Recenzija knjige Olivera Bottinia – Po nalogu očeva
Prije otprilike mjesec dana u Zagrebu je gostovao njemački pisac Oliver Bottini, koji je dio radnje svog trećeg romana Po nalogu očeva dijelom smjestio i u Hrvatsku. Bottini je u Zagreb došao kao gost na prvoj ovogodišnjoj tribini Razotkrivanje, a njegov je roman zadivio sve ljubitelje kriminalističkih priča, ali i kritičare, koji ovo djelo opisuju kao pravi događaj na njemačkoj sceni krimića.
U svom trećem književnom uratku, Bottini je čitateljima predstavio neobičan spoj kriminalistike i ozbiljne priče, a središnji lik je ženska detektivka, što je neuobičajeno jer u takvim romanima glavne likove većinom tumače muškarci. Ipak, autor smatra kako je neke stvari puno lakše ispričati iz ženske nego iz muške perspektive, a u odabiru je presudilo i to što nije bio siguran može li stvoriti muški lik detektiva koji bi nadišao sve ostale u moru krimi priča. Louise Bonì, policijska istražiteljica i protagonist romana Po nalogu očeva, u knjizi je suočena s jednim od najtežih slučajeva karijere. Pokušavajući otkriti misterioznog zločinca i sama ulazi u neobičnu noćnu moru, opterećena duhovima prošlosti, ali ipak odlučna u rješavanju kompliciranog slučaja. Potraga ju dovodi do podunavskih Švaba te preko Bleiburškog polja sve do Zagreba i Osijeka.
Ovaj se roman može čitati na nekoliko razina. Tako nas svojim misterioznim događajima može zavesti kao osebujan krimić, a prikazom i opisima stradavanja podunavskih Nijemaca nakon rata, itekako nas može potresti te nas navesti na malo dublje razmišljanje. Autentičnost ove knjige vidi se u točnosti podataka i zapažanja vezanih za Hrvatsku i Bosnu. Autor je u tu svrhu dugo vrijeme istraživao o događajima na prostorima bivše države te je sva mjesta i osobno posjetio.
Iznimno nijansirani likovi, napetost radnje i duhovitost, glavna su obilježja Bottinievih romana. Također, pisac smatra kako svi likovi trebaju biti iznimno nijansirani i da crno bijeli likovi nisu zanimljivi jer se uklapaju u klišeje. Doista, hrabra detektivka Boni nije stereotipan ženski lik, što je još jedna od karakteristika Bottinieva književnog stvaralaštva.No, ako je sagledamo iz perspektive kriminalističkog romana, dobivamo klišej. Ona je pronicljiva, hrabra, pametna, neustrašiva, s dubokim osjećajem za pravdu, progone je osobni demoni… U strahu da mu muški detektiv neće isplivati u moru drugih muških detektiva, Bottini je stvorio junakinju koja jest zanimljiva, nijansirana i jaka, no moglo bi se reći da tek pluta u moru istih takvih.
No, ako govorimo o glavnom elementu načina pisanja Oliver Bottinia, ključno je spomenuti neizostavnu prožetost radnje ultimatimom, prisutnog i u ovom djelu. Stil pisanja je jednostavan, stoga se knjiga čita brzo i bez poteškoća. Jedina privatna zamjerka jest što kriminalističke note padaju u drugi plan dok čitatelj dobiva sliku puno potresnijih prizora. Unatoč tome ova priča ima određeni intenzitet. Iako se ovo djelo karakterizira kao krimić, to je zapravo priča o ljudskoj nemoći i nesreći te postavlja pitanje što je to domovina, identitet, narod i obitelj.
Po nalogu očeva, treći je Bottiniev roman, a prethode mu Murder on the character of Zen (2004), During summer the killer (2006), Hunters of the night (2009), The hidden power (2010), itd.
