Spolne orijentacije i seksualnost u književnim djelima
U posljednje je vrijeme naša svakodnevica jednostavno preplavljena temama, akcijama, raspravama i brojnim mišljenjima o homoseksualnosti. Potaknuti ridikuloznim referendumima kojima se ljudima gay orijentacije žele zabraniti neka od temeljnih ljudskih prava (kao i pravo na ozakonjenu ljubav te stvaranje obitelji), sigurno se svaki pojedinac barem jednom našao u promišljanju ili dijeljenju svojih ideja i frustracija oko ove teme. Ogorčeni homofobi, ovaj će članak vjerojatno samo preletjeti pogledom ili pak potpuno ignorirati, no svi iole liberalnijeg stajališta u glavi možda ipak zastanu i „usude“ se doznati kako je homoseksualnost (a time i biseksualnost, transseksualnost itd) prikazivana u književnoj umjetnosti te kako je od prvih zapisa o istospolnoj ljubavi društvo napredovalo do te mjere da je danas LGBT beletristika tražena i čitana od strane seksualno heterogene publike.
Pretakanje misli o istospolnoj ljubavi na brojne stranice knjiga, piscima je u početku služilo kao bijeg od surove stvarnosti u kojoj su takvi individualci često podcijenjeni. Autori LGBT beletristike su pišući o toj temi tražili svojevrsno poštovanje, priznanje i razumijevanje. Najstariji zapisi o ljubavi među istim spolom pojavili su se još u antičkoj Grčkoj. Platon, koji je smatran homoseksualcem, u to je doba napisao filozofski tekst koji kroz molitve bogu Erosu, ljubav definira kao osjećaj slobodnog izbora usmjeren prema kome god pojedinac poželi, a vrhovna svrha ljubavi je postati ljubitelj mudrosti koja nas uči kako istospolni parovi osjećaju, žele i ljube jednako kao i ostali.
Jedan od najpoznatijih romana koji je progovorio o homoseksualnoj ljubavi je Slika Doriana Graya (The Picture of Dorian Gray). Danas omiljena i hvaljena, ova je knjiga slavnog Oscara Wildea svojedobna podigla brojne kontroverzije te su je u mnogim izdanjima (uključujući i prvotno) cenzurirali. Priča govori o mladom narcisoidnom Dorianu koji postaje opčinjen hedonizmom te se upušta u niz moralnih i nemoralnih užitaka. U 19. stoljeću, kada je knjiga izdana, ova je tema izazvala brojna sporna mišljenja, no zapamćena je kao jedno od eksplicitnijih gay izdanja.
Do 20. su stoljeća pisci gay beletristike bili u nepovoljnom položaju, često kritizirani od strane publike i kontroverznih pojedinaca, no kroz godine je ta tema ipak, barem dijelom, postala prihvatljiva u društvu. Među najpoznatijim svjetskim autorima tog doba ističe se James Baldwin, čiji je prvi roman Giovannieva soba (Giovanni’s Room) ostao zapamćen kao bitno djelo homoseksualne književnosti. Ono govori o pariškom Amerikancu koji kroz razne priče i događaje progovara o svojim osjećajima i frustracijama zbog brojnih veza s ostalim muškarcima od kojih je najzapamćeniji Talijan Giovanni. Knjiga je 1999. godine uvrštena u top 100 najboljih gay i lezbijskih djela, a svojom neobičnom tematikom poziva čitatelje na suosjećanje i empatiju. Osim Baldwina, ugledni gay autor dvadesetog stoljeća je i Gore Vidal. U svojim je djelima progovarao kako termini “homoseksualnost” i “heteroseksualnost” ne bi ni trebali postojati te kako bi se velika većina trebala definirati kao panseksualci – osobe romantične, fizičke i seksualne privlačnosti prema svima jednako, bez obzira na spol ili identitet. Vidalovo najpoznatije književno ostvarenje je djelo Grad i Pilar (The City and the Pillar).
Trenutno 21. stoljeće većinu je LGBT beletristike plasiralo na vodeće mjesto među čitateljima te su djela tog spektra tema prihvaćena s većim uvažavanjem, poštovanjem i zanimanjem. Najpoznatiji svjetski pisci koji progovaraju o toj temi su Alan Hollinghurst, autor nagrađivanog djela Linija ljepote (The Line of Beauty), Michael Cunningham (autor knjige Sati – The Hours, koja je nagrađena Pulizerovom nagradom, a 2002. ekranizirana u istoimeni hit film) te Michael Chabon, autor nagrađivanog djela Pitsburske misterije (Mysteries of Pittsburgh). Svi spomenuti autori deklarirali su se kao pripadnici LGBT zajednice te su u spomenutim književnim ostvarenjima progovorili seksualnosti, seksualnoj privlačnosti, ljubavi i sl.
Kako to obično biva s lijepom našom, Hrvati u svemu, pa tako i u razvitku LGBT beletristike kaskaju za ostatkom svijeta. Prvi hrvatski gay roman Berlinski ručnik izdan je tek 2006. godine, a napisao ga je novinar Dražen Ilinčić. Knjiga o homoseksualcima koji nas kroz priču vode svojim brojnim avanturama s još brojnijim muškarcima, podigla je medijsku prašinu, a roman je naveliko kupovan i među heteroseksualnom publikom. Spomenuto je djelo nadahnuto prvim srpskim gay romanom Staklenac, autora Uroša Filipovića. Dvije godine nakon Berlinskog ručka, izdan je i drugi hrvatski gay roman – Na mom Ikea kauču, autora Luke Marića. Prva dva romana uvelike su služila kao vjetar u leđa brojnim piscima LGBT beletristike koji se s vremenom odvažavaju na sve veći broj djela homoseksualne tematike. Među književnim ostvarenjima ističe se zbirka 36 pripovijedaka Poqueerene priče, izdana od strane udruge Queer Zagreb te zbirka priča Destruktivne kritike i druge pederske priče, čiji je autor Gordan Duhaček.
S obzirom na referendume koji potiču mržnju i nedostatak tolerancije, Hrvatskoj su vjerojatno potrebne još brojne godine, ali i autori i djela LGBT beletristike kako bi ova tema postala prihvatljiva svima. Svi tolerantni pojedinci ne trebaju još puno uvjeravanja i zasigurno će barem umno dati podršku pripadnicima LGBT zajednice. Za sve one čija se tvrda kora netolerancije i diskriminacije prema gay populaciji i dalje ne može razbiti, ostaje nada da će hrvatski kao i strani gay autori svojim nadolazećim djelima barem baciti bubu u uho, kako bi ta tema postala općeprihvaćenom, a ljudi malo popustljiviji. Osim zabavnih priča koje LGBT beletristika nudi, brojne nas knjige mogu podučiti kako homoseksualnost, unatoč mišljenju koji nam se u posljednje vrijeme pokušava nametnuti, nije ništa loše/zarazno/ubojito/nedopustivo i sl.
