impossible things that break me„), dok je s druge strane melodija vesela i na tragu dječje igre, što ujedno najavljuje i daljnji tijek albuma – ironija zamotana u igru i elektronske bubnjeve s povremenim crkvenim veličinama.
Pjesmom A Memory opisuju ona iritantna obilježja osobe koju volimo, ali ne možemo ne smatrati djetinjastom. Ruins nudi vrhunac odnosa i putovanje u svemir sa svojim zvučnim kulisama, dok sa stihovima riječi Trauma počinje kraj. Kraj odnosa, početak razlaza i vrhunske istine o cijelom procesu mučnog zaborava. Erase (Aubade) vodi na usamljeno putovanje podzemnom željeznicom velegrada, dok je Sane dosta dobar prikaz odvajanja kroz rezignaciju jer je emocija preteška, a ujedno je i najkomercijalnija pjesma na albumu. Studijsko izdanje završava vrlo dobrom Onsra koja zaokružuje odnos i ostavlja nostalgiju, osjećaj nepripadanja nikome te nedostajanja bliskosti i odnosa, bilo koje vrste.
Nakon preslušavanja albuma “Fall Forever” moći ćete neko vrijeme značajno buljiti u daljinu, ali na žalost ne predugo. Unatoč evoluciji, mlaka je to juha pokoje dobre rečenice i vrhunca u različitim kombinacijama elektronskog bubnja koji podsjeća na streljački vod. Međutim može vas i to voditi kroz mrklu šumu dok se vraćate iz izlaska na moru. A činjenica da će 30. rujna nastupati u Močvari služi samo kao poticaj da vam u tim trenucima obezglavljenog lutanja po Dalmaciji Fear of Men budu prvi izbor – jer su u živo vrlo dobri, a nije loše ni znati sve riječi pjesama dok stojiš u publici.
